DVODNEVNI MARATON

Sandorfov Mini maraton u Booksi ugostio dobitnike Europske nagrade za književnost

22.01.2020 u 21:44

Bionic
Reading

Književni klub Booksa u Zagrebu ovu je srijedu ugostila inozemne književnike koji su dobili nagrade Europske unije za književnost

Makedonski književnik Nenad Joldeski i bugarski pisac Kalin Terzijski gostovali su u srijedu u Zagrebu, gdje su u književnom klubu Booksi govorili o svojem pisanju i literarnim preokupacijama te knjigama koje su toj dvojici autora donijele nagrade Europske unije za književnost.

Autori su u Booksi gostovali u sklopu dvodnevnog književnog maratona nakladničke kuće Sandorf, koja je i objavila knjige ‘Svak sa svojim jezerom’ Nenada Joldeskog, te ‘Postoji li netko tko vas voli’ Kalina Terzijskog. Prva večer ‘Mini maratona’, posvećena Mediteranu, dan ranije je u Booksi ugostila ciparskog pisca Antonisa Georgiua, koji je predstavio svoju također EU nagradom nagrađenu knjigu ‘Album priča’ (Sandorf, Mina Radulović).

Druga ‘maratonska’ večer, u srijedu, bila je posvećena Balkanu kako bi se, kako je rekao glavni urednik Sandorfa Ivan Sršen, kroz susret tzv. balkanskih autora i hrvatskih čitatelja razgovaralo o tome ‘kako Balkan diše, zbog čega je balkanska književnost smatrana nečim egzotičnim, da li se mi smatramo Balkancima, te da li nas zanimaju slične ili iste stvari’.

Autor ‘nimalo nježnih pripovijesti’ okupljenih u knjizi ‘Postoji li netko tko vas voli’ (2013.), Kalin Terzijski (1970.) pisac je cinična pogleda na ljude i svijet koji ih okružuje.

‘Lakoćom uvida i pisanja, Terzijski se majstorski kreće u prosedeu tužnoga i smiješnoga, rastačući sumornu stvarnost na proste faktore’, rekao je Sršen. Te elementarne čestice, pisac u svojim minijaturama ostavlja izolirane takvima kakve jesu nama na prosudbu, bez pretenzije i kasnijih sinteza, dodao je.

‘Knjiga ima jedan blago nadrealni ton i, iako je u njoj sve vrlo realno i stvarno, osjeća se neka vrsta nadrealnog, bajkovite atmosfere. Terzijski pripovijeda o obezvrijeđenim ljudima koji se bore za dostojanstvo; za njega je dostojanstvo igra uloga koja vodi u neizvjesnost, iz čega proizlazi da je neizvjesnost temelj pripovijedanja – tako sam doživio ovu knjigu’, rekao je Sršen.

Pisanje kao spas od bezdana

Terzijski je završio Medicinski fakultet i kao psihijatar radio do 2000., od kada se posvetio pisanju. Dosad je objavio tridesetak zbirki priča, tri zbirke poezije i pet romana. Dobitnik je brojnih nagrada, između ostalih i nagrade za najprodavaniju knjigu godine (roman ‘Alkohol’, 2010.), Europske nagrade za književnost 2011. za zbirku priča ‘Postoji li netko tko vas voli’, te nagrade za doprinos bugarskoj kulturi (2013.) i najčitanijeg autora godine (2014.). Knjige su mu prevedene na desetak europskih jezika. Njegovu knjigu ‘Postoji li netko tko vas voli’ na hrvatski je prevela Ana Vasung.

Pisac je rekao kako je umijeće slaganja riječi nešto što ga oduvijek privlači. ‘Mislim da je sintaksa pitanje karizme. Supruga mi je bihevioristički terapeut; oduvijek sam se jako zanimao za taj diskretni proces nizanja, slaganja riječi kako bi se stvorila neka atmosfera’, rekao je Terzijski.

‘To je nešto što nisam učio, što mislim da se i ne može naučiti, i što zaista ne znam kako se postiže, ali poznajem onaj osjećaj kao kad hodate po rubu provalije, a riječ je onaj pravi korak koji ne dopušta da se strovalite. U tome procesu svaka pogrešna riječ je pad u bezdan. Želim reći da me jako strah kad pišem’, pojasnio je.

Za to je potrebnija intuicija nego obrazovanje, smatra Terzijski. ‘Obrazovanje vas šalje u neki prostor konvencije. Ovu sam knjigu napisao kad me književna teorija uopće nije zanimala, dok su moje sadašnje priče natovarene teorijom. Tada sam zapravo pisao kao običan čovjek u ludnici, a to je bila najveća ludnica na balkanskom poluotoku, i zapravo sam živio pravi, istinski život bez ikakvog postmodernizma i književne teorije. Kad sam pisao tu knjigu jako sam patio, i to se u njoj vidi’, istaknuo je pisac.

Postmodernistička književna spirala nagrađena EU nagradom

Za zbirku priča ‘Svak sa svojim jezerom’ Nenad Joldeski (1986.), na hrvatskome objavljen u prijevodu Jelene Luzine, dobio je 2016. godine europsku nagradu za književnost. Riječ je o zbirci sugestivnih poetičnih malih priča prožetih suptilnom melankoličnom ironijom i diskretnom piščevom autoironijom, pisanih nepretencioznim minimalističkim stilom u duhu postmodernizma.

Autor je kazao kako je za njega pisanje te knjige bilo poput postmoderne igre u kojoj se malo šali, donekle oslanja na istinu i autobiografiju, a rezultat je jedna književna spirala sastavljena od pravilnih fragmenata.

‘To je jedna književna postmoderna spirala, postmoderna igra. Malo se šalim, ima nešto i istine - mogu slobodno reći da tu ima prilično puno autobiografskih elemenata; tako sam i počeo pisati, tako je ta knjiga nastala. No, oni vrlo brzo prelaze u nadrealizam ili neki magični realizam. Tanka je linija između fikcije i realnoga’, rekao je Joldeski.

Priče okupljene u njegovoj zbirci ‘Svak sa svojim jezerom’ anegdotalno uz primjesu magičnog realizma tematiziraju ugrožene urbane topose, nestabilnost identiteta i dihotomiju ljubavi i tuge, egzistencije i smrti, stvarnosti i fantazije ‘bivstvovanja uz tamne vode jezera i Crnog Drima’.

‘Priča je moneta za razmjenu osjećaja. No ta je knjiga, uz ostalo, i knjiga opsjednuta vlastitim stilom; ona je jedno promišljanje književnosti, knjiga za ljude koji vole književnost’, rekao je Joldeski. Naslov se, kako je napomenuo, odnosi na ‘krajnju relativnost, jer sve je relativno’. ‘Ova knjiga je apsolutno fragmentiranje unutar jedne pravile spirale’, pojasnio je pisac.

Nenad Joldeski debitirao je sa zbirkom priča ‘Muk Enhalona’, napisanom na struškom dijalektu i slengu, koja je osvojila nagradu Novi za najbolje debitantsko djelo na natječaju koji je raspisala izdavačka kuća Templum iz Skoplja 2009. Zbirka priča ‘Svak sa svojim jezerom’ (2012.) njegova je druga knjiga. Joldeski radi radi kao programer i također piše poeziju, koja je, kako je rekao, ujedno bila i njegova inicijacija u književnost.

‘Meni je glazba izuzetno bitna – kao gitarist i basist svirao sam u nekoliko bendova pa je tako moja književna inicijacija bila lirika za pjesme moga benda – moja je inicijacija bila poezija, a tek onda sam počeo pisati priče’, pojasnio je pisac, koji je svoje pjesme okupio u zbirku radnog naslova ‘Kako padamo ti i ja’, koju planira uskoro objaviti.