Ne znam sjećate li se početaka serije 'Teorija velikog praska'. Onih prvih epizoda, u kojima Sheldon i Leonard tek upoznaju Penny, svoju zgodnu, plavokosu susjedu koja će postati prva članica njihove male skupine prijatelja koja nema postdiplomsko obrazovanje, akademsku karijeru i cijelog Demidovića u malom prstu. Ako se sjećate, onda se zasigurno sjećate i da je Sheldon na tom samom početku bio gotovo apsolutni socijalni idiot. Komunikacija s drugim ljudima išla mu je vrlo loše, a kada ti ljudi nisu bili barem otprilike jednako obrazovani kao i on, nije mu išla nikako. Vrijeđao ih je, ponižavao i nipodaštavao, a k tome još svega toga uopće nije bio svjestan. Nije to činio namjerno. Jednostavno nije znao komunicirati s osobama koje nisu na njegovu intelektualnom i obrazovnom nivou.

Kasnije je Sheldon, kroz druženje s 'običnim' ljudima (pretežno ženama - 'Teorija velikog praska' u mnogim je svojim segmentima izuzetno seksistička serija), razvio pokoju socijalnu vještinu te postao podnošljiviji - zbog čega je 'Teorija velikog praska' postala manje smiješna, ali pustimo sad to. No takvo njegovo ponašanje u ranim epizodama TBBT-a, kao i njegovo neprekidno prezrivo referiranje na djetinjstvo provedeno u Teksasu implicirali su da Sheldona u djetinjstvu nitko nije naučio ničemu što se ne može naučiti iz knjiga. Impliciralo je da se njegova obitelj nije znala nositi s njim i u njegovu slučaju nije uspjela u svojoj primarnoj funkciji - socijalizaciji djeteta.

Serija 'Mladi Sheldon', čiju cijelu prvu sezonu od neki dan možete pogledati na HBO GO-u, snimljena je kao neka vrsta prednastavka 'Teorije velikog praska', odnosno, kao priča o djetinjstvu Sheldona Coopera iz 'Teorije velikog praska'. To je ujedno i najveći problem te serije.

Da se 'Mladi Sheldon' NE veže na lik Sheldona Coopera koji smo dobro upoznali tijekom cijelog desetljeća trajanja 'Teorije velikog praska', bila bi to simpatičan sitcom o odrastanju hipernadarenog djeteta u malom teksaškom gradiću krajem osamdesetih. Sraz malog genijalca i njegove negenijalne obitelji prilično je bogat izvor komičnih momenata, ali i emotivnog rasta likova koji štošta uče iz takvih srazova. Autori 'Mladog Sheldona', doduše, ponekad se previše ne trude dublje zagrabiti u taj izvor, pa im šale često nalikuju istim onim prvoloptaškim gegovima kakvi su prisutni i u 'Teoriji velikog praska' (klišeji o štreberima, izostanak nijansi u prikazu inteligencije svih onih koji nisu genijalci i sl.), ali u seriji ipak ima i dovoljno 'finijih' slojeva da bude gledljiva i simpatična.

Ian Armitage kao mladi Sheldon u takvom bi kontekstu čak i uspijevao ispasti sladak i simpatičan, Zoe Perry kao njegova majka (inače kćerka Laurie Metcalf, koja u 'Teoriji velikog praska' glumi stariju verziju Sheldonove majke) bila bi interesantan lik, čiji se stavovi i uvjerenja oštro krše s onim što u glavi nosi njezin najmlađi sin, ali ga iz ljubavi podržava i nastoji razumjeti, Annie Potts kao Sheldonova baka bila bi šarmantno-ciničan kor koji sa specifičnim humorom komentira cijelu međuigru između Sheldona i njegove obitelji, Raegan Revord kao Sheldonova sestra Missy bila bi jedn od najzanimljivijih likova u seriji jer bi bilo jasno da je tek malo manje nadarena od Sheldona, ali njezina inteligencija uz njegovu ne uspijeva doći do izražaja - i sve u svemu, bio bi to jedan sasvim solidan sitcom.

No 'Mladi Sheldon' se, na svoju veliku nesreću, oslanja na odraslog Sheldona - on je u toj seriji čak i narator iz budućnosti. U tom kontekstu serija jednostavno nema smisla.

Obitelj koja je prikazana u 'Mladom Sheldonu' je obitelj koja JEST uspjela barem donekle socijalizirati Sheldona. U 'Mladom Sheldonu' čak su i doslovno prikazane situacije u kojima Sheldon nešto uči od njih. Obitelj koja je prikazana u 'Mladom Sheldonu', iako teško, ipak USPIJEVA uspostaviti nekakav kontakt sa svojim najmlađim i najpametnijim članom. Nakon odrastanja u obitelji kakvu nam prikazuje 'Mladi Sheldon', Sheldon u ranim epizodama 'Teorije velikog praska' jednostavno ne bi bio takav kakav je bio.

I nije tu riječ ni o kakvim nijansama niti o finom gradiranju Sheldonova lika. Ni 'Mladi Sheldon' ni 'Teorija velikog praska' nisu serije koje se puno bave nijansama i finoćom - tu je sve poprilično doslovno i pomalo klišeizirano. I upravo je zbog toga gotovo nemoguće uspostaviti kontinuitet između Sheldona iz 'Mladog Sheldona' i Sheldona iz 'Teorije velikog praska'. I tu su autori serije definitivno zakazali.

Želite li zato uživati u 'Mladom Sheldonu', zaboravite na odraslog Sheldona Coopera. Zaboravite i na sve što ste o njemu naučili iz 'Teorije velikog praska'. Ruku na srce, to vas i neće previše osiromašiti.