Glazbeni vizionar Nicky Ryan tijekom 1970-ih i 1980-ih radio je s nizom istaknutih irskih glazbenika, uključujući Garyja Moorea, bend Planxty i Christyja Moorea. Nekoliko je godina bio menadžer benda Clannad, a potom je napustio grupu i započeo suradnju s tada mladom članicom Enyom Ní Bhraonáin, koja je željela započeti samostalnu karijeru. Sa suprugom Romom, Ryan je stvorio temelje onoga što će postati Enyin prepoznatljiv glazbeni svijet: nježan, višeslojan i gotovo sakralan u svojoj harmoniji.

Troje umjetnika radilo je gotovo isključivo zajedno, potpisujući i glazbu i tekstove, a njihova suradnja rezultirala je s osam studijskih albuma. Predsjednik Irske Michael D. Higgins opisao je Ryanov doprinos kao 'temelj Enyina jedinstvenog zvuka koji je njezino stvaralaštvo učinio posebnim'. Nakon gubitka Ryana, koji je njezin eterični zvuk pretvorio u globalni fenomen, otvorilo se pitanje hoće li se ona ikada više vratiti u studio.

Tajanstvena Enya

Jedna od najuspješnijih irskih glazbenica u povijesti i 13. najprodavanija umjetnica svih vremena, ujedno je jedna od najtajanstvenijih čiji život intrigira mnoge već godinama. No upravo njezina introvertiranost nekako i odgovara njezinoj mističnoj auri i glazbi kao svojevrsnom utočištu od bučne svakodnevice, negdje između sna i jave, u Tolkienovu Rivendellu. Kraljica keltske glazbe, kako joj često tepaju, postigla je slavu krajem 80-ih i 90-ih godina hitovima 'Orinoco Flow', 'Only Time' i 'May it Be', a od 1988. godine prodala je više od 75 milijuna albuma diljem svijeta.

U rijetkim intervjuima Enya djeluje jednako umirujuće kao što i zvuči. A u svakom od njih već godinama se provlači isto pitanje njezine 'introvertiranosti' i 'hoće li ikada otići na turneju'. Naime, unatoč svjetskoj slavi, uvijek je birala mir ispred blještavila reflektora, a privatni život uspješno skrivala od očiju javnosti.

Nikada nije imala turneju i vrlo rijetko nastupa uživo; na YouTubeu se može naći tek nekoliko videa njezinog nastupa na televiziji ili kakvoj dodjeli nagrada. Danas, u dobi od 64 godine, živi povučeno u viktorijanskom dvorcu Manderley u Killineyju pokraj Dublina – imanju koje je sama preimenovala po kući iz Hitchcockova filma 'Rebecca'. Neki mediji tvrde da joj društvo prave brojne mačke koje je spasila s ulice.

Kako i sama često objašnjava, ne bježi od pozornice, već svaki njezin album nastaje godinama, a produkcija te glazbe toliko je slojevita i zahtjevna da je gotovo nemoguće vjerno prenijeti uživo, barem ne onako kako bi to željeli njezini autori.

Vodila se uvijek time da u središtu bude glazba, a ne ona kao glazbenica, stoga je, kako je također isticala u intervjuima, zahvalna što je uspjela zadržati privatnost. 'Nikad nisam usamljena', odgovorila je jednom na pitanje kako joj je živjeti samoj u velikom dvorcu. Među ostalim se zna i da obožava serije 'Breaking Bad' i 'Momci s Madisona', da voli putovati te da je kupila nekretninu u Francuskoj. Svojedobno je njezin ujak Noel Dugan izjavio da živi 'kao kraljica i samotnjak' te da je ne viđaju često.

Nikada se nije udavala i nema djece, no uživa u ulozi tete djeci svojih osmero braće i sestara, ali i djeci pokojnog Ryana i njegove supruge Rome. 'Bojim se braka jer se bojim da bi me netko mogao poželjeti zbog toga tko sam, a ne zato što me voli', priznala je još 1991. godine. 'Uvijek sam bila neovisna', dodala je kasnije. 'Muškarcima je teško prihvatiti da mi je glazba toliko važna. U početku to razumiju, ali s vremenom se pojavi neka vrsta ljubomore prema glazbi.'

Sama Enya, rođena kao Eithne Pádraigín Ní Bhraonáin, priznala je još davno: 'Moj privatni život nekima smeta. Volim da se zna za moju glazbu, ali ne i za mene samu.'

Kraljica keltske mistike

Prije nego što je postala svjetska zvijezda, Enya je glazbenu karijeru započela kao članica keltskog folk benda Clannad - onog čiji je Ryan bio menadžer - u kojem je svirala i pjevala s članovima obitelji. No početkom 1980-ih odlučila je krenuti svojima putem i time započela jednu od najneobičnijih solo karijera u povijesti moderne glazbe.

Njezin debitantski album 'Enya' bio je tek uvod. Godine 1988. pjesmom 'Orinoco Flow' (Sail Away) osvojila je prvo mjesto britanske ljestvice i postala globalna senzacija. Uslijedila su tri multiplatinasta albuma učvrstivši njezinu poziciju kao druge najuspješnije irske izvođačice u povijesti, odmah iza grupe U2. A navodno je upravo Bono Vox njezin prvi susjed.

Album 'Watermark' donio je svijetu njezin prepoznatljiv zvuk, a na njemu su prisutni različiti stilovi glazbe – spajaju se Enyini vokali snimljeni u više kanala, klavijature i udaraljke s elementima keltske i ambijentalne glazbe.

'A Day Without Rain' postao je pak globalni fenomen. Pjesma 'Only Time' pružila je utjehu mnogima nakon tragedije 11. rujna 2001. u SAD-u i terorističkih napada, a Enya je sav prihod od pjesme donirala obiteljima vatrogasaca iz New Yorka. I desetljećima kasnije njezina glazba ostaje izvor mira i inspiracije.

Iako posljednji album 'Dark Sky Island' datira iz 2015., Enya i dalje zarađuje milijune od autorskih prava; naime njezine su pjesme korištene više od 70 puta u filmovima, uključujući 'May It Be' u trilogiji 'Gospodar prstenova', koja joj je donijela nominaciju za Oscara. Obožavatelji ni dandanas ne mogu preboljeti to što tu nagradu nije osvojila.

Nastupila je na nekoliko posebnih događaja - 1995. godine pjevala je pred pokojnim papom Ivanom Pavlom II. na božićnom koncertu u Vatikanu, a godinu kasnije i na pedesetom rođendanu švedskog kralja Carla XVI. Gustafa.

Svake godine Enya putuje u svoj rodni Donegal te s obitelji pjeva u župnom zboru na polnoćki na Badnjak. 'Glazba je ono što se prodaje, a ne ja', rekla je u intervjuu za Boston Globe.