Uz ne previše pompe, budući da se radi o privatnom projektu srpske izdavačke kuće Pogledi, koja glorificira četnički pokret, u Srbiji je proteklog tjedna premijerno prikazan film 'Đeneral'. Ovaj ne baš u potpunosti biografski film kroz perspektivu četničkog vođe Draže Mihailovića prati događaje iz 1943. godine, kojima će krenuti propast četničkog pokreta
Ovo nije prvi srpski film o četnicima, a oni se u Srbiji službeno smatraju antifašističkim borcima te pred zakonom imaju jednak tretman kao i partizani. Ovu je temu na filmu već 'probio' redatelj Radoš Bajić, kako serijom 'Ravna gora' iz 2019., u kojoj je Dražu Mihailovića glumio pokojni Nebojša Glogovac, tako i filmom 'Heroji Halijarda' iz 2023., povijesno manipulativnom i skandaloznom glorifikacijom evakuacije američkih i britanskih pilota čiji su zrakoplovi oboreni 1944. godine, što četnici smatraju krunskim dokazom antifašističke prirode svog pokreta.
'Đeneral' barem u startu ne laže da je ono što jest – eksplicitna četnička propaganda čiji je autor osnivač izdavačke kuće Pogledi Miloslav Samardžić, samouki redatelj, scenarist i producent koji je dosad u karijeri radio uglavnom dokumentarne filmove o četnicima. Iskorak u igrani film izveo je 2022., kad je u filmu 'Opkoljeni', nekoj četničkoj verziji 'Otpisanih', glorificirao zloglasnog četničkog zapovjednika Nikolu Kalabića, a sličnu proceduru sad pokušava izvesti s Mihailovićem. Za ovaj film sredstva je skupio različitim donacijama, a jedina javna ustanova koja ga je financirala jest grad Kragujevac.
Draža samo sjedi, puši i viče na Britance
Radnja filma zasnovana je na komunikaciji Mihailovića i brigadira Charlesa Armstronga, šefa britanske misije u četničkom stožeru, a tu je i galerija likova s četničke i britanske strane, ali i partizani, ustaše i muslimani. Dojam kritičara Jovana Semija Pjevića, koji o filmu piše na portalu Nova.rs, jest taj da gledatelji gotovo ništa ne saznaju o samom Mihailoviću (glumi ga Nikola Rakočević, hrvatskoj publici možda i najpoznatiji iz serije 'Jutro će promijeniti sve' i filma 'ZG80'). Dražu vidimo tek kao lika koji sjedi, puši i viče na britanske časnike te nema pretjeranog utjecaja na često nepovezanu priču, ocjenjuje Pjević.
S druge strane, daleko su zanimljiviji likovi s druge strane povijesnih okolnosti. Ustaše, muslimani i partizani prikazani su kao počinitelji udruženog zločinačkog pothvata, a ide se toliko daleko da glavni partizan nosi prezime Čort, što u slavenskoj mitologiji znači - demon. Nešto više detalja u kritici u konzervativno orijentiranom Novom standardu iznosi Vladimir Kolarić, a on specificira da su partizani prikazani kao 'podmukle i okrutne kukavice', čiji je cilj što brže preuzeti vlast uz eliminaciju političkih protivnika, posebno Srba. Ovakav narativ, piše Kolarić, sugerira suradnju partizana i ustaša, koju je London blagoslovio, čime su si partizani, navodi, pripisali zasluge za akcije koje su poduzimali četnici.
Akcija - kako kome, ali ovo je film bez filma
Pjević ga uspoređuje s partizanskim filmovima koje također naziva propagandnim, no, kako kaže, čak i u svojim najslabijim izdanjima imali su osnovnu filmsku funkcionalnost, prepoznatljive likove i barem minimalno koherentan mikrosvijet. 'Đeneral' nije ispunio tu ambiciju, jer ako niste upoznati s povijesnim događajima, autori ne objašnjavaju njihovo značenje niti razloge zbog kojih se događaju. Same ratne scene su, kaže, rijetke, jednostavne i lišene bilo kakvih zanimljivih rješenja – sve smo to već vidjeli u 'Otpisanima', dodaje. Zaključuje usporedbom s 'Darom iz Jasenovca', državno financiranim srpskim filmom na temu logora u Jasenovcu, koja 'nije prodrla iznad površine osrednjosti', a slične mane dijeli i 'Đeneral', čiji amaterizam, kaže, 'otkriva nedostatak kreativnosti i snalažljivosti'.
Iako nešto blagonakloniji prema filmu te prepun pohvala na račun realističnijih scena borbe, za razliku od partizanskih filmova, u kojima, kako kaže, 'jedan metak ubije deset Nijemaca', Kolarić iz Novog standarda priznaje da mu nedostaju dinamična dramska struktura i dobro vođena filmska naracija kako bi nas uvukle u priču, što bi gledatelja moglo zaokupiti i biti zanimljivo i relevantno na više razina. 'I dalje ostaje zanimljivo i relevantno, ali deklarativno – bilo bi tako čak i da je film deset puta lošiji', zaključuje.