Otvoreno pismo kustosa dobilo je podršku više od sedamdeset umjetnika, kustosa, kritičara, književnika i novinara izvan kuće, dok uprava Muzeja smatra da je donošenje odluke isključivo u njezinoj nadležnosti, te da od tog događaja Muzej može imati koristi.

Prema najavama, pokal FIFA-e, namijenjen pobjedniku Svjetskog prvenstva u nogometu, bit će izložen u organizaciji Coca Cola-e Hrvatska u Muzeju 23. i 24. veljače 2014., u sklopu svjetske turneje kroz 72 zemlje svijeta.

Pismo kustosa MSU-a

Svakodnevno smo suočeni s komentarima i kritikama stručne i umjetničke javnosti koji su zgroženi sveopćom „eventizacijom“ i neadekvatnom komercijalizacijom prostora MSU-a poput nastupa protagonista "red carpet" kulture, kaže se u pismu pet kustosica i kustosa MSU-a među kojima je i predsjednica Stručnog vijeća Muzeja, Radmila Iva Janković

I mnoge druge institucije se nose s različitim problemima pa i gospodarskom krizom, ali pritom znaju sačuvati dostojanstvo profesije, kažu potpisinici, ističući da to nije slučaj sa zagrebačkim MSU-om, jer je „posve otupio svoju kritičku oštricu spram društvenih fenomena koji razaraju zadnje ostatke slobodnomisleće kulture i društva“.

Muzej i suvremeni umjetnici trebaju se kritički baviti i zauzimati jasan stav o nasilju koje profesionalni nogomet često proizvodi na stadionima, o nesnošljivim ponašanjima i o promoviranju ekonomske nejednakosti. Posve suprotno tome, izlaganje FIFA-ina pokala nekritički je hvalospjev profesionalnom nogometu, kažu.

Razumljivo im je da je Grad Zagreb bez sumnje ponosan i na ovo postignuće, kao što su svjesni i činjenice da su mnogobrojni posjetitelji MSU-a ljubitelji nogometa, pa ipak potpisnici pisma smatraju neprimjerenim izlaganje toga sportskog trofeja u prostoru i kontekstu Muzeja.

Smatramo da se FIFA-inom trofeju trebalo naći primjerenije mjesto, kao što je to bilo i u drugim sredinama u kojima je bio pokazan: na stadionima, u sportskim muzejima, trgovačkim centrima, sajmišnim halama i sl., kažu u pismu.

Također, smatramo da je iznimno važno da se o ovakvim pitanjima pravodobno raspravlja na sjednicama Stručnog vijeća, zbog toga smo bili pokrenuli inicijativu za održavanjem izvandredne sjednice SV-a, koja se nažalost neće dogoditi, zaključuju u pismu istaknuti kustosi MSU-a.

Reakcije Uprave MSU-a i znanstvene javnosti

Ravnateljica MSU-a Snježana Pintarić kazala je Hini da je odluka o održavanju predstavljanja pokala pitanje Uprave a ne stručno pitanje te da joj je iznimno drago da se takvo događanje odvija u MSU-a. Postoji ogroman interes i predstavljanje pokala sa svim popratnim aktivnostima će sigurno biti izvrsno posjećeno, kazala je.

Ne radi se o nekakvom muzejskom programu koji kolidira s našom djelatnošću, niti se radi o sadržaju koji će ometati normalan rad ustanove, pogotovo ne našu aktualnu izložbu, retrospektivu Vojina Bakića, na kojoj trenutačno imamo najviše posjeta, rekla je Snježana Pintarić.

Naš je Muzej od samog početka koncipiran i zamišljen kao institucija otvorena različitim sadržajima i partnerima, a budući da smo urbanistički odlično smješteni i zbog velikog prostora možemo primiti velik broj posjetitelja, često ustupamo naš prostor, kao i svi drugi veliki svjetski muzeji, za različita društvena događanja. Svjetsko prvenstvo u nogometu ove će godine biti u središtu pozornosti, a hrvatski će se organizatori predstavljanja pokala pobrinuti da sve bude vrhunski odrađeno, zaključila je ravnateljica MSU-a.

Dok profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i nekadašnja kustosica MSU-a Leonida Kovač podržava pismo zaposlenika, profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta Tomislav Šola napominje da bi za utemeljeno mišljenje o tom događaju morao znati više o samom događaju i njegovoj pozadini.

Unutrašnje informiranje u Muzeju nije javni problem nego problem struke i institucije, kaže Šola i izražava pretpostavku da se pokal izlaže u ulaznom prostoru, te da nije riječ o manifestaciji ili nekoj izložbi nego o izlošku na postamentu. „Sve drugo bi bilo upitno“, precizira istaknuti međunarodni muzealac.

Potpisnici pisma kazali su Hini, međutim, da se radi o intervenciji u umjetnički prostor Muzeja zbog čega su rušeni zidovi „No galerije“ u prizmelju, te skraćeno održavanje izložbe „Idem idem, pa stanem“ Ivana Šeremeta – bez obrazloženja uprave. Budući da zbog nedostatka informiranja nisu upoznati sa sadržajem izlaganja, stječu dojam da oslobađanje većeg prostora upućuje na neku vrstu instalacije, kakve se prakticiraju u Muzeju.

Unatoč tome što je muzej javno dobro pa pripada svim građanima, valjalo bi znati i je li odluka posljedica pritiska ili čak zahtjeva osnivača i neposrednog financijera Muzeja, kaže dalje profesor Šola, za što Hina nije dobila odgovor od Uprave.

Vrijedilo bi također znati i ima li Muzej korist i kakvu (medijsku, financijsku, sponzorsku) od te manifestacije; jer su tzv. "functions", na žalost struke, muzejska realnost po cijelom svijetu, a „po tome MSU nije najlošiji primjer u nas“ kaže dr. Šola uz napomenu da nije upoznat s nekim apektima problema.

Bezrezervno podržavam stav i apel svojih poštovanih kolega i kolegica te uglednih kustosica i kustosa Muzeja suvremene umjetnosti koji su povodom izlaganja FIFIA-inog trofeja izrazili u svom pismu, odgovorila je Hini Leonida Kovač.

Reakcije kulturne i umjetničke javnosti

Multimedijalni umjetnik i performer Igor Grubić podržava pismo i smatra da bi MSU trebao sačuvati svoje dostojanstvo, i da ne treba dozvoliti njegovo pretvaranje u mjesto sveopće vašarske svaštare, te smatra da bi se potpisnici prvenstveno trebali kritički obratiti gradskim strukturama „koje tu priču diktiraju“.

Voditeljica Galerije "Vladimir Bužančić" Centra za kulturu Novi Zagreb Anita Zlomislić kaže da u potpunosti razumije reakciju kustosa jer je i sama svjedok svakojakih intervencija političkih stranaka koje bez obzira na programske potrebe i mogućnosti stavljaju pred kulturne institucije i njihove djelatnike imperativ za ustupanje prostora za njihove stranačke i druge potrebe, a ravnatelji im se ne usude reći da je prostor u to vrijeme već zauzet.

Pitanje koje ova tema očigledno otvara jest: Čije su institucije u kulturi Grada Zagreba te kome i čemu one služe, zaključuje voditeljica Zlomislić.

Irena Bekić ističe da je u prirodi umjetnosti da propituje, istražuje i širi granice, a zadaća muzeja da to podržava, da educira i da razvija kritičko mišljenje. Traženje od Muzeja da nekritički izlaže simbole je prilično diskreditirajuće za Muzej, kaže.

Kustoski kolektiv BLOK podržao je pismo jer se protivi svim oblicima komercijalizacije MSU-a i napominje da su javne institucije kao i koncept javnog dobra u ozbiljnoj krizi, a razvija se opasna opća klima u kojoj cvjeta korporativno mecenatstvo.

Fotograf Boris Cvjetanović smatra da je na djelu erozija vrijednosti kao izraz krize koja počiva na temeljima ekonomskog fašizma.

Književnik Renato Baretić drži da je riječ o potpuno obeščašćujućem odnosu prema jednoj od najvažnijih kulturnih institucija Zagreba i Hrvatske. Postavlja pitanje zašto pehar nisu izložili u sjedištu HNS-a u Rusanovoj 13, Sveticama, trofejnoj dvorani maksimirskoga Plavog salona, u HNK-u, u šatoru na Jelačićevom trgu ili atriju gradskog poglavarstva? „Uspiju li – da parafraziram suvremenog multimedijskog perfomera Joea Šimunića – 'za MSU nespremni' u ovom naumu, svi ćemo zajedno biti poniženi. Nitko nam neće javno reći da smo stoka sitnog zuba, ali mislit će još i gore od toga.“, kaže Baretić.

Umjetnik Siniša Labrović kaže da mu je „bilo čudno“ kad je „to pročitao“ pa se pitao „tko je kustos/ica izložbe“.

Muzejska savjetnica MSU-a i jedna od potpisnica pisma Nada Beroš kaže da na suprotstavljanje dviju grupa gleda kao na sukob dviju koncepcija muzeja – jednu provodi Uprava na čelu s ravnateljicom, a druga zastupa skupina kustosa kojoj i sama pripada, koja se suprotstavlja nasilničkoj, političkom voljom potpomognutoj komercijalizaciji muzeja, koja kulturni kapital prodaje u bescjenje.

Prva koncepcija je populistička i lažno demokratična, ovdje otvorenost tek znači pripuštanje svega i svačega bez ikakva kriterija osim (relativne) zarade za koju se ne zna kako i na što će se potrošiti, jer je zapravo klijentelistička i bitno se oslanja na politiku nezamjeranja, koja nipošto ne pridonosi razvoju muzeja, kaže Beroš.

Druga teži muzeju čija bi demokratičnost nužno uključivala kritičnost, političnost i prevrednovanje postojećeg. Svjesni smo da to nije lako postići i da to uključuje goleme napore i rad ne samo nas muzealaca, umjetnika i kulturnih djelatnika već i cijele zajednice, ali to je cilj za koji se vrijedi boriti i to baš u trenucima društvene, političke i gospodarske krize, zaključuje muzejska savjetnica Nada Beroš.