SABORSKE MUZE

Lošom politikom do dobrih umjetničkih akcija

25.12.2010 u 08:00

Bionic
Reading

Za razliku od svjetske performerske scene koja je ove godine inspiraciju crpila ponajviše iz suvremene tehnologije, muze domaćih performera većinom su bili političari. Staviti ih na stup srama, pretući u ringu ili u znak protesta izrezati hrvatsku zastavu neke su od akcija kojima su konceptualni umjetnici puštali svoj glas prizivajući promjenu ili tek reakciju javnosti

Dok su svjetsku performersku scenu 2010. obilježili hibridi umjetnosti i tehnologije, poput radikalnog čina njujorškog umjetnika i profesora Wafai Bilalu koji je u potiljak ugradio kameru i elektrošokova i glasovanja za smrt umjetnika Olega Mavromattija te najdulji performans poznate Marine Abramović koja je u MoMa-u po prvi puta uvela gole performere, domaći umjetnici vrelo inspiracije pronašli su u nezadovoljstvu političkim i ekonomskim stanjem zemlje u kojoj žive.

Nezaobilazno je pritom ime najpoznatijeg hrvatskog konceptualnog umjetnika Siniše Labrovića, o čijim se performansima ponajviše pisalo. Sinjanin koji je u prošlosti vidao partizanske spomenike, organizirao reality show s ovcama te domaću javnost šokirao ispijanjem vlastitog urina, ove se godine obračunao s vladajućim strukturama.

Nezadovoljan hrvatskom kulturnom politikom, no i uopće demokratskim glasanjem kao načinom za odabir političkih predstavnika, Labrović je ministra kulture Božu Biškupića pozvao u ring ne bi li odmjerili snage i pošteno se potukli za fotelju. Na potez su ga potakle vlastite ambicije, ali i želja da se približimo suvremenim zapadnim standardima personaliziranosti i egzaktnosti te da promičemo tradicionalne hrvatske sklonosti sportu i fizičkom nadmetanju. Kako akcija nije urodila plodom, te se Biškupić nije pojavio u ringu, Labrović je svoje nezadovoljstvo izrazio vrativši se iskonskome i u sklopu Urban festivala izveo performans 'Obilježavanje' te se pomokrio na Trgu Sv. Marka. Izveo ga je, kako je naveo, zbog ustrajne nade da će pojačati osjećaj da institucije i vlasti pripadaju svakom od nas, dubokog poštovanja prema svim institucijama i nježne želje da prostor Gornjeg grada učini domaćim za Urban festival.

Kritikom vlasti pozabavio se i multimedijalni umjetnik Marko Marković u performansu 'Nije zlato sve što sija'. Marković se postavio na zlatni stup srama, ponovno simbolično postavljen baš na Cvjetnom trgu, te si sam propisao kaznu u obliku javnog rugla. Sa stupa je čitao Program Vlade RH za mandat 2009-2011. te ciljeve i obećanja koja su prema Markoviću ostala neispunjena. Činom se žrtvovao za sve nas te dva dana na istom mjestu odslužio kaznu.

Iako su političari uglavnom nadahnjivali umjetnike, ove se godine dogodio i neočekivani obrat te smo imali priliku vidjeti kako izgleda performans jednog političara, zaslugom istarskog župana Ivana Jakovčića. Jakovčić je prilikom otvorenja 50. porečkog Anala pod nazivom 'Nitko nije siguran' kazao da nije siguran bi li zatvorio ili otvorio izložbu, očigledno razočaran radovima koji nisu bili po njegovom ukusu. Nakon burnih reakcija medija i umjetnika, među kojima i selektora Slavena Tolja, Jakovčić je izveo performans 'Hrvatska još nije sasvim slobodna'. Na glavni porečki trg postavio je štand s muškim boksericama, a svaki komad potpisao je zlatnim flomasterom. Za bokserice kao umjetnički medij odlučio se inspiriran komentarom Milana Ivkošića, koji je napisao da bi 'Jakovčić unio kratke hlače i u Banske dvore'. Istarski župan poručio mu je:'Bolje kratke hlače nego kratka pamet' i dalje smatrajući da su njegove kritike sasvim na mjestu i da je nekada sve bilo bolje, pa tako i umjetnost. Bio to povrijeđen ego prodan pod etiketom umjetničkog performansa ili suvremena umjetnost na djelu, čin je dobrano zabavio Istrijane.

Za razliku od Župana kojega je razočarala suvremena umjetnost, vlastitog naroda posramio se konceptualni umjetnik Janez Janša pravog imena Emil Hrvatin. U sklopu Zoom festivala u riječkom MMSU svima koji se također srame vlastitog naroda poručio je: 'Uzmite škare i razrežite zastavu'. Dobar dio publike u sebi je prepoznao traženu emociju, te se obračunao s velikom hrvatskom zastavom. Osim novinskih napisa i podijeljenih mišljenja javnosti i pitanja ne vrijedi li propisani zakon za umjetnike, Janša je zaradio i policijsku prijavu. Prijavio ga je kolega performer Krešimir Mustać, koji je i sam sudjelovao u činu rezanja, a prijavu je objasnio kao svoju umjetničku intervenciju. Ipak, momci u plavom je nisu razumjeli, pa je akcija rezultirala još jednom intervencijom, ovoga puta policijskom, i to u vidu privođenja Janše.

Zanimljivo je da se Mustać i sam pozabavio nezadovoljstvom hrvatskih stanovnika te održao performans 'S(i)jedim za Hrvatsku', ponudivši svima da s njim porazgovaraju i odvaže se na bilo kakav vid građanskog neposluha koji u ovoj situaciji smatra nužnim. Performansom je želio ukazati na bezizlaznu situaciju u kojoj se nalazi hrvatsko društvo te poručiti da je krajnje vrijeme za promjene koje se mogu ostvariti samo ako svaki pojedinac ponudi aktivno sudjelovati u njima.

A o građanskom neposluhu ove se godine uvelike pisalo u vezi slučaja Varšavska. Aktivisti, među kojima i brojni umjetnici, osmislili su i performans te od Varšavske ulice, uz pjesmu 'Zagreb te zove' krenuli u 'Marš na Poglavarstvo' ne bi li pozvali Gradonačelnika da i on spakira svoje kofere i – da ostavku. Ipak, akcija nije urodila željenim plodom, te je i ovoga puta birokracija još jednom ušutkala demokraciju.

U sklopu festivala Perforacije ove godine posvećenog ekologiji, Željko Zorica na Cvjetni je trg postavio prepariranog medvjeda. Iako je jedna od ideja performansa pod nazivom 'Medo na trgu' bila senzibilizirati javnost za odgovorniji odnos prema okolišu, u prvom su planu bile političke odluke. 'Umjesto plaće dobili porciju uvreda' i 'U zemlji osmijeha baš sve je podređeno vašim željama', neke su od poruka koje su prolaznici odabirali te ih ovjekovječili montipajtonovskim poziranjem uz prepariranog medvjeda.

Zorica se u sklopu istog festivala pozabavio i američko-hrvatskim političkim odnosima, u MSU-u postavivši instalaciju 'KroaTisch-Amerikanische Freundschaft'. Djelomično jestiva instalacija posjetitelje je ponovno tjerala na akciju dijelom koje su postajali sjedanjem za stol s 'političarima' u urednim odjelima i životinjskim glavama. Ime instalacije sugerira igru riječi: tradicionalna hrvatska kuhinja i političkom floskulom koja označava tradicionalno prijateljstvo dviju država.

Otvorenje trećeg izdanja Max art festival obilježilo je postavljanje oltara političarima. Okružen štrucama kruha, svijećama i vjernicima s kukuljicama na glavi, oltar postavljen na trećoj etaži ispod zemlje na Kvaternikovom trgu na jednom mjestu okupio je poruke, molitve i komentare hrvatskih građana koje su, umjesto mislima, slali internetom. Svi su imali prilike, tijekom trajanja festivala, pokloniti se suvremenim bogovima koji nose svima nama znana lica.

U sklopu istog festivala Radio SC izveo je umjetničku akciju emitiranja theta, delta i alfa frekvencija prema Vladi i Saboru kao dio intenzivnog jednosatnog 'Brain fitness treninga'. Autorice projekta su Irena Čurik i Silvija Stipanov, a za CD-a su zaslužni Michael Hutchinson, Ralph Losy i Veljko Karaba, prvi hrvatski certificirani brain trener. Koliko su dobre vibracije pomogle razvoju najburnijeg događanja u hrvatskoj političkoj povijesti koje je posljednjih dana pogodilo Sabor možemo samo nagađati.

Konačna je ocjena, zanimljiva performerska godina većim djelom svedena na pokušaje buđenja umrtvljenog pučanstva, naglašavanja apsurda zbilje koji zahtjeva jednako apsurdna rješenja te koketiranja sa sasvim direktnim pozivima na aktivizam.