SVJEŽE UŠMINKAN

Berlin više nije siromašan, ali je i dalje seksi

22.12.2013 u 08:00

  • +2

Berlin

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: Thinkstock

Bionic
Reading

Nakon Pariza i Londona, Berlin je treći najposjećeniji grad u Europi. U doba adventa broji 60 božićnih sajmova, ali prazničke šećerlame ne privlače najviše posjetitelja njemačke metropole u kojoj je u prvoj polovini ove godine održano 58.000 kongresa, stručnih skupova i manifestacija sa 4,6 milijuna sudionika. Grad uzbudljivim čine kulturni život, vidljivi ostaci podijeljene Njemačke i multi-kulti šarenilo u kojemu ima mjesta i za Turke, i za košersku hranu, i za umjetnike sa svih strana i za homoseksualce

'Berlin je njemačko inozemstvo. On je metropola u kojoj nema ništa provincijalno, opisuje njemačka mezimica Claudia Schiefer ponosno svoj ujedinjeni glavni grad. A metropola se sprema zasjati u nadolazećoj novogodišnjoj noći, kada se na širokom prostoru između Brandenburških vrata i Stupa pobjede u Tiergartenu opet okupi milijun ljudi, na najbrojnijem dočeku Nove godine na otvorenom poslije njujorškog Times Squarea.

Treći najposjećeniji grad u Europi

Svježe ušminkan nakon više od dva desetljeća obnove, iako nedovršen sa šumicom dizalica u samom središtu, grad je prošle godine proslavio 775. rođendan ugostivši više od deset milijuna turista, gotovo jednako kao ukupan hrvatski turizam. Nakon Pariza i Londona, to je treći najposjećeniji grad u Europi.

Ovoga adventa u njemu je otvoreno 60 božićnih sajmova, ali prazničke šećerlame nisu ono što posebno privlači posjetitelje u gradu u kojemu se samo u prvoj polovini ove godine održalo 58.000 kongresa, stručnih skupova i manifestacija sa 4,6 milijuna sudionika (četvrti je u svijetu po broju medicinskih kongresa). Posebno uzbudljivim čine ga izuzetni muzeji, kulturni život, vidljivi ožiljci nekada raspolovljene Njemačke i multi-kulti šarenilo, gdje ima mjesta i za Turke, i za turske natpise na trgovinama, i za košer hranu, i za vijetnamske restorane, i za umjetnike i za homoseksualce (imaju i svoj muzej).

Pred muzejom Pergam na Museuminselu, još uvijek u rekonstrukciji, u obično prosinačko jutro čekamo u redu na otvaranje kao u zagrebačkoj Noći muzeja jednom godišnje.

'Pariz je uvijek Pariz, a Berlin nikada nije Berlin'

Ostaci Zida neizostavan su turistički mamac. Muzej Stasi nudi priču o zloglasnoj istočnonjemačkoj tajnoj službi, Muzej DDR-a dočarava život u zemlji između diktature i FKK-a, 'stasijevih' njuškala i 'trabanata'. I u kulturnom centru Kulturbrauerei, smještenom u nekadašnjoj pivovari, spomeniku industrijske arhitekture u Prenzlauer Bergu (Zagrepčani su nešto takvo planirali s Paromlinom dok se nije urušio), prije mjesec dana je otvorena nova stalna izložba 'Svakodnevica u DDR-u'. Dok prolazim kroz Checkpoint Charlie, grupa Kineza se slika s uniformiranim stražarima. Rentiranim 'trabijem' veseli Brazilci, Rusi i Španjolci obilaze grad, a nostalgičari dubljeg džepa iznajmljuju luksuzni XXL-trabant s vozačem. Malo diznijevskog vremeplova u turobne Honeckerove godine, a i sjedište Gestapa može biti turistička atrakcija.

'Pariz je uvijek Pariz, a Berlin nikada nije Berlin', rekao je 2001. bivši francuski ministar kulture Jack Lang, govoreći o tome kako se brzo mijenja njemačka metropola, za razliku od nekih gradova-muzeja. Brzo su prošla vremena kada je Istočni i Zapadni Berlin bio sraz svjetova. Sa zapadne strane KaDeVe, jedna od najluksuznijih robnih kuća na svijetu s gastronomskim odjelom sa 1.800 vrsta sireva, 1.400 vrsta kruha i kolača i 2.000 hladnih jela, s jastozima i Belugom, a s istočne prazni Alexanderplatz, grdosije socijalističke arhitekture i tuneli mračnih, napola srušenih fasada, kojih se sjećam za vrijeme posjeta Istočnom Berlinu uz posebne dozvole dvije godine prije pada Zida.

Posebno uzbudljivim Berlin čine izuzetni muzeji i kulturni život

U obnovu bivšeg DDR-a utrošeno je 1.700 milijardi eura, a devedesetih godina Berlin je bio najveće gradilište na svijetu. Oblikovala su ga najveća imena svjetske arhitekture, jer se nije išlo s pokličem 'gradite domaće', nego gradite najbolje. Nekadašnji Trg Marxa i Engelsa, današnji Schlossplatz, preko puta Berlinske katedrale, trenutačno je još velika 'bauštela', gdje se podiže dvorac s rekonstruiranom baroknom fasadom, onakav kakav je tu stajao prije nego što su ga Istočni Nijemci srušili da sagrade Palaču Republike, mastodontsku utvrdu političke moći punu kancerogenog azbesta. Dvorac će udomiti muzej europskih kultura, centralnu i nacionalnu biblioteku i povijesno-znanstvene zbirke obližnjeg Sveučilišta Humboldt.

Zbog nadogradnje podzemne željeznice, uredno ograđena gradilišta trenutačno su i na Unter den Lindenu i Alexanderplatzu. Cijela ograda na Alexanderplatzu informacijski jje zid na kojem Grad iscrpno obavještava građane o tijeku radova, tehničkim detaljima, povijesti donošenja političke odluke o projektu, s portretima najzaslužnijih osoba za provedbu, o zanimljivim povijesnim ličnostima vezanim za taj dio trga, udaljenost pojedinih dijelova grada od točke na kojoj se nalazite itd. Izgrađen je i vidikovac, s kojega prolaznici prate radove na gradilištu – dokaz koliko se gradski oci smatraju obveznim sugrađane informirati kamo i kako odlazi njihov novac.

Berlin više nije tako siromašan, a cijene rastu

'Berlin je siromašan, ali je seksi', izjavio je bivši gradonačelnik Klaus Wowereit u vrijeme kada ga je obnova financijski iscrpljivala, a građani istočnog dijela tek se privikavali na Zapad. Upravo zato što je bio siromašna, ali otvorena metropola, u nj su se doseljavali pisci, vizualni umjetnici i glazbenici sa svih strana u potrazi za jeftinim smještajem u zapuštenim radničkim četvrtima iz sovjetskog vremena kakav je Prenzlauer Berg. Sedamdesetih prošloga stoljeća, takvo je mjesto bio njujorški Greenwich Willage, ali kada su se počeli doseljavati bogati, umjetnička se kolonija povlačila osamdesetih u SoHo, devedesetih u Brooklyn, a nakon što su početkom 2000. New York i Pariz postali preskupi, društvo se selilo u Berlin. Naročito ljudi iz svijeta filma (odnedavna je ovdje i Ognjen Sviličić), jer je Berlin od Fritza Langa nadalje imao što ponuditi pa nije čudo što na Potsdamerplatzu dominira Sonyjev kompleks zgrada s IMAX kinom, filmskim muzejom i bulevarom zvijezda.

Berlin više nije tako siromašan, a cijene rastu. Kreutzberg je donedavno bio mjesto studenata, alternativaca, radikala, Turaka, pankera i siromašnih obitelji, no otkako se pogospodio, cijene stanova su u samo pet godina narasle sa 1.500 na 4.000 eura po četvornom metru. Siromašni umjetnički kozmopolitski Prenzlauer Berg ovaj put sam doživjela u svom njegovu sjaju. Nakon obnove, hotelijeri, vlasnici restorana, klubova i pivnica, turističke kompanije i trgovci nekretnina sada žele zaraditi na njegovu umivenu kul i seksi imidžu. Neki sada kažu da se ovdje sve više zabavlja, a sve manje stvara bojeći se da i Prenzlauer Berg čeka otmjena sudbina Greenwich Willagea.

A u nekim berlinskim službenim ustanovama još nemaju pojma da je Hrvatska članica EU-a, ali kad sam zatražila prvu pomoć zbog male zdravstvene nezgode, Europska kartica zdravstvenog osiguranja savršeno je funkcionirala. Zbog zimi ukinute izravne zrakoplovne linije Berlin - Zagreb, preostalo nam je jedino presjedanje u Frankfurtu ili Münchenu. Dok čekate ukrcaj za Berlin, Lufthansa putnicima u Frankfurtu nudi besplatni čaj, kakao, kavu i domaće i strane novine, ali dok u Muünchenu čekate ukrcaj za Zagreb, dobit ćete samo tisak. Mali znakovi puno govore. U sat vremena između dva leta, u Müchenu nas bjesomučno kolutaju pistom do najudaljenijeg dijela zračne luke i ukrcavaju u najmanji model zrakoplova, jer za veći i komotniji nema dovoljno putnika.

Za nepuni sat iz minhenske zrakoplovne džungle stižemo u mirnu luku Pleso, gdje uspavano čeka nekih pet zračnih ptica. Njemačka je metropola ponovno daleko, ali onaj koji se iz nje vraća, sjetit će se Marlene Dietrich koja je pjevala da 'jedan njezin kovčeg uvijek ostaje u Berlinu'.