Dugo očekivani i naveliko najavljivani redateljski debi Jesseja Armstronga, autora sad već legendarnog 'Nasljeđa' (i još mnogo toga), zanimljiv je i zabavan, mračno duhovit film s all stars postavom. No iako Armstrong i ovdje duhovito pokazuje svoj očito neiscrpan prezir prema moćnima i bogatima, i iako je to i ovdje super, nedostaje mu studioznosti u izgradnji i dubine u ostvarenju likova da bi se ovaj film uopće mogao staviti u približni rang s 'Nasljeđem'
Svašta je Jesse Armstrong pisao u životu - uglavnom televizijski, ali ponešto i filmski, a najveći mu je uspjeh bez premca 'Nasljeđe', serija o ultrabogatim šupcima iz moćne obitelji Roy, labavo bazirana na obitelji Ruperta Murdocha, s briljantno profiliranim i odigranim likovima, pametnim i duhovitim dijalozima. Armstrong je u 'Nasljeđu' cijelu priču zasnovao na ideji da ne možeš biti bezgranično bogat i pritom ostati normalan, s tim da to nije bilo prikazano nimalo jednostavno, pravocrtno ni jednodimenzionalno i bilo je fino začinjeno dozom disfunkcionalne obiteljske dinamike.
Armstrongov dugometražni igrani prvijenac, 'Na vrhu', koji je ovih dana sletio na platformu Max, dugo je najavljivan i s veseljem očekivan. Pogotovo su ga očekivali ljubitelji 'Nasljeđa'. Činilo se, naime, da Armstrong i ovdje udara u ono što mu najbolje ide - satirično-dramsko šamaranje superbogatuna, s tim da se ovdje pozabavio s onim bogatunima koji su u 'Nasljeđu' dokrajčili Royeve - milijarderima iz IT industrije.
vezane vijesti
Glumačka postava prepuna zvijezda
Steve Carell, Jason Schwartzman, Cory Michael Smith i Ramy Youssef glume četiri frenda milijardera (točnije, trojica su milijarderi, a jedan je vrijedan 'kukavnih' pola milijarde) koji se okupljaju na vikendu u velebnoj zimskoj vikendici jednog od njih. Taj jedan od njih je i taj najsiromašniji, kojeg zbog toga zovu Soups ili, u hrvatskom prijevodu - 'Pučko' (od Soup Kitchen ili 'Pučka kuhinja'). Dok se oni okupljaju radi pokera i zezancije, čitav planet tone u rasulo, nasilje i horor. To se događa zbog novih mogućnosti superaplikacije Traam najuspješnijeg od njih - Vanisa, čiji alati na društvenim mrežama omogućuju stvaranje nevjerojatnih lažnih videa i vijesti. Mržnja se širi svijetom u samo par klikova i svi u tome prepoznaju krivca - Vanisovu superaplikaciju.
Dok Vanis (Cory Michael Smith) pokušava otkupiti program umjetne inteligencije od drugog bogatijeg među njima - Jeffreyja (Ramy Youssef) - a pokušava ga otkupiti jer bi taj program UI-a mogao filtrirati i kontrolirati lažne vijesti na Traamu - Armstrong i ovdje gradi priču o tome kako bezgranično bogatstvo i moć vrlo lako i u par lakih koraka izvitoperuju ljude u čudovišta. Jer naravno da nikad nije dosta i da, kada imaš gotovo sve osim jedne stvari, svakoga tko ti se nađe na putu prema toj jednoj stvari doživljavaš kao prepreku koju valja ukloniti, a ne kao osobu.
I ako još sve to radiš iz vrlo prizemnih, ljudskih motiva, kao što je želja za pripadanjem (među milijardere), želja za odobravanjem (a ne osudom da si sa svojim techom zapravo ratni zločinac) ili iz one najtemeljnije ljudske želje - želje za pobjedom nad smrću, onda sve, dakako, ispada još gore.
No iako Armstrong i ovdje gradi taj izvitopereni svijet bogataškog uma s lakoćom sjajnog scenarista i izvrsnog dijaloga, daleko je to od 'Nasljeđa'. OK, kraća je forma pa se likovi ne mogu razvijati godinama, kao u seriji. No film u jednom trenutku prelako prelazi iz laprdanja prebogatih šupaka u dijaboličnu akciju trojice protiv jednoga koja završava zbunjujuće i nezadovoljavajuće, kao da je zbrzana. A to ne bih očekivala od Armstronga. Ipak, vrijedi pogledati. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog superbolesno duhovitih Armstrongovih replika, kao što je: 'Ne mogu ga gledati kako živ gori. Ne bih poslije mogao uživati u sauni'.
