Indeks tjelesne mase, poznatiji kao BMI, desetljećima se koristi kao jedan od glavnih pokazatelja zdrave tjelesne težine. No čini se da jednostavno mjerenje struka običnim krojačkim metrom može otkriti nešto što BMI lako previdi.

Američki istraživači analizirali su podatke oko 260 tisuća ljudi i pratili njihovo zdravstveno stanje tijekom približno 20 godina. Uspoređivali su BMI s opsegom struka i omjerom struka i bokova te utvrdili da upravo mjere povezane s masnim tkivom u području trbuha mogu pružiti važnije informacije o kardiovaskularnom riziku.

BMI ne govori sve

Posebno je zanimljiv podatak da je 18 posto osoba koje su prema BMI-ju imale zdravu tjelesnu težinu istodobno imalo zabrinjavajuće visok omjer struka i bokova. Oko pet posto njih imalo je i opseg struka koji ih je svrstavao u rizičnu skupinu. Drugim riječima, osoba može imati sasvim 'normalan' broj na vagi, a ipak nakupljati previše masnog tkiva upravo ondje gdje ono predstavlja najveći problem.

Riječ je o takozvanoj centralnoj adipoznosti, odnosno nakupljanju masnog tkiva u području trbuha. Posebno se ističe visceralna mast, smještena oko unutarnjih organa poput jetre i gušterače. Svi je imamo u određenoj količini, no njezin višak može biti povezan s nizom zdravstvenih komplikacija.

Rezultati su pokazali da su osobe s izrazito visokim opsegom struka ili omjerom struka i bokova imale između 15 i 50 posto veći rizik za većinu od devet promatranih zdravstvenih ishoda. Među njima su bili srčani i moždani udar, zatajenje srca, fibrilacija atrija, koronarna bolest srca i druge kardiovaskularne bolesti, kao i smrtnost od svih uzroka.

'Vidjeli smo osobe koje su prema kliničkim kriterijima imale normalnu tjelesnu težinu, ali su istodobno imale povećanu centralnu adipoznost i visok omjer struka i bokova, što je bilo povezano s većim rizikom za većinu promatranih ishoda', rekao je Michael J. Blaha, jedan od autora istraživanja i direktor kliničkih istraživanja u Johns Hopkins Ciccarone Center for the Prevention of Cardiovascular Disease.

Rezultati su pritom pokazali i drugu stranu problema. Tek oko četiri od deset osoba koje su prema BMI-ju bile svrstane u kategoriju prekomjerne tjelesne težine imale su visok omjer struka i bokova. Isto je vrijedilo za približno polovicu onih koje je BMI svrstao u kategoriju pretilosti.

Autori zato upozoravaju da oslanjanje isključivo na BMI kod nekih ljudi može precijeniti, a kod drugih podcijeniti zdravstveni rizik. 'Oslanjanje samo na BMI može dovesti do pogrešne procjene kardiovaskularnog rizika kod čitavog niza kardiovaskularnih ishoda', istaknula je glavna autorica istraživanja Zeina Dardari.

Dodala je da bi liječnici pri procjeni rizika trebali uzeti u obzir i raspored masnog tkiva, bez obzira na kategoriju BMI-ja. Slično smatra i Harlan M. Krumholz, glavni urednik časopisa JACC i znanstvenik s Medicinskog fakulteta Yale.

'Vrijeme je da prestanemo biti usredotočeni isključivo na BMI', poručio je, naglasivši da opseg struka i omjer struka i bokova donose važne informacije o kardiovaskularnom riziku čak i kod ljudi čiji se BMI smatra normalnim. 'Važno je gdje se masno tkivo nalazi, a ove jednostavne mjere trebale bi biti dio rutinske procjene kardiovaskularnog rizika', dodao je.

Kako pravilno izmjeriti

Za izračun omjera struka i bokova potrebna su tek dva mjerenja i mekani krojački metar. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, opseg struka mjeri se oko sredine između posljednjeg opipljivog rebra i vrha zdjelične kosti, dok se opseg bokova mjeri oko njihova najšireg dijela. Omjer se zatim dobiva tako da se opseg struka podijeli s opsegom bokova.

Omjer veći od 0,90 kod muškaraca i 0,85 kod žena smatra se pokazateljem centralne pretilosti prema kriterijima koje koristi Svjetska zdravstvena organizacija.

Ipak, autori upozoravaju da istraživanje ima određena ograničenja. Nisu imali potpune podatke o tjelesnoj aktivnosti, prehrani ni genetskoj sklonosti pretilosti, a opseg struka sudionicima je izmjeren samo jednom. Zbog toga nije bilo moguće procijeniti kako su promjene tjelesne građe tijekom vremena utjecale na rizik. Rezultati zato ne znače da jedna mjera metrom može sama predvidjeti srčani ili moždani udar. Pokazuju, međutim, da BMI ne pruža cijelu sliku te da bi mjesto na kojem tijelo skladišti masno tkivo moglo biti itekako važno pri procjeni zdravlja srca.