Želite napisati roman? Potražite onda mjesto na radionici Kristiana Novaka: 'Za kreaciju su ograničenja dobra. Oni koji misle da autor treba letjeti tekstom slobodan kao ptica morat će mi vjerovati na riječ'

Novak je dosad u nekoliko navrata radio kraće radionice pisanja proze u osnovnim i srednjim školama, ali i sa seniorima na Sveučilištu za treću dob u Rijeci. Ipak, ovo mu je prvi put da će imati priliku nekoga baš voditi kroz proces punih deset tjedana.

'Sa Sanjom Vučković iz Centra za kreativno pisanje dogovaram se već nekoliko godina i nikad se nije činilo kao idealno vrijeme. Ali ako nas je prošla godina nečemu naučila, onda je to da nema idealnog vremena i da pod svaku cijenu moramo pokušati dalje funkcionirati i živjeti', kaže nam Novak.

Da je bilo Centra za kreativno pisanje kad je on počinjao, dodaje, on bi bio redoviti polaznik svih tečaja tamo, od kritike preko poezije i kratke priče do scenarija i romana. Roman u zadnje vrijeme tamo vode Goran Ferčec i Zoran Ferić pa je kao predavač 'u vrlo finom društvu'. 

'Ovako sam neke stvari morao učiti posredno i bolno, metodom pokušaja i pogrešaka. I, iako se ne smatram dovršenim piscem, mislim da u dva i pol mjeseca mogu usmjeravati nekoga tko je na početku pisanja svoje dulje priče. Pod uvjetom da taj netko ne namjerava napisati novi 'Finnegans Wake', u kom slučaju mu nikakav tečaj neće biti od pomoći', kaže Novak.

Od polaznika očekuje samo da budu otvoreni i motivirani.

'Ako već imaju ideju za narativ, dobro. Ako nemaju, pronaći ćemo je. Ako ih imaju više, zajedno ćemo detektirati onu pravu, koju ćemo razvijati. Plan je krenuti od introspekcije, od slika, iskustava ili emocija koje nas kao ljude nadahnjuju i preko njih doći do što detaljnije predodžbe o pravilima koja vrijede u našim fiktivnim svjetovima, do putanja protagonista i do arhetipskih odnosa na kojima ćemo temeljiti razvoj priče', objašnjava.

'E, da. I budući da ćemo se baviti u prvom redu pripovjednom strukturom, poći ćemo od sulude pretpostavke da je svako ograničenje koje si postavimo u kreativnom procesu dobro za istu tu kreaciju. Evo, već kao da ih čujem. 'Ali postmoderna! Roman-hibrid! Autor mora letjeti tekstom slobodan kao ptica!' Morat će mi vjerovati na riječ, pretpostavljam', zaključuje.

U najavi radionice koja počinje u veljači i za koju su prijave u tijeku poručio je: 

'Ako si kojim slučajem u kojem trenutku slabosti pomislila/pomislio da bi baš trebala/trebao napisati novelu ili roman ili možda scenarij, bojim ste da si već prešla/prešao vražju točku nakon koje povratka nema. Ostaju dvije opcije. Prva je da se nikad ne odvažiš, ili da 'evo krećeš od ponedjeljka', ili da tu ludost odbaciš jer 'ima tko će', ajmo sve pod tepih, vidi kako je vani sunčano. Druga je da odmah prihvatiš da nema tko će umjesto tebe, da kreneš odmah, sada, potpuno, all in, do kraja, pa bio to kraj tebe ili kraj priče.

Da se razumijemo, nije ni ova druga opcija cvijeće. Prvo ćeš u procesu gaziti sebe, a kad završiš, gazit će te drugi, posebno grubo neki od onih koji su se odlučili za prvu opciju. Jer, se razme, oni bi to bolje, da su samo imali petlje i vremena. Ali ako moram birati između te blatne vjetrometine i podsvjesnog žaljenja za nečim što nisam učinio... znaš odgovor. Dakle, misliš da imaš zametak neke dulje priče. Naspavaj se, pa se vidimo u veljači u CeKaPeu, čeka nas ozbiljan posao.

U deset tjedana nećeš imati gotov nekakav tekst, to je prilično sigurno. Ali jamčim da ćeš imati nešto kudikamo korisnije. Bavit ćemo se primarno strukturom narativa i odnosima među likovima. Možda se izrodi i koja scena, sigurno koja dobra rečenica, ali cilj nam je u deset tjedana napraviti temelj koji će osigurati da nakon tečaja znaš točno kamo ideš i da svoju dobru priču ne uništiš lošim pisanjem. Oko slike ili rečenice koju ne možeš izbrisati iz glave strpljivo ćemo slagati konstrukciju koja će čitatelja zakačiti na prvoj sceni i vući ga do konačnog potresnog udarca u pleksus. Vidimo se.'