TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

'Vrlo engleski skandal' - vrlo engleska mini-serija o nevjerojatnom Jeremyju Thorpeu

  • Zrinka Pavlić
    Autor: Zrinka Pavlić
  • Zadnja izmjena 01.07.2018 13:34
  • Objavljeno 01.07.2018 u 13:33
Hugh Grant kao Jeremy Thorpe u seriji 'Vrlo engleski skandal'

Hugh Grant kao Jeremy Thorpe u seriji 'Vrlo engleski skandal'

Izvor: Screenshot / Autor: screenshot

Trosatna BBC-jeva serija o istinitom skandalu iz ranih sedamdesetih, kada je zastupnik u parlamentu i čelnik Liberalne stranke, Jeremy Thorpe, završio na sudu zbog pokušaja ubojstva svojeg ljubavnika - donosi nam priču koja je uglavnom neobičnija od bilo koje izmišljene. Lik poput Jeremyja Thorpea u današnje vrijeme ne bi mogao sačuvati svoju tajnu ni pet minuta, a kamoli čitava desetljeća. No vremena su se promijenila. I za političare i za Engleze i za gayeve i za šeprtljave spletkaroše i za pse i za aute. Svi od njih, naime, igraju zapažene uloge u ovoj seriji

Znate ono u 'Fargu', kada jedan čovjek pokuša riješiti svoj problem na vrlo zločinački način, u to ime se udruži s nekim opakim tipovima pa onda svi u nizu uspiju napraviti takav niz gluposti da su braća Coen morala na početak filma staviti lažan natpis 'utemeljeno na istinitoj priči' da bi opravdala takve blesave poteze? E, pa u seriji 'Vrlo engleski skandal' (A Very English Scandal), koja je DOISTA snimljena po istinitim događajima, sve je puno takvih kretenskih poteza i ideja. Samo što čak ni vrlo opaki tipovi nisu ovdje da bi održali ravnotežu s bedastim nevježama. Ovdje su svi blesavi.

Sve to, međutim, nimalo ne umanjuje gadost onoga što se zbilo i što je John Preston opisao u svojoj knjizi, a što je pod redateljskom palicom Stephena Frearsa ekranizirao BBC. Zastupnik britanske Liberalne stranke, Jeremy Thorpe, naime, sredinom je sedamdesetih uhićen u Londonu zbog sumnje da je dao nalog za ubojstvo svojeg višeg ljubavnika, Normana Scotta. Na suđenju, koje je - barem prema onome kako ga prepričava serija - bilo nevjerojatno pristrano prema 'džentlmenskoj' ormaruši Thorpeu, ugledni je zastupnik oslobođen svih optužbi, baš kao i svi njegovi 'suradnici'. No ugled Jeremyja Thorpea nikada se nije oporavio.

Jeremy Thorpe i mladi Norman Scott (koji se tada predstavljao kao Norman Josiffe) upoznali su se početkom šezdesetih na jednom ladanjskom imanju, gdje je Norman radio kao konjušar. Norman se Thorpeu odmah svidio pa mu je ovaj dao svoju adresu i broj, pozivajući ga da mu se javi ako ikada bude preselio u London. Godinu dana nakon toga Norman je doista doselio u London, Thorpe ga je privremeno smjestio u kuću svoje majke, gdje ga je, u sceni koja je u seriji prikazana poprilično predatorski, zaveo i započeo s njim ljubavnički odnos. Nakon toga ga je još neko vrijeme uzdržavao u skromnom stanu u četvrti Chelsea, pišući mu često ljubavna pisma i nazivajući ga svojim zečićem, a kada je veza između njih pukla - zbog Normanova neprihvaćanja da ga Thorpe skriva i tretira kao igračku, ali i zbog Normanove emotivne nestabilnosti - Norman je njegova pisma odlučio iskoristiti kao sredstvo ucjene.

Tijekom sljedećih desetak godina, sve ovisno o tome kakve su u tom trenutku bile Normanove ekonomske i društvene okolnosti, Scott je Thorpea malo ucjenjivao, malo nije. Prohtjevi su mu uglavnom bili skromni - tražio je neku siću u novcima, tražio je i izradu iskaznice Nacionalnog osiguranja da bi mogao raditi i ostvarivati pravo na zdravstveno osiguranje, ali Thorpea su čak i ti, najsitniji zahtjevi, strahovito iritirali jer je svim silama htio sačuvati tajnu o svojoj homoseksualnosti. Odnos britanske javnosti, pa i službenih organa vlasti prema homoseksualcima u to je vrijeme bio izrazito okrutan - sama je homoseksualnost bila protuzakonita, što je usput obrađeno čak i u aktivnostima jednog zastupnika koji u parlamentu radi na promjeni tog zakona i s time pristupa Thorpeu. Scott je čak, kada je jedanput pokušao policiji prijaviti da mu Thorpe pokušava nauditi zato da bi sačuvao svoju tajnu, i sam doživio policijsku brutalnost jer su ga lokalni policajci prebili samo zato što se usudio izgovoriti takvo što o jednom uglednom članu parlamenta.

Foršpan za seriju 'Vrlo engleski skandal'

Izvor: Društvene mreže / Autor: YouTube

Tijekom tih desetak godina, međutim, Thorpeu su u skrivanju njegove tajne i u 'rješavanju problema' sa Scottom pomagali njegov najbolji prijatelj iz stranke i nekoliko budaletina koje je ovaj bio unajmio kao 'operativce'. Ta ekipa, na čelu s uglednim džentlmenom koji mu je bio najbolji prijatelj, njegov je problem 'rješavala' na tako idiotske načine da je živo čudo što ih nitko već prije nije uspio prokužiti i strpati u zatvor za sva vremena. Vrhunac je bez sumnje bio plaćeni ubojica koji je Normana došao ubiti u vrlo prepoznatljivom autu, koji nije bio u stanju zapamtiti da se treba predstavljati lažnim imenom i koji je na kraju ubio Normanova psa umjesto Normana. Ni ugledni Thorpeov prijatelj nije bio mnogo inteligentniji jer je tajna ljubavnička pisma koja je Thorpe pisao Scottu prije selidbe u Kaliforniju sakrio u strop svojeg ureda, kao da je potpuno nemoguće da ih itko ikada pronađe.

Sve je na kraju, naravno, puk'lo i otkrilo se, svi su završili na sudu, Norman je na sudu govorio istinu, ali mu porota nije vjerovala, Thorpeovi su jataci lagali, ali im je porota vjerovala i sve u svemu, priča je završila kao vrlo engleski skandal, u kojem se pravda i zakon nisu proslavili, ali je zato džentlmenski ugled na pet minuta i u službenim spisima sudskih vlasti - ostao sačuvan. U realnosti se, naravno, ništa od toga nije sačuvalo jer se Thorpe više nikada nije vratio u politiku, što je, doduše, blaga kazna za ono što je učinio, odnosno pokušao učiniti.

'Vrlo engleski skandal' izrazito je zabavna serija, koja se od svega najviše fokusira na to blesavoću s kojom su svi sudionici ove priče odigrali svoju ulogu, pri čemu Normanu Scottu, nesretnom i progonjenom bivšem ljubavniku Jeremyja Thorpea na kraju ipak daje iskupljenje, u smislu kakvog-takvog razvoja i pronalaženja ponosa u svojem identitetu. No svi ostali ispadaju ordinarne budale, a Jeremy Thorpe, dakako, i hladnokrvni psihopat, koji je spreman na sve da bi sačuvao svoj ugled. Ima, međutim, u toj Thorpeovoj zloći i neke tragike, što izvrstan Hugh Grant uspijeva odigrati nevjerojatnom suptilnošću jednog neobičnog grča oko usnica, unoseći u lik glavnog zlikovca dodatni sloj osim samog licemjerja i okrutnosti. U sceni u kojoj se Thorpe, povjeravajući se svojem odvjetniku, prisjeća svojih seksualnih susreta s muškarcima prije Normana, kratko, ali bolno vidimo s čime su se homoseksualci susretali u to mračno doba i što je djelomično proizvodilo autohomofobiju, strah, očaj, pa nakon toga i vlastitu okrutnost.

Serija se u kratkim crtama osvrće i na neke druge 'tipično engleske' momente iz toga doba, počevši od ekonomske bijede sedamdesetih (one zbog koje je Nick Hornby jednom napisao da je Engleska sedamdesetih više nalikovala Poljskoj sedamdesetih nego SAD-u sedamdesetih), klasnih razlika i političke hipokrizije zastupnika koji su naglas bili veliki radikali i reformatori, a u osobnom životu teški reakcionari. No iznad svega je ovdje jedan također vrlo engleski moment - crni humor, cinizam i odmak od zbivanja. Danas se takvo što više ne bi moglo dogoditi - Thorpe bi u doba društvenih mreža bio razotkriven za pet minuta. Vremena su se promijenila i za političare i za njihove tajne i za gayeve i za Engleze. I dobro je što je tako. No da nekada nije bilo drugačije, ne bismo dobili ovako zabavnu, nevjerojatnu priču.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi