'Neke stvari osjećam kao da su bile jučer', uvodi nas u priču 26-godišnji Slaven Mišović. Od samog početka života nije mu bilo lako. Roditelji su mu se razveli dok je bio maleni dječak, što mu je jako teško palo. Imao je, naime, samo dvije godine i nije razumio što se događa oko njega.

'Više puta sam se preselio s majkom, a zbog toga smo imali jako teške situacije u vezi financija. Sa 16 godina sam otišao od majke živjeti kod oca jer nisam mogao predočiti sebi kako će ona roditi drugo dijete i prestao pričati s njom. U 18 godini svog života otac me nažalost napustio iznenadnom smrću. Živio sam svaki dan kao da mi je zadnji dok on nije došao. Kada se sjetim te večeri izgleda mi kao da je neko napisao scenarij za film', kaže. Po tko zna koji put prisjetio se večeri koja mu je promijenila život. Bila je to obična večer, Slaven je s prijateljima bio u večernjem izlasku.

'Bila je kiša, a moji prijatelji i ja smo se našli u kvartu kako bi pili kao svaki vikend. Čuo sam bio da se otvorio novi kafić u obližnjem kvartu, no moji prijatelji nisu htjeli tamo. Otišli smo na kraju u naš lokalni kafić i bilo je dobro, ali ja sam u jednom dijelu večeri žarko htio ići u taj drugi kafić. Rekao sam svojim prijateljima da ako iz tri pokušaja pogodim u sredinu pikado ploče idemo u taj kafić. Prva strelica se nije ni zabila na ploču, druga se zabila negdje na ploču, a treća točno u sredinu ploče. Pokupili smo svoje jakne, otvorio sam vrata i poslije dva tjedna se budim u bolnici. Govore mi da sam stradao kao pješak gdje me je vozač udario na pješačkom pri brzinom od 50 km na sat', govori nam.

Pred njim je bio težak put prema oporavku. U nekom trenutku doživljavao je napadaje panike, čak i faze agresivnosti jer se mozak branio. Polako mu se vratilo pamćenje i odlučio se da će se boriti, a drži da mu je nesreća koja mu se dogodila bilo najlošije ali ujedno i nešto najbolje što ga je zadesilo. Baka mu je bila najveća podrška jer se trudila da opet nauči čitati, pisati i govoriti. Njoj je posvetio više vlogova na svom Youtube kanalu gdje među ostalim svojim pratiteljima dijeli korisne savjete. 'Poslije prometne sam se pomirio sa svojom majkom koja me na kraju odvela na moju prvu rehabilitaciju u krapinske toplice', kaže.

'Na kraju kakav bi bio svijet bez baki? Oporavak je bio jako težak jer sam imao teški potres mozga, krvarenje u mozgu, puknutu ličnu kost i više šavova po tijelu i glavi. U tom razdoblju nisam razmišljao o tome koliko ću dugo se oporavljati već da budem svaki dan sve bolji. Rekao bih da je oporavak trajao šest mjeseci, a tada sam bio dva puta u toplicama i još dosta puta na terapijama kod psihologa i logopeda', objašnjava nam. Osim bake, cijela njegova obitelj mu je davala vjetar u leđa. 'Pogotovo u to vrijeme jako puno prijatelja me došlo posjetiti što mi je iznimno jako puno značilo', priznaje Slaven.

Pitamo ga, osjeća li i sada kakve posljedice. 'Danas osjetim posljedice tog udesa kada je promjena vremena. Imam velike glavobolje, ali naučio sam živjeti s time barem znam kada se mijenja vrijeme što mi koristi', objašnjava. Njegov život se nakon prometne nesreće promijenio za 360°.

'Dobio sam drugu priliku i sada ću je iskoristiti do maksimuma da učinim svijet boljim mjestom prije nego što odem', ističe. Nesretni slučajevi ostavljaju traumatske posljedice na osobe i stavljaju na kušnju snagu duha. Sudeći po njegovom životnom stavu kao da nije prošao kroz takvo iskustvo. Zanimalo nas je što mu je u najtežim trenucima davalo snagu i motivaciju da se ne preda i gura naprijed.

'U najtežim trenucima kada se sve činilo nemoguće, motivaciju sam dobivao iz motivacijskih videa. No jednom kada sam shvatio svoju misiju i svrhu znao sam da više nema natrag te da ne mogu odustati od onoga što sam si zacrtao da ostvarim', naglašava. Kaže se da je pola ozdravljenja/oporavka u dobrom duhu, pozitivnom razmišljanju, a naš sugovornik se u potpunosti slaže s tim i napominje da nije imao pozitivno razmišljanje nikad ne bi došao do ovdje gdje je sada.

'Moj život se danas sastoji od rutina koje su prisutne u svakom mom danu. Ustajem u 03:30 jutro i idem spavati u 20:30. Svaki dan imam trening, a zatim treniram druge ljude putem online coachinga. Imam šest obroka dnevno i jedini gušt u danu za sebe mi je da pogledam seriju 'Suits', opisuje. U tom poslu se pronašao jer je oduvijek volio ljude i volio pomagati ljudima. Ispričao je zašto mu je važno baviti se sportom.

'Sport isključivo fitnes je rad na sebi, zbog toga mislim da je važno trenirati. Kroz trening dobivamo ispunjenost, sretnije smo osobe i naše samopouzdanje raste te naše zdravlje se poboljšava', smatra Riječanin. Ono što njega pokreće i trebalo bi pokretati svakoga je, savjetuje, cilj koji želi ostvariti sa svojim tijelom. 'Naravno nije svaki dan da prštim od volje za treningom, ali ako se pojavim u teretani (uvijek se pojavim) ću odraditi dobar trening', iskren je.

Za kraj nam je otkrio svoj životni moto. 'Ima ih jako puno i oni se mijenjaju sa životnim situacijama. Dosta ljudi prolazi kroz teške situacije sada i zbog toga bi im ih htio reći da sutra je novi dan i on će biti kako mi odlučimo ga sami sebi napraviti', zaključuje Slaven.