Ponta Lopud Jazz Festival, koji se ove godine održava od 28. do 30. kolovoza, u samo je tri izdanja postao jedno od najposebnijih glazbenih okupljanja na Jadranu. Od početka zamišljen kao intimna, ali međunarodno relevantna platforma koja spaja vrhunske glazbenike i mlade talente u kreativnom dijalogu, festival se profilirao kao prostor susreta umjetničke izvrsnosti, otvorenosti i zajedništva, prepoznat na regionalnoj i svjetskoj jazz sceni.

Ovogodišnje izdanje donosi iznimno bogat program koji ujedinjuje vrhunske svjetske jazz umjetnike i rekordan broj mladih nada iz cijelog svijeta kroz niz mentorskih radionica i jam sessiona.

Posebnu pažnju zaslužuje dolazak na festival Terri Lyne Carrington, legendarne američke bubnjarke, skladateljice, producentice i edukatorice, četverostruke dobitnice Grammyja i dobitnice prestižne titule NEA Jazz Master, koja predvodi Berklee Institute of Jazz and Gender Justice. Uz nju, ističu se nastupi Sofíe Rei, argentinske pjevačice i skladateljice koja virtuozno spaja jazz s latinoameričkim tradicijama i elektronikom, Ben Wendel Groupa, ansambla predvođenog renomiranim saksofonistom i skladateljem Benom Wendelom, poznatim po suradnjama s umjetnicima od Gretchen Parlato do Snoop Dogga, te Michaela Maya, američkog vokalista nove generacije čiji se moćni glas i originalni pristup improvizaciji izdvajaju na suvremenoj jazz sceni.

Na Lopud dolaze i imena kao što su Grammyjem nagrađeni bubnjar Antonio Sánchez i perkusijski virtuoz Túpac Mantilla, a koncertni dio festivala upotpunit će i šestorica renomiranih izvođača čije su karijere povezale jazz s popularnom glazbenom scenom: pijanist Shai Maestro, kontrabasist Joe Sanders, basist Nick Campbell, multiinstrumentalist J.C. Maillard, bubnjar Robin Baytas i pijanist Andrew Freedman.

Iza svega stoji suosnivačica i umjetnička direktorica Thana Alexa, hrvatsko-američka jazz vokalistica, skladateljica i producentica, čiji je album 'Ona' bio dvostruko nominiran za nagradu Grammy. Uoči samog festivala s idejnom pokretačicom, glazbenicom koju svjetski mediji hvale kao umjetnicu čije pjesme 'donose novu viziju ženskog iskustva', razgovaramo o ovogodišnjem programu, važnosti mentorstva i zajednice u jazzu, izazovima balansiranja između umjetničkog i organizacijskog rada, kao i o tome zašto je za nju glazba uvijek povezana s društvenim angažmanom.

Ove godine dovodite izniman lineup svjetskih glazbenika – među gostima su Sofia Rei, Ben Wendel i Michael Mayo sa svojim pratećim glazbenicima – a prvi put ste raspisali i otvoreni poziv za mlade jazz glazbenike, na koji se javio rekordan broj kandidata iz cijelog svijeta. Kako ste osmislili selekciju u kojoj se prepoznaje potencijal, ali i kompatibilnost s mentorskim programom, te što vam je taj odaziv otkrio o poziciji festivala na međunarodnoj sceni?

Naša ovogodišnja počasna gošća i umjetnica u rezidenciji je Terri Lyne Carrington, dobitnica prestižne nagrade Jazz Master Award Američke Nacionalne zaklade za umjetnost, nagrade Doris Duke i četverostruka dobitnica Grammyja, vrhunska bubnjarka, skladateljica, producentica te direktorica Berklee instituta za jazz i rodna prava. Ona će voditi seriju majstorskih tečajeva tijekom festivala, a večernje koncerte održat će neki od najinovativnijih suvremenih jazz umjetnika: Ben Wendel Group sa Shaijem Maestrom, Joeom Sandersom i Antonijem Sánchezom; Sofia Rei s J.C.-jem Maillardom i Tupacom Mantillom te Michael Mayo s Andrewom Freedmanom, Nickom Campbellom i Robinom Baytasom.

Zamišljeno je da ovi majstorski tečajevi budu otvorene rasprave o stanju industrije: kako ostati mentalno i fizički zdrav u profesiji, nositi se sa stresom interneta i statistikom streaminga, zadržati nadahnuće i kreativnost u bučnom i agresivnom svijetu te koristiti glazbu kao sredstvo pozitivne društvene promjene. Naravno, govorimo i o samim glazbenim konceptima, ali znatan dio vremena posvećujemo psihologiji glazbenika.

Ovo je ujedno prva godina u kojoj smo omogućili online registraciju profesionalnim glazbenicima zainteresiranima za radionicu i cijeli festivalski vikend. Broj prijava koje smo primili iz cijelog svijeta – od Latinske Amerike i SAD-a do Europe i Azije – potvrđuje da ono što stvaramo na Lopudu nadilazi lokalne okvire i privlači međunarodnu pozornost. Najvažniji uvjet za sudjelovanje jest da kandidati budu talentirani profesionalni glazbenici. Umjetnička vrijednost i kreativnost pritom su presudni: ne primamo hobiste niti studente preddiplomskih studija, a razina glazbenog umijeća mora biti vrlo visoka. Drugim riječima, svi koji dolaze na Lopud – bilo da su u ulozi mentora, izvođača ili sudionika – profesionalni su glazbenici koji dobro znaju što znači raditi u ovoj profesiji i živjeti od glazbe.

Mentorski program festivala temelji se na ideji da se kreativna energija prenosi neposrednim radom, zajedničkim muziciranjem i improvizacijom. Koliko se u tih nekoliko dana, iz vašeg iskustva, mogu dogoditi promjene koje oblikuju glazbenikov daljnji put – bilo kroz tehniku, bilo kroz umjetničku viziju?

Ovaj festival i serija majstorskih tečajeva već su potaknuli stvaranje nekoliko novih bendova i međunarodnih projekata među sudionicima radionica te povezali izvođače koji su se dotad poznavali, ali nikada nisu imali priliku zajedno svirati. Ljudi su ostali u kontaktu, susretali se na turnejama i okupljali na jam sessionima. Jedna od naših polaznica s prvog izdanja, primjerice, ponovno je tražila svoj put u glazbi nakon rođenja djeteta i još mi i danas govori kako joj je iskustvo na Lopudu dalo motivaciju i inspiraciju da se vrati svojoj umjetnosti. Kao ženi koja je osobito zainteresirana za podršku drugim ženama u jazzu, upravo taj primjer smatram jednim od najdirljivijih rezultata koje su donijeli naši tečajevi i radionice.

Što biste izdvojili iz ovogodišnjeg programa – bilo iz večernjih koncerata, bilo iz mentorskog dijela – kao trenutke, susrete ili glazbene dijaloge koji bi, po vašem mišljenju, mogli ostaviti najdublji trag na sudionicima i publici?

Vjerujem da će svaki koncert ove godine biti posve drugačiji od ostalih, što je ujedno jedan od mojih glavnih ciljeva kao umjetničke direktorice – pokazati publici da jazz može značiti mnogo različitih stvari, dolaziti iz različitih tradicija i nositi različite utjecaje. Od čistog instrumentalnog jazza, preko spoja jazza i elektronike te latinoameričkih ritmova, pa sve do tradicionalnog scattinga u suvremenim aranžmanima, svaka festivalska večer donijet će vlastito iznenađenje i novu perspektivu. Upravo ta raznolikost i bogatstvo izraza, sigurna sam, ostavit će najdublji trag i na sudionicima i na publici.

Kao umjetnička direktorica balansirate logističke zahtjeve, stratešku viziju festivala i vlastitu kreativnu praksu. Koji je najveći izazov u tome da budete i organizator i izvođač, i koliko i sami učite iz rada s mladim glazbenicima? Postoji li trenutak u kojem vas njihova svježina i energija natjeraju da preispitate vlastite navike ili pristup muziciranju?

Organiziranje i planiranje za mene su također dio kreativnog procesa, pa ih ne doživljavam kao nešto odvojeno od glazbe koju pišem. Sve to čini moj umjetnički identitet. Ipak, najveći izazov jest pronaći ravnotežu između brojnih odgovornosti koje imam. Za razliku od pisanja glazbe, koje me tjera da zaronim duboko u vlastitu svijest i emocionalni svijet, organizacija i logistika ne otvaraju taj prostor u istoj mjeri. Zato bih rekla da je moja glavna borba zapravo sa samom sobom – kako osigurati da jednako njegujem obje strane svoje kreativnosti i da nijedna ne ostane u sjeni one druge.

Jazz je nastao iz zajednica koje su se borile za vidljivost i slobodu izraza, a danas nerijetko živi u okviru ekskluzivnih festivala i specijalizirane publike. Na koji način Ponta Lopud Jazz Festival nastoji očuvati tu prvotnu otvorenost i demokratičnost žanra, a istodobno održati visoku umjetničku razinu?

Jazz umjetnici oduvijek su bili strastveno vezani uz aktivizam, a čini mi se da ta vatra posljednjih godina gori još snažnije. Naravno, nisu svi glazbenici skloni uključivati aktivizam u svoj umjetnički izraz, ali osobno vjerujem da glazba i umjetnost imaju moć podizati svijest i donositi pozitivne promjene. Umjetnost koja nosi značenje postaje dijelom povijesti i definira generacije.

Naša ovogodišnja majstorica Terri Lyne Carrington u tom je smislu iznimno važna figura: redefinirala je generaciju prepoznajući žene u jazzu kao ono što doista jesu – izvrsne glazbenice. Stvorila je prostor u kojem žene mogu dijeliti, razvijati se i rasti, u svijetu u kojem je dugo vrijedilo da se na njih primjenjuju drugačiji standardi. Njezin doprinos normalizirao je prihvaćanje žena u jazzu – ne zato što su žene, nego zato što su sjajne umjetnice. Upravo zato vjerujem da je važno dovoditi glasove poput njezinog na Lopud. Vođenje takvih razgovora i osjećaj njihovog utjecaja na glazbu dio su identiteta Ponta Lopud Jazz Festivala.