Iz MSU-a kažu kako je Paikov revolucionarni multimedijski rad globalno odjeknuo u svijetu umjetnosti, "poput televizijskog signala ili internetskog impulsa", a iako se njegove zasluge najčešće tumače kroz zapadnjačko očište interpretacija umjetnosti, on je u pravom smislu globalni fenomen.

Djetinjstvo je proveo u Južnoj Koreji, glazbeno obrazovanje u ranim je godinama stekao u Japanu, a umjetničku karijeru izgradio u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama.

"Lucidnim objedinjavanjem raznolikih, kompleksnih, udaljenih kulturoloških fenomena u svojoj umjetničkoj praksi, Paik je donio globalnu i hibridnu perspektivu umjetničke prakse te nadahnuo mnoštvo drugih umjetnika iz raznih dijelova Azije i zapadnog svijeta", dodaje se.

Bio je jedan od prvih umjetnika koji je shvatio revolucionarne implikacije upotrebe videotehnologija na društvo i umjetnost, zalažući se za "elektroničku autocestu" u smislu otvorene i besplatne mreže s globalnom recepcijom, a protiv medijskih monopola.

Osim predstavljanja njegovog rada izložbom se želi ukazati na specifične odnose Nama Junea Paika s umjetnicima iz Hrvatske, Srbije i Slovenije, u čijim se radovima također mogu pronaći "signali, paralele i refleksije u sličnom grooveu".

To su, među ostalima, Marina Abramović, Vladimir Bonačić, John Cage, Ivo Deković, Srečo Dragan, Silvio Foretić, Ivan Ladislav Galeta, Sanja Iveković, Nada Kolundžija, Katalin Ladik, Miodrag Lazarev Pashu, George Maciunas, Dalibor Martinis, Charlotte Moorman, Vladimir Petek, Miroslav Miša Savić, Aleksandar Srnec, Goran Trbuljak, Andrej Zdravič.

Nam June Paik (Seul, 1932.-Miami, 2006.) osnovno i srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Seulu, Hong Kongu i Kamakuri. Studirao je u Tokiju, s diplomom na temu opusa kompozitora Arnolda Schönberga, a 1956. seli u Njemačku gdje je proučavao europsku filozofiju i modernu glazbu, aktivno surađujući sa suvremenim avangardnim umjetnicima.

Na području medijske umjetnosti afirmirao se prvom samostalnom izložbom "Exposition of Music – Electronic Television" 1963. Godinu dana kasnije odlazi u SAD gdje je njegova videoumjetnost doživjela procvat.

Stvara videoradove, ugrađuje ih u skulpture i instalacije, a izradio je i videosintesajzer – stroj za obradu slika, a od 1980-ih je proveo niz projekata na globalnoj razini

Izložba u MSU, kojoj su kustosi izložbe Sooyoung Lee, Olga Majcen Linn, Martina Munivrana i Dan Oki, bit će otvorena do 28. veljače.