PRVI ROMAN DRAGE HEDLA

Od umješnosti do umjetnosti riječi

  • Autor: Mario Bošnjak
  • Zadnja izmjena 22.11.2013 10:58
  • Objavljeno 22.11.2013 u 10:58
  • +2

Prvi roman Drage Hedla

Izvor: Promo fotografije / Autor: Obiteljski album Hedl

Knjiga Drage Hedla Donjodravska obala u izdanju Naklade Ljevak primjer je za potvrdu teze da pisano umjetničko djelo vrijedi upravo onoliko koliko je u njemu iskazan piščev talent. Sve ono drugo što procjene temelji na valerima kao što su pisalačka dosljednost žanru, odnjegovani stil ili hrabro ulaženje u nove teme ili pak lako prebacivanje, pretapanje iz fakcije u fikciju i obratno, samo je opisivanje, detaljiziranje jedine konkretne prosudbe - preporučuje li se neko djelo za čitanje ili ne.

Kad je autor Drago Hedl u takvome pitanju onda je odgovor, sudeći po rečenom djelu, samo pozitivan - da, preporučuje se! Jer taj novinar i književnik jednostavno je dobar pisac bez obzira na pisalački rod. Široj javnost ipak je najpoznatiji kao istraživački novinar i publicist koji je od 1980. radio u redakcijama Glasa Slavonije, Slobodne Dalmacije, Novoga lista, Feral Tribunea i to gotovo beziznimno na istraživanju tema koje su nerijetko bile i po život opasne. Budući da je surađivao i u uglednim svjetskim novinama i magazinima za takav novinarski rad dobio je osim hrvatskih i nekoliko značajnih međunarodnih nagrada.

Iako je dosad objavio deset knjiga, a to su bile zbirke kratkih priča, eseja i reportaža, te nekoliko veoma zapaženih publicističkih djela, kao što je primjerice knjiga Glavaš, kronika jedne destrukcije, za što je dobio i godišnju nagradu Jutarnjeg lista, u kojem sada radi, tek će knjiga o kojoj je ovdje riječ mnogima biti dokaz da je posrijedi i pisac i zamjerna književničkog kalibra. Valja još reći da su sve te nagrade i priznanja koje je Hedl podobivao, za nemal broj njegovih u istraživačkom novinarstvu steknutih neprijatelja, kao što je i spomenuti naslovnik, vjerojatno očvrsnule njihovu, u najmanju ruku nenavidnost prema njemu. A kada bi takvi, što i nije baš vjerojatno, pročitali ovaj njegov roman o odrastanju uvelike bi bili iznenađeni u kakvim je neorealistički mračnim tonovima prikazao razdoblje smutne poratne socijalističke Jugoslavije u rodnome mu Osijeku u kojima je odrastao njegov alter ego dječak Dado. Iznenadilo bi takve i da uza sve to opće crnilo ni u pisca ni u njegovih junaka, bliže i dalje rodbine od kojih mnogi završe tragično, nema ni u tragovima neke iskazane mržnje prema drugim ljudima makar među njima bili i moćni ugnjetavači i silnički gospodari života i smrti.

Na djelu je tu samo životopisna sublimacija bildungsromana prožeta nekom općom nježnošću u kojem se događa veoma zapamtljivo djetinjstvo i završno oblikovanje karaktera. Nostalgična je to, upečatljiva storija o esekerskom sentimentalnom odgoj u nimalo sentiš vremenu u kojem su dječačiću Dadi omama, tata i mama, te ostali bližnji i susjedi pouzdani oslonci i mjerila ljudskosti . Svi su oni, iako objektivno nejaki, suprotivi općem zlu, ta prikazana mikro zajednica snažno je referentno literarno tkivo koje kao da je izravno izuzeto, izrezano iz zbilje, pozorno uzorkovano iz života tadašnje Juge kada mnogi nisu znali što nosi dan, a što noć.

Drago Hedl, iako se Donjodravskom obalom prvi put iskazuje kao romanopisac i to od formata, ne zatajuje u sebi novinara i publicista i to se onda očituje u njegovim rečenicama kao veoma specifičan realizam, ili možda bolje reći, kao nekakav novi neorealizam. U tome je stilu predstavljena i cijela knjiga. Na unutrašnjosti korica ispred i iza knjižnoga bloka dana je ilustracijska mapa na kojoj su u preciznoj legendi točno označena sva važna mjesta događanja u romanu. Nije, dakle, riječ o ilustraciji ilustracije radi nego o mogućnosti da si zaineresiraniji čitatelj može i vizualno donekle predočiti mjesta radnje romana. Također i priložene fotografije iz obiteljskoga albuma Hedlovih (Hödlovih) pridonose uvelike tom hedlovskom novorealizmu jer također nisu tu samo kao ilustracija nego funkcioniraju i kao gradivni element pripovijedanja. U funkciji takvog nekog žurnalističko-publicističkoga verizma koji je dodan romanu je i koristan Rječnik Donjodravske obale. Riječ je tu ponajviše o germanizmima tj. esekerizmima kojima pisac ostvaruje specifično lokalno obojenje štiva, a što opet uvelike pridonosi već rečenoj zbiljnosti romana.

Novinar- urednik iz pisca Drage Hedla probija se i u opremanju svoga romana kada daje naslove poglavlja po klasičnim djelima svjetske književnosti i to po onima koji su kongruentni odredjenu njegovu tekst u pa su tako poglavlja naslovljena Doba nevinosti, Kraljević i prosjak, Jadnici i Samrtno proljeće. U poglavljima dodaje i podnaslove pa tako za prvo kaže da je to poglavlje u kojem Dado nagovori omamu da kupi dopisnicu i pošalje je Glasu Amerike. Ta najava zapravo je Hedlov In medias res, novinarstvo koje se od prve rečenice kreativno pretapa u romansijerstvo. Umješnost novinara postala je tako umjetnost riječi romanopisca.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!