Istraživanje koje su proveli stručnjaci sa sveučilišta McMaster u Kanadi, Flinders u Australiji i Universitätsmedizin Greifswald u Njemačkoj otkrilo je da se odgovor krije u neočekivanoj pogrešci imunološkog sustava, koji u vrlo rijetkim slučajevima počne napadati vlastite krvne proteine.

Rezultati studije, objavljene 12. veljače u uglednom časopisu 'New England Journal of Medicine', objašnjavaju kako i zašto organizam ponekad stvara opasna antitijela protiv vlastitih proteina iz krvi, što dovodi do sindroma poznatog kao imunološka trombocitopenija i tromboza izazvana cjepivom, odnosno VITT.

Kako piše EurekAlert, znanstvenici su pritom identificirali i točnu virusnu komponentu koja u rijetkim okolnostima može pokrenuti taj pogrešno usmjereni imunološki odgovor. Osim toga, otkrili su i posve nov mehanizam kojim imunološka reakcija može krenuti po zlu, što bi ubuduće moglo pomoći u objašnjavanju i drugih rijetkih nuspojava povezanih s infekcijama, lijekovima ili utjecajima iz okoliša.

'Studija s molekularnom preciznošću pokazuje kako normalan imunološki odgovor na adenovirus u vrlo rijetkim slučajevima može skrenuti s pravog puta. Identificiranjem točnog virusnog proteina i specifične promjene u antitijelu koja pokreće tu pogrešku sada razumijemo ne samo što se događa u VITT-u, nego i zašto', objasnio je Theodore Warkentin, jedan od autora studije i profesor emeritus na Odjelu za patologiju i molekularnu medicinu sveučilišta McMaster.

Dodao je i kako je posebno važno to što se sada može upirati prstom u konkretnu virusnu komponentu koja bi se u budućnosti mogla redizajnirati. To znači da bi buduća adenovirusna cjepiva mogla zadržati sve svoje prednosti, ali izbjeći rijetku imunološku pogrešku koja uzrokuje VITT.

Kako nastaje problem

Istraživači su otkrili da do VITT-a može doći nakon ponovljenog izlaganja adenovirusu, bilo kroz cjepivo bilo kroz prirodnu infekciju, ali samo kod osoba koje nose određenu naslijeđenu varijantu gena za antitijela, IGLV3-21*02 ili *03.

Budući da se ta genska varijanta nalazi kod čak 60 posto populacije, ona sama po sebi nije dovoljna da objasni ovu ultrarijetku komplikaciju. Ključ je, pokazalo se, u tome što je imunološki odgovor usmjeren na adenovirusni protein VII, poznat kao pVII, koji vrlo nalikuje dijelu ljudskog krvnog proteina PF4.

U iznimno rijetkim slučajevima, dok imunološki sustav reagira na pVII, može se dogoditi jedna specifična mutacija u stanicama koje proizvode antitijela. Ta mutacija, nazvana K31E, mijenja samo jednu aminokiselinu, ali i tako sitna promjena dovoljna je da antitijelo promijeni metu te umjesto virusnog proteina počne napadati PF4.

Nakon što se antitijelo veže za PF4, dolazi do aktivacije trombocita, što zatim pokreće stvaranje ugrušaka i pad broja trombocita, odnosno upravo ono što se viđa kod VITT-a.

Poništena mutacija

Posebno je važno što su znanstvenici istu mutaciju K31E pronašli u svim analiziranim antitijelima pacijenata s VITT-om. Kada su u laboratoriju tu mutaciju poništili na posebno proizvedenim antitijelima, njihovo opasno djelovanje nestalo je, čime je potvrđeno da je upravo ta promjena nužna da bi do komplikacije došlo.

Do tog su otkrića došli korištenjem najmodernijih alata: sekvencirali su antitijela pacijenata, mapirali njihovu strukturu uz pomoć masene spektrometrije, proizveli laboratorijske verzije i pratili kako se ponašaju i mutiraju. Nalaze su potvrdili i na humaniziranom mišjem modelu, u kojem je VITT antitijelo izazvalo zgrušavanje, dok 'vraćena' verzija bez mutacije to nije učinila.

Jednako je važno i to što studija nudi praktičan putokaz razvoju sigurnijih cjepiva. Drugim riječima, tehnologija adenovirusnih cjepiva ne mora biti odbačena, nego se sada otvara prostor da se dodatno unaprijedi i učini još sigurnijom.