Fotografije preplanule Coco Chanel nakon povratka s mediteranskog krstarenja 1923. pomogle su popularizirati sunčanje na Zapadu. U prvoj polovici 20. stoljeća sunčeva svjetlost koristila se čak i u liječenju rahitisa i tuberkuloze, a preplanuli ten smatran je znakom zdravlja.

Stoljeće poslije odnos prema suncu mnogo je složeniji. Porast broja slučajeva raka kože doveo je do snažnijeg naglašavanja zaštite od UV zračenja, a veza između prekomjernog izlaganja suncu i raka kože čvrsto je potvrđena.

Istodobno, istraživanja pokazuju da umjereno i vremenski ograničeno izlaganje može koristiti mentalnom zdravlju, razini vitamina D i imunološkom sustavu, a povezuje se i s boljim zdravljem srca, kognitivnim funkcijama i snom.

Zašto nam treba sunčeva svjetlost?

Umjereno izlaganje suncu omogućuje tijelu proizvodnju vitamina D, važnog za zdravlje kostiju i funkciju mišića. Neka istraživanja više razine vitamina D povezuju s manjom učestalošću i smrtnošću od pojedinih vrsta raka te nižim rizikom od dijabetesa tipa 2, piše BBC.

Sunčeva svjetlost može pridonijeti i snižavanju krvnog tlaka. Kada UVA zrake dospiju do kože, potiču oslobađanje dušikova oksida, zbog čega se krvne žile šire.

Veliko istraživanje provedeno na 29.518 Šveđanki tijekom 20 godina pokazalo je da su žene koje su izbjegavale sunce imale dvostruko veću ukupnu smrtnost od skupine koja mu je bila najviše izložena. No solariji su imali suprotan učinak: njihovo korištenje povezano je s većom ukupnom smrtnošću i smrtnošću od raka.

Rebecca Mason, profesorica fiziologije na Sveučilištu u Sydneyju, kaže da odgovarajuća razina vitamina D pomaže ‘ublažiti upalu, odgovoriti na patogene koji napadaju organizam i regulirati imunološki sustav kako ne bi napadao vlastite stanice’.

Sunčeva svjetlost utječe i na san. Jutarnje svjetlo mozgu signalizira da je počeo dan, povećava razinu kortizola i suzbija hormon sna melatonin, zbog čega smo budniji. Veća izloženost dnevnom svjetlu povezuje se i s boljim kognitivnim sposobnostima, dok sunce povećava razinu serotonina, koji pridonosi osjećaju smirenosti i koncentraciji. Nedostatak dnevnog svjetla, s druge strane, povezuje se s depresivnim simptomima, lošijim raspoloženjem i nesanicom.

Koliko nam je sunca potrebno?

Preporuke ovise o dobi, mjestu stanovanja i tipu kože, no stručnjaci uglavnom savjetuju kratko i redovito izlaganje. Mason kaže da je za proizvodnju vitamina D sunce najučinkovitije ‘sredinom dana, pomalo i često’, kada je razina UVB zračenja najviša.

Osobama svijetle kože preporučuje nekoliko minuta sunca većinu dana u tjednu, uz otkrivene šake, ruke ili noge. U područjima s vrlo visokim UV indeksom bolje je izlaganje pomaknuti na sredinu prijepodneva ili poslijepodneva.

Osobama tamnije kože može trebati znatno više vremena jer veća količina melanina usporava proizvodnju vitamina D. Jedno britansko istraživanje pokazalo je da je osobama tamnosmeđe kože u proljeće i ljeto potrebno oko 25 minuta podnevnog sunca za stvaranje odgovarajuće količine vitamina D.

Posebno oprezni trebaju biti ljudi vrlo svijetle kože, oni s osobnom ili obiteljskom poviješću melanoma, velikim brojem madeža te osobe koje uzimaju imunosupresive. ‘Bolje je izložiti veću površinu kože kraće vrijeme i činiti to češće nego se dulje izlagati rjeđe’, kaže Mason.

Takvo izlaganje najučinkovitije je bliže podnevu, kada je udio UVB zraka veći u odnosu na UVA. UVB je glavni uzročnik raka kože, ali je potreban i za stvaranje vitamina D. UVA zrake, pak, pridonose starenju kože i također sudjeluju u nastanku raka kože.

No i tijekom kratkog izlaganja kožu treba zaštititi. U rijetkim slučajevima, primjerice kod albinizma, nezaštićeno izlaganje možda uopće nije preporučljivo.

‘Za dobro zdravlje potrebne su nam samo male do umjerene količine’, kaže JoAnn Manson, profesorica medicine na Harvard Medical School. Naglašava da treba izbjegavati dugotrajno nezaštićeno izlaganje, osobito između 10 i 16 sati, te da je korisno i svakodnevno sunce kojem smo izloženi tijekom aktivnosti na otvorenom.

Koliko je zaštite potrebno ovisi o tipu kože i UV indeksu, no Mason upozorava da bi svi, uključujući osobe tamne kože, na suncu trebali nositi sunčane naočale.

Što se događa kada pretjeramo?

Dulje izlaganje suncu ne povećava proizvodnju vitamina D, ali povećava rizik od opeklina, pigmentacijskih promjena, preranog starenja i raka kože. Posebno je važno ograničiti pretjerano izlaganje tijekom djetinjstva i adolescencije jer količina sunca kojoj je osoba izložena u prvih 20 godina života znatno utječe na kasniji rizik od raka kože.

Previše sunca može pridonijeti i razvoju katarakte, pa liječnici preporučuju sunčane naočale s UV400 zaštitom.

A što ako sunca nema dovoljno?

Ljudi koji žive u područjima s malo sunčeve svjetlosti skloniji su manjku vitamina D, osobito zimi. Veći rizik imaju i osobe tamnije kože, ljudi koji malo borave na otvorenom te oni koji većinu kože drže pokrivenom.

Dugotrajan manjak vitamina D može dovesti do bolesti kostiju poput rahitisa i osteomalacije. Nedostatak se može nadoknaditi dodacima prehrani, iako se preporuke o tome trebaju li ih uzimati svi odrasli razlikuju.

Važno je ne pretjerivati ni s dodacima vitamina D. Dnevni unos veći od 4000 IU, odnosno 100 mikrograma, smatra se štetnim jer može izazvati hiperkalcemiju, koja može oslabiti kosti te oštetiti bubrege i srce.

Zaključak je jednostavan: sunce nije nešto što treba potpuno izbjegavati, ali ni nešto čemu se treba nekontrolirano izlagati. Kako kaže Mason, najbolje je ‘pomalo i često’ – kratko i redovito izlaganje, uz zaštitu i izbjegavanje dugotrajnog boravka na jakom suncu.