'Rozamunda' je treći dramolet iz ciklusa 'Drame princeza' koji još čine 'Snjeguljica, Trnoružica, Stijena' i 'Jackie'.

Ciklus je podnaslovljen kao 'Djevojka i smrt', prema istoimenom Schubertovom djelu, a Elfriede Jelinek se tu bavi istraživanjem ženskih arhetipova te muški pogled na svaku fazu ženske egzistencije prokazuje kao motor smrti. Snjeguljicu u potrazi za istinom ubit će Lovac, Trnoružicu iz sna budi Princ i namjenjuje joj submisivnu ulogu, a Rozamunda je prisiljena priznati da je status žene nespojiv s pisanjem te da je svaka ženska kreativna aktivnost osuđena na poraz. Jackie je talac smrti svojih najbližih i zatočenica medijske slike o sebi samoj.

Ingeborg Bachmann i Sylvia Plath očajavaju zbog nemogućnosti da pokrenu stvari i zatočenice su prostora koji im je predodređen. Princeze Elfriede Jelinek suvremeni su parodički pandan Shakespeareovim kraljevićima. One su mitovi u dekonstrukciji, antiprinceze koje se ne mogu boriti protiv sudbine koja im je namijenjena. Humor Elfriede Jelinek razoran je u grotesknom načinu na koji junakinje razotkrivaju muške diskurze, preko iskrivljenja, izokrenutih citata, kalambura i jezičnih igara.

'Rozamunda' je bila ciparska princeza iz razdoblja renesanse, ali i lik izgubljene Schubertove opere. Kritičari je nazivaju dvojnicom Jelinekove. Stiješnjena je između tjeskobne krize žene pisca i silovitog, ali ambivalentnog odnosa s partnerom Fulvijem. Rozamunda postavlja pitanje određuje li lik 'spisateljice' njezino vlastito tijelo? Kao što Jackie s Rolandom Barthesom razvija dijalog o teoriji mode, Rozamunda je odgovor na kritiku lakanovske psihoanalize američke poststrukturalističke filozofkinje Judith Butler i njezinu teoriju o diskurzivnoj konstrukciji tijela. Spisateljica Rozamunda se pokušava istrgnuti iz simboličkog poretka, čime podriva osnove tvorbenih kategorija identiteta kao što su žudnja, seks i seksualni identitet.

U predstavi glume Tihana Ćulafić i Marinko Leš. Osim premijere, reprize su na rasporedu 23. i 24. veljače u 20 sati.