VIRTUOZNI 'KRAJ IGRE'

Priče Julija Cortázara prvi put u hrvatskom prijevodu

  • Autor: Igor Tretinjak
  • Zadnja izmjena 11.06.2010 11:16
  • Objavljeno 21.04.2010 u 09:00
Julio Cortazar Kraj igre

Julio Cortazar Kraj igre

Izvor: tportal.hr / Autor: Knjigomat/Sipa press

Zbirka 'Kraj igre' Julija Cortázara sadrži 18 priča u kojima se u životnim prijelomima junaka virtuozno prepliću stvarnost i san, oblikujući gotovo opipljivu atmosferu tjeskobnog magičnog realizma

Nakon prošlogodišnjeg prijevoda antiromana Školice (Naklada Pelago), ključnog djela Julija Cortázara i jednog od najvažnijih djela hispanoameričke književnosti, krajem godine stigao nam je još jedan prijevod tog velikog argentinskog književnika.

Sipa press

Sipa press

Izvor: Sipa Press / Autor: Sipa press

Jedan od prvih neofantastičara koji je davno prije naših borhesovaca od velikog Jorgea Luisa Borgesa preuzeo model 'metafizičke tjeskobe', a koji, začudo, svih ovih godina nije prevođen na naš jezik, zbirku priča 'Kraj igre' ('Final del juego') objavio je davne 1956. godine, da bi 54 godine kasnije stigao i hrvatski prijevod.

Zbirka se sastoji od 18 priča nejednake duljine podijeljenih u tri stilski, tematski i koncepcijski različita okvira. Priče se sadržajno kreću od svakodnevnih muka po junake ('Nitko nije kriv') preko sjetnih povrataka u prijelomne trenutke odrastanja vezane uz spoznaju ljubavi i vlastitih mana ('Otrovi' i 'Kraj igre'), zatim pretapanja sna i jave u životnim konačnicama ('Priča s vodenom pozadinom') do začudnih priča u kojima u potpunosti nadvladava magičnost ('Aksolotl').

Junaci priča uglavnom se nalaze u točki, shodno naslovu zbirke, kraja igre, a to duševno odbacivanje života (kao) igre događa se u sivom i turobnom, magičnom i snovitom okviru, u kojemu je življenje tek čekanje na događaj ili san vrijedan pažnje, a počesto i života.

Prva priča 'Besmrtnost parkova', čiji junak biva uvučen u fikciju romana koji čita, najavljuje i ujedno sublimira poetiku cijele zbirke. Taj borhesovski element u kojemu u realni okvir uranja san, fikcija ili mašta, da bi njime zavladao, relativizirao ga i pretočio u prostor magične realističnosti prisutan je u gotovo cijeloj zbirci. U tom preplitanju, realni i irealni svijet su u potpunosti ravnopravni, što autor pojačava stvaranjem atmosfere ispunjene nervozom, napetošću, turobnošću i tmurnom sjetom.

Atmosferu i razvoj priča Cortázar oblikuje na dvije razine – stilski i sadržajno. Stilski, posebice u prvom okviru priča, autor nervozu junaka u naizgled običnim situacijama, poput neuspješnog oblačenja pulovera u 'Nitko nije kriv', stvara građenjem višestrukosloženih rečenica od 20 i više jednostavnih rečenica, međusobno sastavnih, rastavnih, suprotnih, zavisnih i umetnutih. Ta silna stilska slojevitost i labirintnost nervozu junaka izazvanu stalnim neuspjesima odlično prenosi na čitatelja, pozivajući ga na ponovna raspetljavanja rečeničnih nizova.

Furioznost radnje majstor atmosfere i stila oblikuje brzanjem kratkih rečenica, a napetost začudnim sintagmama u kojima spaja nespojivo i forsiranim ponavljanjem ključne nepoznanice priče.

Sadržajno, napetosti nastaju vrhunskim pretapanjem stvarnosti i mašte, koje čitatelja drži u napetoj tjeskobi do završnog obrata. Znatiželju i laganu nelagodu na tragu jeze autor postiže uvođenjem u priče pripovjedačevog intimusa u ulozi sugovornika, što mu otvara mogućnost da se u pripovijedanju usmjeri isključivo na priču, događaj ili san, bez suvišnog konteksta. Tako se pred čitateljem, koji se poistovjećuje s intimusom, nalazi ogoljena priča 'znanca', neublažena viškovima.

Sipa press

Sipa press

Izvor: Promo fotografije / Autor: Knjigomat

Vrlo zanimljiv je i kut pripovjedača koji autor u pričama preispituje iz različitih pogleda, a dovodi do ruba u priči 'Aksolotl', gdje pripovjedač i alksalotl (ličinka repatog vodozemca) mijenjaju uloge, da bi se u završnom obratu pozicija pripovjedača dodatno zavrtjela i u potpunosti relativizirala.

Dora Jelačić Bužimski vrlo uspješno je rječničku i stilsku slojevitost prevela u hrvatski jezični prostor, ispunivši priče raskošnim sintagmama, a ipak ne pretjeravši u prevoditeljskoj zaigranosti. Također, odlično je prenijela odgovarajuću turobnu atmosferu priča, ali i patinu nastalu s godinama čekanja na prijevod knjige.

Sama zbirka nastala u izdanju 'Knjgomata' vrlo je loše opremljena. Tako nema ni bilješke o piscu i prevoditelju ni kratkog opisa zbirke ili isječka iz djela na koricama knjige, a iz popisa sadržaja ispušten je naslov priče 'Nitko nije kriv'.

Usprkos 50-godišnjem kašnjenju, prijevodi Cortázara nisu samo ispravljanje davnih nepravdi, već hrvatskom čitatelju nude izuzetno književno bogatstvo. Dok su 'Školice' provjerena vrijednost o kojoj je mnogo toga rečeno i napisano i prije prošlogodišnjeg hrvatskog prijevoda, 'Kraj igre' pravo je otkriće za hrvatskog čitatelja.
 

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi