Jedna od glavnih stvari zbog kojih volim HBO jest to što na njemu, osim za velike hitove i sage koje se godinama pamte kao klasici ('Igra prijestolja', 'Žica', 'Sopranosi') oduvijek ima sluha i za 'male' serije sa specifičnom estetikom i svakodnevnim temama, serije koje umnogome nalikuju američkim nezavisnim filmovima, serije o običnim ljudima i njihovim životima. Zahvaljujući takvom sluhu, dobili smo neke od najboljih serija prošlog desetljeća, serije koje su postale više od svojih 'malih priča', kao u slučaju fenomenalnog 'Prosvjetljenja' Laure Dern i Mikea Whitea ili pop-kulturno i feministički značajnu 'Djevojke' Lene Dunham. Od sutra pak na domaćoj ispostavi HBO-a počinju druge sezone dvije serije iz te 'ladice' - 'Rastava' i 'Na tuđem kauču'.

Po temi su posve različite - 'Rastava' se, kako joj naslov i govori, bavi rastavom jednoga braka, a 'Na tuđem kauču' prati dogodovštine mladog stand-up komičara - ali obje pripadaju tipu serija u kojima vas ni iz kojeg kuta za uho neće ugristi zmaj, nećete se susresti s mafijašima, kurvama ni ostalim pripadnicima podzemlja, a nitko, bogami, neće ni nositi frizuru iz ranih sedamdesetih. Obje serije govore o običnim ljudima i priču pronalaze u njihovoj svakodnevici, slojevitosti njihovih emocija, reakcija i događaja koji u toj svakodnevici koji put izgledaju nevjerojatnije od bilo kakve fikcijske drame, a koji put su toliko prepoznatljivi da će nas sve jednako gricnuti za srce.

Zanimljivo je, međutim, da su obje serije u svojim drugim sezonama načinile određeni odmak od onoga što su postavile u prvim sezonama. Ne toliki da im se ne bismo mogli vratiti s prepoznavanjem, ali ipak - promjena je očita. 

U slučaju 'Rastave' do promjene je vjerojatno došlo iz tri razloga. Prvi je taj što je serija promijenila glavnu scenaristicu, drugi taj što su glavne kritike na prvu sezonu dolazile iz tabora koji je vikao: 'Ovo je premračno i predepresivno', a treći taj što i sama priroda priče sada skreće u nove predijele. Naši glavni junaci, Frances (Sarah Jessica Parker) i Robert (Thomas Haden Church) sada su tehnički i službeno odradili rastavu do kraja - u jednom od prvih prizora sezone vidimo ih i kako potpisuju papire - pa im na tapeti više nisu međusobna natezanja oko toga tko je što u braku učinio krivo, nego pokušaj daljnjeg života u novonastalim okolnostima.

Te novonastale okolnosti, dakako, nisu baš uvijek sjajne ni bajne - već ćemo na samom početku sezone vidjeti kako se Frances bori s tipičnim sindromom 'omraženog roditelja' koji živi s djecom, vidjet ćemo i kako se Robert bori s financijskim i zdravstvenim problemima, ali vidjet ćemo i kako oboje pomalo pronalaze načine da se ostvare u svojem novom životu, pa i izgrade jedan novi međusobni odnos. 

Budući da nisam bila u onoj skupini koja je u prvoj sezoni vikala: 'Ovo je premračno i predepresivno', nego mi se baš sviđao pomalo brutalan prikaz prljavštine koja je u stanju isplivati prilikom prekida brakova čak i u najpristojnijim suburbanim sredinama - moram napomenuti da mi ova sezona na trenutke, zbog svojeg zaokreta, djeluje pomalo sladunjavo. Nije to ništa strašno i ne čini je ništa manje gledljivom - dapače, na trenutke je zbog lepršavijeg pristupa smješnija i zabavnija - no u nekim pričama, kao što je ona o Francesinu pronalasku umjetnice koju želi zastupati u svojoj galeriji, nekako je prepovršno postavljena kao kulisa za tipično američki 'tomorrow is another day' đir.

Za razliku od Frances i Roberta u 'Rastavi', Pete Holmes u seriji 'Na tuđem kauču' također je napravio zaokret, ali NE u svjetlijem i lepršavijem pravcu. Krenuo je, zapravo, u istraživanje jedne dimenzije svoje ličnosti koja je svakoga tko je pozorno pratio prvu sezonu njegove serije, sasvim sigurno zanimala. Naime, Pete je od početka predstavljen kao mladi stand-up komičar koji vrlo teško pronalazi svoje mjesto u tom svijetu, ali je usput još i mladi stand-up komičar koji je strogo kršćanski odgojen, pa i živi po pravilima tog svojeg odgoja. Na početku prve sezone mu se, doduše, raspadne jedan od kamena temeljaca takvog božjeg života - žena ga ostavlja zbog drugog muškarca s kojim ga već neko vrijeme vara - ali Pete i dalje, unatoč svim nedaćama i egzistencijalnim problemima, nastoji živjeti kao dobar kršćanin. Dobar je kršćanin čak i kao komičar - ne prostači, ne bogohuli itd.

E, pa u drugoj sezoni serije 'Na tuđem kauču' Pete se odlučio pozabaviti upravo tim problemom. Već u drugoj epizodi sezone nailazi na kolegu koji je zakleti ateist, ali i vrlo vješt raspravljač, koji mu uspijeva poljuljati uvjerenja. Dakako, svima je jasno da su ta Peteova uvjerenja poljuljana već otprije i zbog drugih životnih okolnosti, ali sada i sam Pete postaje svjestan napuklina u svojoj vjeri te životnom stilu pa iz te točke proizlazi glavnina drame u drugoj sezoni.

Pete Holmes se dosta dobro snašao s tim problemom i zapravo je užitak gledati kako ne upada u uobičajene naracijske zamke takvog preokreta - možda samo malo u prikazu neposrednih posljedica šoka koji doživljava nakon osviještene pukotine u vjeri. No iako je u drugoj sezoni svoje poluautobiografske serije skrenuo, slikovito rečeno, na tamnu stranu, i dalje ostaje vjeran sebi i svojem specifičnom pogledu na svijet stand-up komedije, usput nam još i predstavljajući mnoge svoje kolege, kao što su Artie Lang ili Bill Burr. Drugim riječima, oni koji su ga voljeli gledati zato što ih zanima svijet stand-up komedije i dalje će doći na svoje, a za sve one koji su više zainteresirani za osobna previranja 'malog čovjeka', druga sezona nudi još malo više materijala.