Flanagan, autor serija 'Midnight Mass' i 'The Haunting of Hill House', Kingov je prvi roman pretvorio u seriju od osam epizoda. Carrie igra kanadska glumica Summer H. Howell, a prve fotografije i najava potaknule su raspravu o tome zašto ekranizacije uporno mijenjaju osobine važne za razumijevanje junakinje.

Dio obožavatelja na društvenim mrežama upozorava da je Carrie na ekranu redovito vitka i konvencionalno privlačna djevojka. Drugi smatraju da adaptacije zanemaruju njezin bijes, prikazujući je ponajprije kao tužnu, naivnu žrtvu.

Kakva je Carrie u Kingovu romanu?

Roman iz 1974. prati šesnaestogodišnju Carrie White, koju vršnjaci godinama zlostavljaju. Ni kod kuće nije bolje; njezina majka nasilna je vjerska fanatičarka koja tijelo i seksualnost povezuje s grijehom.

Carrie ima telekinetičke sposobnosti koje dolaze do izražaja kada je pod stresom, uplašena ili ljutita. Priča počinje njezinom prvom menstruacijom pod tušem nakon nastave tjelesnog odgoja. Budući da ne razumije što joj se događa, prestravljena je, a druge djevojke zbog toga je ismijavaju. Novo poniženje na školskoj maturalnoj zabavi naposljetku vodi u krvavu osvetu.

King je opisuje kao 'žabu među labudovima': punašniju djevojku s prištićima, čiji izgled dodatno pridonosi njezinu položaju među vršnjakinjama. Na ekranu su je, međutim, dosad igrale Sissy Spacek u filmu Briana De Palme iz 1976., Angela Bettis u televizijskom filmu iz 2002. i Chloë Grace Moretz u ekranizaciji iz 2013. Nova serija nastavlja isti obrazac odabirom Summer H. Howell.

Filmska novinarka Kayleigh Donaldson u tekstu za Pajibu pita zašto Hollywood može zamisliti djevojku koja telekinezom izaziva katastrofu, ali ne i junakinju koja je debela, kao u Kingovu romanu.

Nije riječ samo o izgledu. Carrie u knjizi mašta o tome što bi sve mogla razoriti svojim moćima, a tijekom krvave osvete na maturalnoj zabavi smiješi se i hihoće. Na ekranu je najčešće nježnija i nevinija, kao da svojim moćima poseže tek kad nema drugog izbora, prenosi BBC.

Nova serija smještena je u današnje vrijeme i uvodi važne promjene u obiteljsku priču. Carrie prvi put dolazi u školu nakon očeve smrti. Dotad se školovala kod kuće. U romanu je njezin otac umro prije nego se Carrie rodila, a ona odmalena pohađa školu i godinama trpi zlostavljanje.

Flanaganova Carrie u školu dolazi otvorena prema svijetu, iskrena i znatiželjna, bez trauma koje u romanu nosi nakon godina zlostavljanja. Zato okrutnost njezinih vršnjaka djeluje još teže, ali se i junakinja razlikuje od one koju poznaju čitatelji. U novoj seriji ponižavanje se sa školskih hodnika seli i na društvene mreže.

Mora li ekranizacija vjerno slijediti knjigu?

Sorcha Ní Fhlainn, stručnjakinja za horor i filmske studije sa Sveučilišta Manchester Metropolitan, smatra da Flanagan promišljeno osuvremenjuje priču. Carrie se očajnički želi uklopiti, ali vršnjaci je sada mogu ponižavati i na društvenim mrežama.

Iako ne izgleda kao Kingova 'žaba među labudovima', od vršnjaka odskače po odjeći koju sama šije i po tome što se dotad školovala kod kuće.

Redatelj Liam Gavin, koji je s Flanaganom surađivao na seriji 'The Haunting of Bly Manor', podsjeća da odluke o ekranizacijama ne proizlaze uvijek samo iz umjetničke vizije. Financiranje produkcije često ovisi o glumačkoj postavi, pa na izbor glumaca mogu utjecati i tržišni zahtjevi. Smatra i da redatelj ne mora slijepo slijediti predložak jer pretjerana vjernost može ograničiti kreativnost.