Na mnogo načina, debitantski album mladog crnogorskog gitarista Miloša Karadaglića 'Mediterráneo', izdan na cijenjenoj etiketi Deutsche Grammophon, odaje mehanizam kojim se danas lansiraju mladi umjetnici na tržište. Činjenica da se radi o domeni klasične glazbe tek minimalno mijenja na stvari. Prije svega, Miloš Karadaglić predstavljen je svjetskoj publici u skraćenoj i lako pamtljivoj verziji, samo kao Miloš. Na relativno stereotipnoj naslovnici albuma pozira bosonog na pješčanoj plaži, dok je glazbeni sadržaj predstavljen kao kvintesencija mediteranskog état d'esprit, s biranim kompozicijama znanih španjolskih, talijanskih i grčkih kompozitora.

U suvremenoj verziji klasičnog scenarija 'od trnja do zvijezda' ističe se kako je 28-godišnji gitarist sa šesnaest godina primljen na Royal Academy of Music u Londonu zahvaljujući video audiciji koju je sam snimio kod kuće, dok su mu roditelji bili odsutni. Niz ilustrativnih priča nudi se da se objasni Milošev fenomenalni uspjeh: o tome kako obitelj nije mogla priuštiti klavir, no zato je kao dijete pronašao prašnjavu gitaru kojoj su nedostajale žice ili o tome kako je s 13 godina prvi put otišao izvan granica Crne Gore, u Pariz, a da nije imao ni propisno odijelo za nastup. No Miloš Karadaglić danas je na pragu relevantne međunarodne karijere, iza sebe bilježi svirke u Wigmore Hallu u Londonu, Konzerthausu u Beču, nastupe s Londonskom filharmonijom te je vlasnik ekskluzivnog ugovora s Deutsche Grammophonom.

No iza marketinški besprijekorno odrađenog paketa albuma, koji je već polučio određeni međunarodni uspjeh, nalazi se umjetnik koji, iako na početku solističke karijere, zaslužuje svu pažnju te kojemu je neizbježni tržišni paket 'gitarističke senzacije iz malene Crne Gore' uglavnom suvišan.

Iako je repertoar na albumu biran uglavnom ziheraški te se kroz njega nedvojbeno cilja na što širu publiku, talent Miloša Karadglića teško se da osporiti. Shodno tematskoj odrednici Mediterana, predstavljeni su glazbeni ulomci španjolskih autora Isaaca Albéniza, Francisca Tárrege, Enriquea Granadosa s kraja 19. i početka 20. stoljeća te suvremenih autora, Carla Domeniconija te Mikisa Theodarakisa. Već uvodna skladba, rearanžirana verzija Asturias iz Španjolske suite Isaaca Albéniza, zamišljena kao hommage slavnom gitaristu Andresu Segoviji, odaje zavidnu tehničku suverenost crnogorskog gitarista, ali i izvjesnu interpretativnu suzdržanost koja se da osjetiti kroz čitav album.

Dok su Recuderdos de la Alhambra Francisca Tárrege, jednog od ključnih kompozitora za gitaru, i četverostavačna suita Koyunbaba Carla Domeniconija možda i vrhunci albuma, u cjelini, album 'Mediterráneo', koji pokriva dijapazon od flamenca do orijentalnih tema, donekle i funkcionira kao sukus mediteranskog zvukovlja pa čak i kao solidan uvod u repertoar klasične gitare.

Radi li se o virtuoznim bravurama ili o duboko melankoličnim skladbama, Miloš Karadaglić evidentno posjeduje dobar glazbeni instinkt, istkani osjećaj za dinamiku i ritam te za građenje fraze.

Stoga je za očekivati da će u bliskoj budućnosti uspješno nadrasti marketinške okvire 'glazbene senzacije' te izrasti u samosvojnog interpreta.