Teško da je ikad dosad Nobelova nagrada za književnost toliko podijelila svjetsku književnu scenu kao ovogodišnja koja je otišla u ruke jednom od najvećih američkih kantautora 20. stoljeća - 75-godišnjem Bobu Dylanu. Dok se neki pisci zgražaju, drugi Dylanova Nobela s oduševljenjem pozdravljaju. Među njima su i splitski tekstopisac Saša Antić, pjesnik, kritičar i esejist Miloš Đurđević te novinar i književnik Predrag Lucić koji su za tportal komentirali zašto pozdravljaju ovo veliko priznanje Dylanu
'Things have changed', tvrdi Bob Dylan zadnji 15 godina, a toj činjenici u stihovima svjedoči danas i Nobelova nagrada za književnost koja je prvi put u povijesti pripala jednom kantautoru, glazbeniku i pjesniku. Mišljenja je mnogo, reakcija još više, no tako to često i biva kad je u pitanju Bob Dylan. Novinar i književnik Predrag Lucić nimalo se ne čudi odluci Nobelova odbora za dodjelu nagrada, no čudi ga površnost nekih koji se zbog te odluke bune.
'Grintavcima smeta to što se Dylanove pjesme pjevaju. Pa iz čega je uopće nastala poezija ako ne iz pjevanja', poručuje kratko i jasno Predrag Lucić.
Za pjesnika Miloša Đurđevića Dylanov Nobel sjajna je vijest, i to iz nekoliko razloga:
'Ne samo zbog toga što sada svi, baš svi znaju tko je ovogodišnji dobitnik i dalje najprestižnije književne nagrade, pa se možda na najsretniji način rasplinulo iščekivanje 'još jednog nikom poznatog dobitnika', a književnost je nesumnjivo na dobitku, ne samo zbog toga što već nekoliko generacija uporno navija za kandidata, koji kao singer-songwriter treba ostati autsajder u svijetu književnosti u kojem će zadržati rubnu poziciju, ne samo zbog toga što smo oduvijek bili uvjereni da su njegovi stihovi, koje smo mrmljali slušajući ga kako pjeva, a shvatiti smo o čemu govori tek kad smo ih pročitali na omotu albuma ili u knjigama, 'prava' književnosti kao i recimo, stihovi Leonarda Cohena ili Loua Reeda, ne samo zbog toga što, barem srednjoj/srednje-mlađoj generaciji, potvrđuju zbog čega je američka (pop?) kultura ostavila dubok i neizbrisiv trag u suvremenom svijetu, ne samo zbog toga što možda danas bolje i potpunije shvaćamo da je političnost dio te kulture, kao i brojne implikacije i poveznice koje iz toga proizlaze, da su njegove pjesme i zbog toga izdržale nužan test vremena... People are crazy and times are strange / I'm locked in tight, I'm out of range / I used to care, but things have changed, pjeva Bod Dylan, a znamo da će naše vrijeme biti još luđe i čudnije i da ne možemo i ne smijemo odustati...', zaključuje Đurđević.
Član splitskog benda TBF kantautor Saša Antić veseli se što je Bob Dylan ušao u društvo najvećih na svjetskoj književnoj sceni. Po njemu on to itekako zaslužuje.
'U pitanju je jaka poruka svjetskoj javnosti s obzirom na to da se nagrada ponajviše odnosi na Majstorovu poeziju iz 60-ih godina 20. stoljeća. To je vrijeme Hladnog rata, rasnih nemira, Vijetnama i velikih društvenih potresa i promjena u kojima se Dylan pojavio kao glas generacije, pjesnik pobunjen protiv takvog svijeta, međutim prije svega kao pojedinac ustrajan na putu istine, pravde i čovjekoljublja. Danas svijetu opet prijeti kolektivizam i netrpeljivost zbog raznih strahova, nametnutih istina i uopćenih stavova, glas pojedinca se gubi u bujici informacija i dezinformacija, a kritička misao otupljena je konformizmom i trivijalnostima. Zato vjerujem da je to poruka koju nosi ova nagrada, biti dosljedan, svoj i kritičan bez obzira na sve. Jer takav je uvijek bio Bob Dylan. I dodao bih, uz veliku dozu zajebancije...', zaključio je Saša.
A Leonard Cohen, poput Dylana najveći pjesnik među kantautorima, zapečatio je nagradu svog kolege riječima - 'To je kao da prikvačite medalju na Mount Everest u znak priznanja da je najviša planina', rekao je Leonard Cohen na skupu u Los Angelesu posvećenom izlasku njegova novog albuma 'You Want It Darker'.
