Knjiga je objavljena u izdanju nakladničke kuće VBZ, a o njoj je u klubu Botaničar uvodno govorio glavni urednik Drago Glamuzina.

Kazao je kako je riječ o knjizi koja iz dječje perspektive govori o netoleranciji, isključivanu drugoga, nerazumijevanju, a puna je situacija nasilja.

Koristeći infantilnu pripovjedačku perspektivu, Horvat Čeč stvara drastičniji sraz i postiže efekt uzbuđenja, rekao je Glamuzina, a iako je vrijeme radnje početak 90-ih godina prošloga stoljeća, dakle – rat i poraće, ta je knjiga i danas strahovito aktualna 'i savršeno odgovara na ovaj trenutak'.

VBZ je objavio i njezinu zbirku pjesama "'Moramo postati konkretni' koja je uvrštena u finale nagrade Kamov za knjigu godine i u Booksinu je izboru šest najboljih knjiga objavljenih u 2015., a nakon reakcija koje je već dobila ova knjiga doista se može reći kako je riječ o autorici koja je na velika vrata u ušla u hrvatsku književnost, poručio je.

Željka Horvat Čeč rođena je u Čakovcu 1986.. Objavila je još i zbirku priča 'Kauboj u crvenom golfu' (2010.), te još jednu zbirku pjesama, 'I zvijezde se smiju krhkosti' (2005.).

Objavljuje u književnim časopisima, te je uvrštena u nekoliko književnih antologija. Dobitnica je nagrade Ulaznica 2013. Pjesme su joj prevedene na engleski, njemački, francuski i švedski. Živi u Rijeci, gdje organizira književne tribine "Pisac i građanin".

Njezina knjiga '4 brave' podnaslovljena 'Crtice sa sela, bez svinje', najavljena je kao knjiga o traumama na tragu 'Velike bilježnice' Agote Kristof iz pera autorice čije ime nećemo zaboraviti.

Dječji glas "'jače udara'

Glavna junakinja je djevojčica koja ratne godine, od 1991.-96., provodi u međimurskom selu, u koje se ne uklapa jer ne ide na vjeronauk kao sva druga djeca, i zato što su neki članovi njezine obitelji bili članovi Saveza komunista.

Miješajući standard i dijalekt, koristeći jednostavnu sintaksu, infantilna pripovjedačica u pričama – crticama koje čine proznu cjelinu knjige '4 brave' razotkriva okrutnost male licemjerne sredine koja ne tolerira da je netko drugačiji.

Roman jest fikcija ali ima i puno momenata autobiografije, otkrila je autorica, a kad ga je počela pisati, dio crtica pisala je iz dječje perspektive a dio iz perspektive odrasle osobe, kao neki oblik retrospektive, ali je kasnije shvatila da dječji glas 'jače udara'.

Glamuzina je istaknuo kako je knjiga praćena dokumentarnim materijalima, preslikama školskih sastavaka, izrezaka iz novina, ali i 'pisama smrti', koji nisu "samo puka ilustracija već daju dodatan naglasak priči, komplementarni su s tekstom i integralni su njegov dio'.

Stare školske bilježnice čuvala je autoričina mama a poslužile su joj, kako je rekla, u prvome redu kao temelj za stvaranje vjerodostojnog infantilnog glasa, uspoređivanje leksika.

'Zanimalo me vidjeti na koji način zaista govori dijete u dobi od prvog do petog razreda osnovne škole, kakva mu je rečenica", rekla je Horvat Čeč. Čitajući svoje školske sastavke, prvo što joj se nametnulo je u koliko je mjeri ta djevojčica bila "pod pritiskom indoktrinacije'.

Isječci iz novina i prijeteća pisma su stvarni a osoba koja je pokušala smaknuti njezinu obitelj i dalje je živa i na slobodi, napomenula je. 'No, Međimurje je ipak jedno pitomo područje, mada se to možda iz knjige ne vidi', dodala je.

Za književnika Kristiana Novaka, koji također tematizira Međimurje u svojim djelima a jednako je tako odrastao u području o kojemu govori knjiga Željke Horvat Čeč, ta je knjiga bila 'jedan neočekivani tekst u kojemu autorica dotiče neuralgične točke društva koristeći perspektivu dječjeg lika, a da pritom taj roman ni u jednom trenutku nije manipulativan, ne izaziva sažaljenje već istinsku empatiju'.

Urednik knjige Kruno Lokotar istaknuo je kako je riječ o 'maloj knjizi nevjerojatne razorne moći, knjizi za hrabre, u kojoj se radi o zapretenim stvarima i obiteljskim traumama a koja je u kontekstu hrvatske književnosti jedna vrlo važna knjiga'.