MIT O SAVRŠENOM PARTNERU

Evo zašto ne trebamo tražiti srodnu dušu...

  • Autor: tportal.hr
  • Zadnja izmjena 13.10.2011 12:56
  • Objavljeno 13.10.2011 u 12:56
šetnja par ljubav muškarac i žena

šetnja par ljubav muškarac i žena

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: thinkstock

U filmovima, prividno neskladan par na karaokama čudom utvrdi da znaju svaki stih iste jedva poznate pjesme – i tako utvrde da su srodne duše. No ima li toga u stvarnosti?

'Srodne duše – prije deset godina nitko nije koristio taj izraz u mom bračnom savjetovalištu. Bila je to fraza koju su koristili u romantičnim komedijama, ne u stvarnomživotu. Danas, svaka druga osoba koja se zatekne u mojoj ordinaciji traži srodnu dušu.' Riječi su ovo psihoterapeuta Andrewa Marshalla koji u tekstu za Daily Mail analizira stvarno značenje često korištene fraze.

Slobodne žene brinu zato što ne mogu pronaći srodnu dušu, udate pitaju se je li jučerašnja burna svađa konačni dokaz da njihov suprug nije njihova srodna duša… No što taj izraz doista znači? Svi ga koristimo, ali koliko ga razumijemo?

Prema uvriježenom mišljenju, srodne duše ne samo da imaju duboku povezanost, nego vole i uzajamno prihvaćaju sve jedno na drugom. Imaju podudaran ukus, zajedničke interese i vole sve raditi zajedno. Njihova povezanost toliko je čvrsta da sve različitosti postaju nebitne. Nema svađa, samo sklad i razumijevanje.

'Zaključak je da će vas vaša srodna duša prihvaćati točno onakvom osobom kakva jeste,' nastavlja dr. Marshall. 'To je naravno privlačna situacija, pogotovo u našoj generaciji u kojoj smo mnogi djeca razvedenih roditelja. Ne želimo ponavljati njihove greške, za sebe želimo bolje i zamisao da srodna duša postoji svakako je zavodljiva. Nažalost, potpuno neutemeljena u stvarnosti.'

Andrew Marshall navodi primjer iz prakse. Josie je tek prešla tridesetu i radi utjecajan posao: 'Ne želim običnu vezu, želim strastvenu ljubav s nekime tko me doista razumije. Nažalost, toliko je malo muškaraca koji mi se doista sviđaju.' 'Njezini roditelji razveli su se kada joj je bilo deset i čak i danas, više od dvadeset godina poslije, jedva da mogu izdržati u istoj prostoriji. Komuniciraju rijetko i samo u izvanrednim situacijama. Očekivali biste da takvo iskustvo stvara nepovjerenje u ljubav', komentira Marshall. 'No u stvarnosti je suprotno. Josie, kao i većina osoba slične sudbine, čezne pronaći stvarnu ljubav.'

Da bi se čežnja ostvarila, treba pronaći partnera – i tu počinju problemi. Umjesto da nađe solidnog muškarca – čime bi se zadovoljile njezina mama ili baka – moderno društvo njoj je usadilo uvjerenje da negdje postoji čovjek stvoren za nju, koji fantastično pleše njezine omiljene plesove, ne vozi ni prebrzo ni presporo i sanja iste vikende kao i ona.

Kao posljedica visokih očekivanja, Josie je sve svoje nedovoljno dobre pokušaje podijelila u dvije skupine: s jedne strane su momci prepuni pozitivnih osobina, ali u njima nema kemije. Na drugoj strani su zločesti dečki kojima ne fali strasti, ali unose destrukciju u svaku vezu.

Mitu o srodnoj duši može se zahvaliti još jedna zabluda našeg vremena. Ona se obično iskazuje rečenicom: 'Volim te, ali nisam zaljubljen(a) u tebe.' Tako se dogodi da partneri osjećaju zadovoljstvo u inače skladnim vezama, samo zato što je prošlo vrijeme strasti i prvog zanosa. 'Kate (40) i Martin (44) imaju dvoje djece, stabilno poduzeće koje su zajedno pokrenuli i, uopće, imaju puno razloga za zadovoljstvo', navodi još jedan primjer iz svoje prakse dr. Mrshalll. 'I sada osjećaju da nisu zadovoljni jedno drugim. Posumnjao sam da je važna činjenica što se nikada ne svađaju. Zašto bi se svađali, odgovorio mi je Martin, kad dijelimo iste vrijednosti.'

Potpuno suprotno mitu o srodnim dušama, dr. Marshall smatra da je potpuni izostanak konflikta jednako štetan kao i stalne svađe. Dobra rasprava najbrže čisti uzroke nezadovoljstva. No ona nije u skladu s mitom o srodnim dušama i partneri se zato suzdržavaju. Ustežu se kada bi trebali eksplodirati i izbaciti iz sebe, samo da ne bi narušili privid potpune usklađenosti sa svojom boljom polovicom.

Thinkstock

Thinkstock

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: Thinkstock

Koristite prednosti svog partnera kao nadomjestak za svoje mane

Kada su uplovili u brak, Martin i Kate zanemarili su svoje individualne interese u korist zajedničkih. Martin je igrao golf, Kate ne i on je odustao – kako bi što više vremena provodio u onome što im je zajedničko zadovoljstvo. Na isti način, Kate je odustala od nekih svojih hobija i strasti. I nisu još napunili ni četrdesetu, Kate se jednog jutra probudila i pomislila je: 'Više nemam pojma tko sam. Moj brak je divan, ali dosadan. Ne znam više što želim niti čemu stremim.'

Rutina braka – svima koji su je prošli znano je koliko lako umara. Koliko ritam posao-kuća-djeca-posao… lako stvara želju za osvježenjem i promjenom. I tu mit o srodnim dušama može unijeti pomutnju. Odjednom nam se učini da je u redu biti nevjeran partneru, ako je 'sudbina' htjela da sretnemo srodnu dušu.

'Moj klijent Clive (48) upao je u tu zamku', iznosi dr. Marshall. 'Susreo je ljubavnicu na nekoj konferenciji i govorio mi kako ga ona u potpunosti razumije i dijeli njegove interese. Želi slušati o njegovom poslu i njegovim interesima, dok supruga jedva primjećuje da se vratio kući i uglavnom ga ne sluša.' Clive je donio ishitreni zaključak kako je upravo ljubavnica žena koju je čitav život tražio. 'S njom mogu razgovarati satima i zanima ju svaka pojedinost', uvjereno je govorio.

Rasplet je predvidljiv. Clive i ljubavnica napustili su svoje obitelji i odlučili živjeti zajedno. No nepunih osam tjedana kasnije Clive se vratio kući. 'Moja nova ljubav nije bila onakva kakvom sam je poznavao', poslije je analizirao, 'zapravo, poznavao sam samo jedan dio nje. Onaj drugi, koji u sebi skriva neodgovornost prema životu i zanemarivanje djece, nisam znao.'

Clive je ima sreće što ga je supruga primila natrag. Ali nakon izmišljenog bračnog problema, sada je imao stvarni: povjerenje narušeno preljubomUmjesto da tragaju za idealnim partnerom, zaključuje Andrew Marshall, ljudi bi se trebali usredotočiti na ono što je doista bitno. Evo njegova naputka. Na vrhu popisa vrijednosti je razvijanje umijeća življenja udvoje. To znači – raspravljati probleme bez međusobnog vrijeđanja. Slušati bez prekidanja ili predrasuda. Čarobna riječ je kompromis.

Parovi trebaju razdvajanje jednako koliko i zajedništvo. Samo će tako sačuvati iskru tjelesne privlačnosti živom. Različiti interesi, periodi odvojenosti – sve to potiče osjećaj da partner ima dio života koji ne vidimo, u kojem ne sudjelujemo i da u njemu još uvijek postoje predjeli koje treba istražiti.

Na kraju, treba shvatiti da različitosti nisu loše, one su i nužne. Netko u paru mora biti praktičniji, netko glasniji, netko osjećajniji. Koristite prednosti svog partnera kao nadomjestak za svoje mane.

Iz različitosti, doduše, proizlaze nesporazumi, ali nadilaženje nesporazuma čini vas jačim, i povezuje vas bolje od svih karaoka ovoga svijeta. Vrednovanje naše veze kroz to koliko smo podudarni čini nas nesposobnima da se borimo s razlikama i razmimoilaženjima, koji će se prije ili poslije pojaviti. Zato bi bilo dobro izbaciti izraz srodne duše iz naših rječnika. On funkcionira na filmu, a u stvarnosti je važnije naučiti izvlačiti dobrobit iz različitosti.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi