Prva donatorska večera i humanitarna modna revija dizajnera Šime Kovačević, održana u restoranu Kampus, nije bila samo događaj. Bila je to večer koja je dotaknula ono najdublje u čovjeku – večer u kojoj su se susreli hrabrost i ranjivost, bol i nada, tišina i pljesak koji dolazi iz srca
Šime Kovačević osim što je prepoznat kao talentirani dizajner, godinama je i poznato televizijsko lice, a posljednjih godinu dana i jedan od zaštitnih, prepoznatljivih glasova Radio Split. Upravo ta njegova posebna energija, spoj umjetnosti i komunikacije, dala je ovoj večeri dodatnu toplinu i ljudskost, stoji u priopćenju.
vezane vijesti
U toj tišini, između pogleda i suza koje su mnogi pokušavali sakriti, odzvanjala je istina o bolesti koja ne bira – Parkinsonova bolest. Bolesti od koje danas boluje oko jedan posto svjetske populacije. Nekada se smatrala bolešću starijih, onih iznad 60 godina. Danas, sve češće, dolazi prerano – već u četrdesetima. Dolazi u godine kada se život tek zahuktava, kada se planira, voli, gradi… i tada, bez upozorenja, promijeni sve.
Zato je ova večer bila više od humanitarnog događaja. Bila je podsjetnik koliko je svaki pokret dar. Koliko je svaki korak – pobjeda. Središnji trenutak večeri bila je modna revija brenda no7bysimekovacevic. No to nije bila revija kakvu poznajemo. To je bila priča o životu, ispisana koracima onih kojima je hodanje svakodnevna borba.
Na pistu su izašle žene koje žive s Parkinsonovom bolešću. Žene čije ruke ponekad drhte, čiji koraci znaju zastati. I baš te žene – te večeri – hodale su uspravno, ponosno, dostojanstveno. Svaki njihov korak bio je tiha pobjeda nad strahom. Svaki pogled govorio je: još sam tu. I idem dalje. U dva presvlačenja, uz osmijehe iza kojih stoje nebrojene teške borbe, pokazale su snagu koju je nemoguće odglumiti – snagu onih koji svakodnevno ustaju i biraju život, unatoč svemu.
Publika nije bila samo gledatelj. Bila je svjedok. U očima su se skupljale suze, jer svatko je u tom trenutku shvatio koliko toga uzimamo zdravo za gotovo. Uz njih su hodale njihove kćeri i unuke, kao zagrljaj koji se ne vidi, ali se osjeća. Uz pjesmu klape KUD Salona, prostor je disao kao jedno – pun ljubavi, podrške i tihe snage zajedništva.
Ova revija imala je i duboko konkretan cilj – bila je posvećena radu udruge Neurovita iz Splita, koja danas okuplja stotinjak članova. Iza tih brojki kriju se stvarni ljudi, stvarne sudbine i svakodnevne borbe – a unatoč svemu, ta udruga još uvijek nema vlastiti prostor za rad, za susrete, za podršku koja im je prijeko potrebna.
Upravo zato, svaka haljina koja je te večeri pronašla svoju vlasnicu nosila je puno više od estetike – nosila je nadu. Sva prikupljena sredstva od prodaje kreacija namijenjena su udruzi Neurovita, kao korak bliže prostoru koji bi za mnoge značio sigurnost, zajedništvo i osjećaj da nisu sami.
Kreacije su bile predivne, ali te večeri prava ljepota nije bila u haljinama. Bila je u ljudima. U hrabrosti. U dostojanstvu. Događaju su nazočili i gradonačelnik Tomislav Šuta te župan Blaženko Boban, naglasivši koliko je važno ne okretati glavu i biti uz one koji svakodnevno vode ovu tihu borbu. Posebno priznanje upućeno je Ana Lešina, čija nesebičnost i dugogodišnja predanost pokazuju koliko jedno srce može učiniti za druge.
Cijelu priču pokrenuo je Lions Club Dioklecijan, s porukom koja ostaje dugo nakon ove večeri – da nitko ne smije biti sam. Jer te večeri nije se hodalo samo pistom. Hodalo se kroz strah. Kroz bol. Kroz suze koje su padale tiho, ali iskreno. I pokazalo se ono najvažnije - da i kada tijelo posustane, srce uvijek pronađe snagu da napravi još jedan korak.
