NOVA SAZNANJA

Kako se zapravo širi koronavirus: Zašto su neki 'superširitelji', a drugi nisu ni približno toliko zarazni?

  • Autor: E. K.
  • Zadnja izmjena 02.07.2020 13:44
  • Objavljeno 02.07.2020 u 12:48
tportal

Izvor: Profimedia / Autor: Yauhen Akulich / Alamy / Alamy / Profimedia

Sve je više dokaza koji govore u prilog tome da većina zaraženih koronavirusom ne širi dalje virus, no hoćete li baš vi postati 'širitelj', ovisi više o okolnostima, nego o biologiji

Na rođendanskoj zabavi u Teksasu jedan je muškarac, kako se pisalo, zarazio čak 17 članova svoje obitelji koronavirusom! Čitajući takva izvješća, mnogi mogu pomisliti da je koronavirus poput vatre koja se nezaustavljivo širi, no ipak znanstvenici upozoravaju da to nije baš tako. Talijanski znanstvenici pregledali su pohranjene uzorke otpadnih voda u Torinu i Milanu kako bi ustanovili kad se zapravo virus počeo širiti Italijom: ispostavilo se da je novi koronavirus bio prisutan na sjeveru Italije još 18. prosinca, a tek dva mjeseca kasnije lombardijske su se bolnice počele puniti pacijentima s Covidom-19.

Iako to zvuči vrlo neobično, činjenica je da većina zaraženih zapravo ne prenosi koronavirus svima, već na tzv. posebnim, 'superširećim' događanjima.

Ova se situacija, smatraju znanstvenici, može usporediti s bacanjem šibica na lako zapaljiv materijal.

'Bacite li nekoliko šibica, lako je moguće da se neće sve zapaliti. No ona jedna koja padne na pravo mjesto, podiže vatru u djeliću sekunde', objašnjava za NY Times znanstvenik Ben Althouse s Instituta za zarazne bolesti u Bellevueu.

Znanstvenici misle da će razumijevanje zašto se to događa i što zapravo pokreće pandemiju biti presudno za suzbijanje sličnih situacija.

'Ako to ne znamo, bit ćemo uvijek jedan korak iza virusa', objašnjava epidemiolog Adam Kucharski s Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu.

Kada se virus pojavio u Kini, epidemiolozi su pokušali shvatiti kako se širi od osobe do osobe. Jedan od njihovih prvih zadataka bio je procijeniti prosječan broj ljudi od kojih je svaka bolesna osoba zaražena ili ono što epidemiolozi nazivaju reproduktivnim brojem.

Ponašanje ljudi može olakšati ili otežati širenje virusa

Ponašanje ljudi može olakšati ili otežati širenje virusa

Izvor: Profimedia / Autor: Arne Trautmann / Panthermedia / Profimedia

Pokazalo se da novi koronavirus ima reproduktivni broj negdje između dva i tri. Nemoguće je utvrditi točnu cifru jer ponašanje ljudi može olakšati ili otežati širenje virusa.

Kad je krenula globalna pandemija Covida-19, dr. Kucharski i njegovi kolege pokušali su izračunati taj broj uspoređujući slučajeve u različitim zemljama. Da je Covid-19 sličan gripi, očekivalo bi se da izbijanje bolesti na različitim mjestima uglavnom bude iste veličine. No dr. Kucharski i njegovi kolege našli su veliku varijaciju. Otkrili su da je 10 posto zaraženih ljudi odgovorno za 80 posto novih infekcija - što je značilo da je većina ljudi prenijela virus na nekolicinu, a njih malo je zarazilo puno osoba.

U Georgiji su, primjerice, znanstvenici analizirali više od 9500 slučajeva Covida-19 od ožujka do svibnja, stvorivši model širenja virusa te procijenivši koliko je ljudi zarazila svaka osoba. I došli su do nevjerojatne brojke: samo dva posto ljudi bilo je odgovorno za 20 posto prijenosa! Sada istraživači pokušavaju otkriti zašto tako malo ljudi širi virus na toliko puno ljudi. Pokušavaju odgovoriti na tri pitanja: tko su 'superširitelji', kada se događa širenje i gdje.

Liječnici su još ranije primijetili kako se virusi kod nekih osoba brže multipliciraju te da prilikom izdisanja ili razgovora odašilju 'oblake' patogena.

Osim toga, neki su skloniji tome da se razbole te da zaraze i druge. Vozač autobusa ili zaposlenik u staračkom domu izložen je većem riziku nego osobe koje su mogle biti u karanteni. Čini se da se puno prijenosa događa u uskom vremenskom razdoblju koje počinje nekoliko dana nakon infekcije, čak i prije nego što se pojave simptomi.

Virusi se kod nekih osoba brže multipliciraju te oni prilikom izdisanja ili razgovora odašilju 'oblake' patogena

Virusi se kod nekih osoba brže multipliciraju te oni prilikom izdisanja ili razgovora odašilju 'oblake' patogena

Izvor: Profimedia / Alamy / Autor: Akaberka

Također su određena mjesta pogodnija za širenje zaraze, poput prepunog kafića ili restorana u kojem ljudi glasno razgovaraju. Bilo tko ondje može 'izbacivati' ​​viruse bez kašljanja ili kihanja. A bez dobre ventilacije, virusi općenito, pa onda i koronavirus, mogu satima ostati u zraku.

Studija iz Japana ovog mjeseca otkrila je najviše slučajeva širenja koronavirusa u zdravstvenim ustanovama, staračkim domovima, restoranima, barovima, kafićima, uredima i glazbenim događajima poput koncerata uživo i karaoke zabava. Ovaj obrazac superširenja mogao bi objasniti zagonetno zaostajanje u Italiji između dolaska virusa i porasta epidemije, a slično se pokazalo i u drugim državama. Ispada kako ti prvi virusi ne pokreću epidemiju koja dolazi tek tjednima kasnije. Mnoge države borile su se i uvođenjem restriktivnih mjera poput karantene, što je uspjelo smanjiti reproduktivni broj virusa. No kako vlade kreću u ponovno otvaranje, ne bi trebale zaboraviti potencijal širenja virusa.

Zdravstvene vlasti Singapura odmah su na početku zaradile brojne pohvale za suzbijanje epidemije pažljivim pronalaženjem slučajeva Covida-19, no imali su veliki propust. Zaboravili su na to da su velike prostorije/spavaonice u kojima su živjeli strani radnici migranti bile idealno mjesto za superširenje koronavirusa.

Dr. Kristin Nelson sa Sveučilišta Emory smatra kako su biološke razlike među ljudima u ovom slučaju manje značajne. 'Mislim da su okolnosti širenja puno bitnije', rekla je, a dr. James Lloyd-Smith sa Sveučilišta U.S. L.A. slaže se s time: 'Mislim da je širenje više usredotočeno na događaje.'

Ipak, znanstvenici se nadaju da će, budući da se većina prijenosa događa samo u manjem broju sličnih situacija, možda biti moguće smisliti pametne strategije za to kako ih spriječiti.