“Rave voyeur” okuplja umjetnike koji u radovima istražuju specifičnosti kolektiva u rave/clubbing kulturi spajajući pogled izvana s onim iznutra. Klubovi i raveovi čine teritorij za ad-hoc zajednice fluidnih granica koje se po potrebi mogu stvoriti i razvrgnuti. Unutar ovog mikrosustava različitosti se eliminiraju kroz zajedničke rituale stabilizirajući kolektiv pozicioniran van poznatog svijeta. Ples u kontekstu clubbinga služi kao osnovno izražajno sredstvo pomoću kojeg sudionici održavaju moć nad vlastitim tijelom, idejama i umom. Scenografija kluba i pulsirajuća glazba pojedince postepeno odvodi u drugo stanje svijesti nudeći kolektivno transcendentalno iskustvo. Individualni ciljevi odjednom postaju jednaki tuđima. Umjetni osjećaj konsenzusa stvara prividni potencijal za mijenjanje budućnosti. U vremenu krize može li ovo iskustvo poslužiti za otpor?

Univerzalni ethos jedinstva i solidarnosti stvorio je globalni fenomen rave kulture u devedestima. Privremeno vezivanje za prostore i vrijeme te prihvaćanje relativno akontekstualnih oblika ekspresije i iskustva rezultirali su oslobođenjem pojedinca od vlastitog ali i tuđeg pogleda, potiskujući svijest o identitetu u drugi plan. Ova razina oslobođenja učinila je sudionike pokreta sukreatorima identiteta mase svjesne svoje moći. Institucionalizacija i komercijalizacija rave kulture i njezina selidba u legalne klupske prostore dovela je do eliminacije izvornih segmenata kulture, ali je istovremeno stvorila nove oblike kohezije.

Trodnevna izložba/instalacija okuplja međunarodne umjetnike Bogomira Doringera, Anne De Vries, Hannah Rose Stewart i zagrebačku umjetnicu Linu Kovačević. Nizozemski umjetnik Anne De Vries u Zagrebu će predstaviti video rad “Critical mass: Pure immanence”, izlagan u brojnim umjetničkim institucijama i na manifestacijama poput 9. Berlinskog Bijenala, CTM i Intonal festivala. Rad analizira orkestirane scenarije, senzorna preopterećenja i alternativna iskustva kao prepoznatljiva obilježja komercijalnih elektronskih festivala. Svjetske plesne podije posjećuje i Bogomir Doringer u svom višegodišnjem istraživačkom projektu “I dance alone” u kojem se bavi fenomenom clubbinga kroz ptičju perspektivu. Naime, Doringer istražuje u kojoj su mjeri društvene i političke promjene manifestirane kroz međunarodne plesne podije snimajući invidualne i kolektivne koreografije. Prostorom kluba kao mjestom privremenog i ritualističkog boravka bave se umjetnice Lina Kovačević i Hannah Rose Stewart. Privlačnost klubova krije se u mogućnosti osmišljavanja fantazije koja nudi svojevrsni eskapizam praćen deliričnim osjećajem slobode. Taj osjećaj euforije dio je kolektivnog iskustva i određene osobne mitologije neprenosive na one van zajednice.