Okosnica radnje romana je putovanje radnika koji je bio zaposlen na naftnoj platformi Waclawa ka obitelji jedinog prijatelja Mátyása koji nestaje u moru, i njegovo suočavanje s prošlim životom i uspomenama.

Počela sam s malom pričom koja je rasla i razvila se u roman, kazala je autorica koja je bila prisutna na promociji. Kaže da je kroz gradnju priče vukla ideju kako se osjeća čovjek koji radi na bušačkoj platformi i koji je odsječen od svijeta.

Pokušala je, kaže, zahvaljujući pjesničkom jeziku koji ima veliku dubinsku oštrinu i preciznost pogleda izgraditi percepciju svijeta glavnog lika, zbog čega tekst odiše toplinom i zbog čega čitatelji prema njoj mogu osjećati privlačnost.

To je priča o svijetu koji je ljepši nego jest, kojeg kao takvog njegujemo u sjećanju, držeći emocije kao u hladnjaku, dok se jednom ne zapitamo zašto radimo to što radimo, a ključno pitanje na koji način čovjek može dati smisao svijetu oko sebe, svome životu i svojoj prošlosti.

Prevoditeljica knjige Patricija Horvat kazala je da je se radi o dubokoj priči za književne sladokusce, koja se ne dodvorava čitateljima.

Ona govori o patrijarhatu, ali ne kao većina romana koji u prvi plan stavljaju ženu kao žrtvu, nego o osjećajnom muškarcu, kazala je i dodala da je tekst roman gust i da je bio zahtjevan za prevođenje.

Anja Kampmann (Hamburg, 1983) njemačka je pjesnikinja i prozaistica. Studirala je na Sveučilištu u Hamburgu i na Njemačkom institutu za književnost u Leipzigu. Izašle su joj dvije pjesničke knjige, Proben von Stein und Licht (2016) i Der Hund ist immer hungrig (2021). Za pjesništvo je primila nagradu „Rainer-Malkowski“ Bavarske akademije umjetnosti. Duboke se vode dižu prvi je i dosad jedini njezin roman, a donio joj je ugledne nagrade „Lessing-Preis“ i „Mara-Cassens-Preis“ u Njemačkoj te nominaciju za „National Book Award“ u SAD-u. Živi i radi u Leipzigu.