Interliber privlači tisuće ljudi, ali oni koji već čitaju najčešće su i oni koji kući odlaze s knjigama. Može li sajam proširiti krug čitatelja - i treba li zato promijeniti svoju koncepciju?
U šest dana ovogodišnji je Interliber posjetilo više od 120 tisuća ljudi. Na sajmu je sudjelovalo 319 izlagača iz 14 zemalja, a održano je više od 200 sati programa koji su spojili književnost, glazbu, kvizove i rasprave o učenju u doba umjetne inteligencije. Vrhunac sajma bilo je predstavljanje britansko-mađarskog pisca i dobitnika Bookerove nagrade Davida Szalaya, autora romana Tijelo, koji je u prijevodu Hane Samaržije objavio Sandorf.
Što ostaje nakon sajamskog šušura?
Novost ovogodišnjeg Interlibera bila je i kulturna iskaznica — državni vaučer za kulturu u iznosu od 100 eura, koji mogu aktivirati mladi koji ove godine navršavaju 18 godina. Na pozornici i štandovima nakladnika održane su brojne promocije i druženja s autorima i autoricama. Kad se sajamski šušur stiša, ostaje pitanje koliko Interliber dugoročno potiče zanimanje za knjigu i književnost. O tome smo pisali i u osvrtu na Interliber prije dvije godine.
Ulaznice bi mogle podići razinu sajma
Nenad Bartolčić, urednik portala Moderna vremena i promotor čitanja, smatra da bi trebalo preispitati poslovni model Interlibera i uvesti naplatu ulaznica.
„Velika većina u branši digne se na stražnje noge čim se spomenu ulaznice. Ako razmišljam o knjižnom sajmu s dignitetom, preferiram, primjerice, skorašnji Buch Wien u Beču, koji je u međuvremenu narastao na 70 tisuća posjetitelja”, kaže Bartolčić za tportal, napominjući da jednodnevna ulaznica za bečki Buch Wien ove godine stoji više od 20 eura.
„Postoji više kategorija, ali ulaz je besplatan za djecu i mlade. Postoje i kombinacije ulaznica. Time bi se afirmirala praksa da posjetitelj s kupljenom ulaznicom dobiva neospornu ‘vrijednost za novac’ i da samo o organizatorima Interlibera, kao i o samoj koncepciji, ovisi hoće li za svoju ulaznicu dobiti ‘vrijednost’ ili zagušljivi zrak”, kaže Bartolčić.
Zagrebački velesajam i dalje će nakladnicima povećavati cijenu izlagačkog prostora, dodaje Bartolčić, jer nema prihoda od ulaznica, a time ni znatnijih ulaganja.
Sajmu nedostaje više književnih zvijezda
„Interes medija konvencionalno je dosadan: premalo je većih knjiških zvijezda i događanja kakva se u Zagrebu ne održavaju gotovo svakog tjedna. Takvih ‘običnih’ događanja na Interliberu je najviše, i to u ne baš sjajnim uvjetima za praćenje zbog buke i slično. Televizijske kamere više prate protokolarna događanja. Mene takav Interliber ne zanima — ta odsutnost ambicije i kreacije. Ne bismo se smjeli zadovoljavati prosječnošću pa ga zato na Modernim vremenima popratimo tek rutinski”, dodaje Bartolčić.
Sajam okuplja čitatelje, ali teško privlači nove
Prema Eurostatovim podacima za 2022., barem jednu knjigu u prethodnih 12 mjeseci pročitalo je 53 posto stanovnika Europske unije. Hrvatska je bila među državama s najnižim udjelom: knjigu je pročitalo 42 posto stanovnika.
Kristian Novak, jedan od najvažnijih suvremenih hrvatskih pisaca, ističe da se tijekom Interlibera svašta dogodi, ali da oni koji čitaju ne prestaju čitati. Njima je sajam prilika da se opskrbe knjigama po nešto nižim cijenama.
„A nečitatelji? To bi, recimo, trebalo pitati klince koji autobusima dolaze u školski posjet Zagrebu. Kladim se da negdje prije odlaska, putem Mekića, netko od onih koji nisu vični čitanju ugleda knjigu od koje mu srce brže zakuca. U zbroju to ipak nije previše. Čitanje se potiče drugdje i drugačije”, kaže Novak za tportal.
Književnosti prijeti getoizacija
Matija Štahan, tajnik Društva hrvatskih književnika, smatra da bismo se u budućnosti na ovo vrijeme mogli osvrtati s nostalgijom, unatoč nepovoljnim statistikama o čitanju.
„Danas se ipak još koliko-toliko čita, a književnost ima svoje privilegirano mjesto u javnosti. Civilizacijski gledano, nalazimo se potkraj svijetlog razdoblja pismenosti, između dviju nepismenosti: one koja je prethodila modernosti i one koja dolazi s digitalizacijom te je sve zamjetnija među mlađim naraštajima”, kaže Štahan za tportal.
„Unatoč negativnim tendencijama, uranjanje u svijet satkan od slova kultivira duh više od svega što je književnost naslijedilo, a ona će biranim dušama ostati utočište. Ali srednjoročno će je spopasti getoizacija nalik onoj koja je snašla klasičnu glazbu”, zaključuje Štahan.