PREPOZNAVANJE ADHD-A

Kako razlikovati nemirnu od hiperaktivne djece?

  • Autor: M. Š.
  • Zadnja izmjena 11.10.2011 09:17
  • Objavljeno 11.10.2011 u 09:17
mama dijete obitelj

mama dijete obitelj

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: thinstock

Djecu koja imaju problema s prekomjernom aktivnošću te neprimjerenim, obijesnim, neposlušnim, agresivnim i izazivačkim ponašanjem nerijetko se naziva hiperaktivnom. No takvoj djeci često nedostaje dosljednosti u odgojnim postupcima i jasno postavljene granice što se može ispraviti edukacijom

'Ako je dijete mnogo aktivnije od ostale djece svoje dobi, ako nije u mogućnosti dovoljno dugo sudjelovati u igri s drugom djecom, zaboravljivo je, neorganizirano i gubi stvari, ne može sjediti biti tiho, istrčava s odgovorima iako nije prozvan, obraća preveliku pažnju događajima u okolini više nego onome što bi trebalo raditi i ponaša se agresivno, čini se da ne sluša, govori prekomjerno, teško se igra mirno, daje odgovor prije no je saslušalo pitanje, ne može sačekati svoj red, često mijenja jednu nezavršenu aktivnost drugom, može se procijeniti da ima ADHD (poremećaj pažnje s hiperaktivnošću prema engl. Attention deficit disorder with hyperactivity) ili ADD (Attention deficit disorder), tj. ulazi u skupinu djece i adolescenata s različitim stupnjem razvojnih poremećaja od kojih su dominantni hiperaktivnost, impulzivnost i poremećaj pažnje', kaže defektologinja Nelica Šimleša.

thinstock

thinstock

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: thinstock

Hiperaktivna djeca su zahtjevna i zahtjevni učenici

Poremećaj ADHD obuhvaća ponašanja u kojem dominira nepažnja i/ili hiperaktivnost, javljaju se prije sedme godine života i u najvećem dijelu ostaju karakteristika ponašanja čitav život s razlikama u kliničkoj slici u zavisnosti od dobi.

Hiperaktivnost je višak aktivnosti uzrokovan viškom energije. No to nije samo faza koju će dijete prerasti niti je znak djetetove zločestoće, to je stvarni biološki uvjetovani poremećaj češći kod dječaka nego u djevojčica. Uzroci su različiti, mnogobrojni, međusobno isprepleteni te nedovoljno definirani i često nepoznati.

'Hiperaktivna djeca su izuzetno zahtjevna i zahtjevni učenici. Važno je imati na umu da ta djeca drukčije doživljavaju svijet, nisu zločesta te da problemi proizlaze iz specifičnog načina funkcioniranja njihova središnjeg živčanog sustava', upozorava defektolog Nelica Šimleša.

Smetnje prilikom ovakvoga tipa poremećaja javljaju se na više područja.

Područje motorike - teško mirno sjede, vrpolje se, okreću, zadirkuju, ustaju s mjesta

Područje pažnje - pažnja nije selektivna, što znači da je za dijete svaki podražaj jednako važan, odnosno ono ne zna uspostaviti red važnosti podražaja. To dovodi do jačanja motoričkog nemira, brzog zamora i iscrpljivanja. Roditelji ubrzo kod djeteta uočavaju 'dobri i loši' dani. U dobre dane dijete ima koncentraciju najviše do 20 minuta, a u loše dane ne dulje od pet minuta, s time da je koncentracija bolja ujutro, a opada tijekom dana.

Područje percepcije - djeca pokazuju smetnje u vidnoj i slušnoj percepciji – opažanju. Veliki postotak djece s poremećajima čitanja, pisanja i računanja jesu djeca s ADHD-om. Smanjena je brzina i urednost kod pisanja diktata i prepisivanja s ploče. Uočava se pojava misaone statičnosti i krutosti. Opća inteligencija mnogo je viša no što pokazuje dječji uradak, no dijete funkcionira ispod svojih stvarnih mogućnosti.

Emocionalno-socijalno područje – djeca su često nepredvidljiva, izmjenjuju im se dobri i loši dani, neadekvatno reagiraju. Karakteristična je i prisutnost agresivnosti, a kod neke djece i depresija.

Područje govora
- izražavaju se vrlo kratkim rečenicama ili samo jednom riječju ili prekomjerno govore.

Odnosi s okolinom
'Djeca s ovim oblikom poremećaja znatno se teže nose s okolinom i osobama koje ih okružuju te im je smanjena tolerancija na frustracije. Emocionalne veze su im površne, čak i s roditeljima. Ne pokazuju strah uslijed odvajanja, lako stječu poznanike, ali ih ne mogu zadržati. Ne mogu se prilagoditi grupi, imaju potrebu za dominacijom. Svjesna su svoje nesposobnosti da zadrže prijatelje, pokušavaju to promijeniti, ali ne znaju kako', upozorava defektologinja Nelica Šimleša.

Tijekom razvoja velik broj djece s ADHD-om razvije dodatne probleme kao što su teškoće u odnosima, nisko samopouzdanje što je jedan od bitnih faktora kasnije uspješnosti u akademskom i socijalnom napredovanju. Zbog nemogućnosti kontrole poriva i vrlo niske tolerancije na frustracije, djeca su često u sukobu s okolinom te ih vršnjaci isključuju iz svojih igara. Stoga se često druže sa znatno mlađom djecom.

'Rastom količine frustracija, njihova je agresivnost sve veća. Kod djece koja boluju od ADHD-a problemi se uočavaju odmah nakon porođaja zbog teške odgojivosti. To su najčešće iritabilna djeca koja pokazuju otežano hranjenje i spavanje, što vrlo često dovodi do poremećenog odnosa majka - dijete. Posljedično s time, kod majki se javlja osjećaj nesigurnosti i loše slike o sebi, što su bitni preduvjeti za siguran i pravilan razvoj.'

'Dijete s takvim niskim samopouzdanjem i lošom slikom o sebi dolazi u školu i nalazi se pred novim zahtjevima i očekivanjima u kojima je neuspješno što intenzivira probleme, koji neki puta tek u školskoj sredini budu prepoznati u svom pravom obliku', govori Nelica Šimleša te naglašava: 'Prije početka školovanja potrebno je utvrditi radi li se zaista o poremećaju ADHD zbog adekvatnog prihvata takvog djeteta, individualiziranog pristupa, organiziranja razrednog funkcioniranja, a posebice od samog početka školovanja uspostavljanja odnosa s roditeljima u pravcu zajedničke suradnje i podrške.'

thinstock

thinstock

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: thinstock

Hiperaktivna djeca teže se prilagođavaju grupi
Roditelji i dijete s ADHD-om
Roditelji trebaju znati da hiperaktivna djeca vjerojatno rjeđe dobivaju pozitivne reakcije od svoje braće ili sestara te se moraju više angažirati. Ako dijete ne dobiva pozitivnu pažnju, ono će se potruditi biti zamijećeno - svojim ponašanjem će privući negativnu pažnju. Zadatak je roditelja biti pozitivan, promatrati, komentirati i nagrađivati dobro i poželjno ponašanje na taj način kako bi pohvala morala slijediti poželjno ponašanje. Pohvala mora biti povezana s konkretnim ponašanjem, mora biti konkretna i specifična.

'Pohvaljujte dijete smiješkom i pogledom, kao i samim riječima uz zagrljaj ili poljubac. Primijetite i pohvalite dijete svaki puta kada se dobro ponaša. Koristite pohvale svaki puta kada uočite ponašanje koje želite potaknuti, pohvaljujte dijete i pred drugima. Ponašanje će postati učestalije ili snažnije ako dovodi do pozitivnih posljedica', savjetuje defektologinja Šimleša.

Pojedinci s ovim poremećajem mogu biti veoma uspješni u životu, no najčešće bez prepoznavanja poremećaja i prikladnog liječenja, ADHD može imati ozbiljne posljedice uključujući neuspjeh u školi, depresiju, probleme u odnosima, poremećaj ponašanja i neuspjeh na poslu. Rana dijagnoza i liječenje od iznimne su važnosti.

'Dijete nije namjerno takvo te ga ne treba uspoređivati s drugom djecom, već mu pružiti bezuvjetnu ljubav, ali uz ukazivanje na pogrešne postupke i njegove posljedice. Iskoristimo dobre osobine djeteta kao što su otvorenost, znatiželja, kreativnost, maštovitost, visok stupanj energije i motiviranosti za sadržaje koji ih privlače i u kojima su uspješni', savjetuje defektologinja Šimleša.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi