Fotografkinja, kiparica i performerica, Sanja Iveković pripada među najznačajnije hrvatske konceptualne umjetnike, piše Time Out. Njezini su radovi u Londonu predstavljeni izložbom 'Sanja Iveković - nepoznata heroina', koja se može pogledati do 24. veljače, piše popularni londonski časopis Time Out London.

Najstariji rad na izložbi je video 'Slatko nasilje' iz 1974., po kojemu je dobila ime i njezina prošle godine završena samostalna izložba u prestižnom njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (MoMA).

Nasilje kulture medija, a posebice eksploatacija žena u medijima te utjecaj idealiziranih reklama na sliku koju žena stvara o sebi, tema je većine umjetničinih ranih radova predstavljenih na izložbi u Londonu.

U ranom se razdoblju Iveković ponajviše koristila nekom vrstom ironičnog, podrivajućeg suprotstavljanja - spajajući prizore iz različitih izvora, stvara se osuđujući učinak s angažiranom porukom. Tako primjerice u djelu 'Black File' (1975.–1978.), Iveković u obliku policijskog dosjea kombinira slike ženskih modela iz muških časopisa na jednoj, s novinskim isječcima obavijesti o nestalim djevojčicama na drugoj stranici dosjea, pritom i jedne i druge prikazujući kao predmete čežnje i žudnje.

U jednoj se drugoj seriji koristi fotografijama iz vlastitih albuma, stavljajući fotografije same sebe nasuprot zrnatim paparazzi fotografijama slavnih osoba ili sjajnih novinskih reklama s modelima koji nehotice reproduciraju njezine poze i geste.

Ta strategija aproprijacije i interferencije medijskih materijala slična je metodama kojima se služe brojni drugi istaknuti umjetnici na zapadu. 'No, Iveković je s time počela prije njih i, za razliku od njih, njezine poze nisu namjerne imitacije medijskih isječaka. Umjesto toga, ona se bavi stvarnim istraživanjem eksploatacije slike žena u medijima te utjecaj idealiziranih reklama na sliku koju žena stvara o sebi.'

Iako njezine ideje ocjenjuje ponekad 'pomalo preočitima' - kao u slučaju jednog recentnijeg djela u kojemu spaja 'apsurdne' fotografije sportske mode iz časopisa The Face s novinskim fotografijama pravih militanata s fantomkama, Time Out ističe kako stvarni povijesni događaji kriju brojne činjenice koje javnosti nisu dobro poznate pa tako predstavljaju dobar didaktički materijal kojim se umjetnik može poslužiti.

Takav je primjer rad 'Invisible Women of Solidarity', koji tematizira položaj žena u društvu koje je prošlo pretvorbu, s fokusom na marginalizaciju žena koje su sudjelovale u uspostavi i aktivnostima sindikata Solidarnost zaslužnom za oslobođenje od komunističke vladavine u Poljskoj.

'Isključiva namjena takvih radova je prenijeti poruku, odigrati ulogu povijesnog korektora', kaže Time Out. Ipak, najdojmljiviji su oni radovi koji povijest ne tretiraju kao puku temu, već oni koji su strukturno implicitno povezani s proteklim događajima, dodaje.

Posebice fascinantnim Time Out ocjenjuje nekoliko projekata koji se bave 'neobičnom i začuđujućom' činjenicom da su prilikom Titova posjeta građani morali ili na ulici veselo pozdravljati povorku ili im je bilo zabranjeno izlaziti iz kuća, dok im je promatranje s balkona bilo apsolutno zabranjeno. Još 'bizarnijim i uznemirujućim' ocijenjen je televizijski isječak koji za vrijeme raketnih napada na Zagreb 1995. prikazuje pasivno upozorenje o 'općoj opasnosti' kako 'blinka' na ekranu za vrijeme emitiranja španjolske sapunice.

Sanju Iveković (1949.) mnogi smatraju pionirkom video i instalacijske umjetnosti te začetnicom feminizma. Njezini su radovi snažna društvena kritika i često oštri politički komentari. Prva hrvatska suvremena umjetnica koja je imala samostalnu izložbu u MoMA-i, Iveković u svojim radovima spaja politički i feministički aktivizam te propitivanje pozicije umjetnika u kontekstu opće povijesti umjetnosti.