Prvi rujanski ciklus Tuškanca u gostima posvećen je Éricu Rohmeru, jednom od najznačajnijih autora francuskog novog vala, čiji će se filmovi od 5. rujna prikazivati u Kulturno informativnom centru (KIC). Retrospektiva donosi 12 naslova, među kojima su klasici poput filmova 'Sakupljačica', 'Claireina koljena', 'Pauline na plaži' i 'Zelena zraka'.

Rohmer je vjerovao da je život sam po sebi dovoljno zanimljiv, pa je umjesto velikih zapleta birao svakodnevne situacije i neizgovorene trenutke koje je pretvarao u jedinstvena filmska iskustva. Njegovi filmovi, vođeni likovima mladih ljudi u potrazi za ljubavlju, slobodom i unutarnjim spokojem, obilježeni su suptilnošću, filozofskom dimenzijom i prepoznatljivim vizualnim stilom.

Program otvara romantična drama 'Sakupljačica' (1967.), priča o dvojici prijatelja na francuskoj rivijeri koje zbunjuje i uznemirava zavodljiva Haydée, djevojka koja svake večeri dovodi drugog muškarca. Njena sloboda i nesputanost provociraju njihove moralne norme i otvaraju pitanje tko je zapravo žrtva, a tko manipulator. Slijedi 'Moja noć kod Maud' (1969.), film inspiriran Pascalovim 'Mislima' i Murnauovom 'Zorom', u kojem praktični katolik provodi božićnu noć u razgovoru s ateističkim prijateljem i njegovom bivšom partnericom, suočen s iskušenjima vjere, ljubavi i slučaja. U 'Claireinu koljenu' (1970.) diplomat na ljetovanju na jezeru Annecy zapliće se u emotivnu dilemu između dviju sestara, dok poznata fotografija Nelsona Almendrosa naglašava ljepotu prirode i suptilne nijanse ljudskih odnosa.

U filmu 'Ljubav poslijepodne' (1972.) Rohmer istražuje monotoniju bračnog života kroz lik Frédérica, obiteljskog čovjeka koji započinje platonski odnos s karizmatičnom Chloé, u interpretaciji kultne Zouzou. 'Avijatičareva žena' (1981.) gotovo je u cijelosti snimljena na ulicama i u parkovima Pariza te prati mladog Françoisa koji, uvjeren da ga djevojka vara, kreće u opsesivnu potragu za istinom. 'Pauline na plaži' (1983.), jedan od omiljenih filmova Quentina Tarantina, prati tinejdžericu Pauline i njezinu rođakinju Marion dok se upliću u ljubavne nesporazume s trojicom muškaraca, a Rohmer s ironijom istražuje granicu između nevine znatiželje i manipulacije.

'Noći punog mjeseca' (1984.) donose priču o mladoj dizajnerici Louise, rastrganoj između stabilne veze i potrebe za slobodom, čija potraga za neovisnošću završava u vrtlogu ljubomore i impulzivnih odluka. U 'Zelenoj zraci' (1986.), filmu koji je Rohmer napisao zajedno s glavnom glumicom Marie Rivière, usamljena Parižanka Delphine luta Francuskom u potrazi za emocionalnom bliskošću, a njezino putovanje kulminira susretom s rijetkim prirodnim fenomenom koji postaje simbol unutarnjeg preobražaja.

Poseban dio retrospektive čini ciklus Priče četiriju godišnjih doba: u 'Proljetnoj priči' (1990.) mlada nastavnica filozofije upada u nespretnu ljubavnu situaciju s ocem svoje rođakinje, dok u 'Zimskoj priči' (1992.) frizerka Félicie, pet godina nakon ljetne romanse i izgubljenog kontakta s muškarcem kojeg voli, pokušava pronaći sreću u novim vezama. 'Ljetna priča' (1996.) donosi ljubavne dvojbe mladog matematičara Gasparda suočenog s nejasnim odnosima s dvije žene, dok 'Jesenja priča' (1998.), posljednji film ciklusa, prikazuje prijateljice koje spletkama pokušavaju pomoći jedna drugoj u ljubavi, a nose ga Rohmerove omiljene glumice Béatrice Romand i Marie Rivière.

Retrospektiva Érica Rohmera u KIC-u pruža rijetku priliku da se na velikom platnu ponovno otkrije redatelj koji je ljubavne nesigurnosti, čežnje i tišine pretvorio u jedan od najosjetljivijih i najljepših filmskih svjetova.