SA(N)JAM KNJIGE U ISTRI

Jenny Erpenbeck: Odgovorni smo za one koji ginu pokušavajući doći u Europu, naša se sreća temelji na nečemu što su oni platili

  • Autor: T.Ba.
  • Zadnja izmjena 09.12.2019 15:48
  • Objavljeno 09.12.2019 u 15:08
Jenny Erpenbeck

Jenny Erpenbeck

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Manuel Angelini

Njemačka književnica, autorica knjiga 'Nepravilni glagoli' i 'Večer svih dana', koje je u nas objavila Naklada Ljevak, gostovala je 9. prosinca u Puli na Sa(n)jam knjige, u programu 'Doručak s autorom' koji vodi Aljoša Pužar

'Dugo vremena nastojala sam ne postati spisateljicom jer mi je u obitelji puno pisaca. Djed i baka bili su pisci, otac je pisac, majka se bavila prevođenjem, tako da je u mom domu uvijek bilo ljudi koji su sjedili za stolom i nešto pisali. Ja sam htjela biti originalna i ići drugim putem, ali pisanje me ipak sustiglo. Ne mogu reći da sam nezadovoljna zbog toga', rekla je Erpenbeck koja je u književnost ušla nakon studija kazališne umjetnosti na Sveučilištu Humboldt u Berlinu, a potom glazbene umjetnosti na glazbenom konzervatoriju Hanns Eisler, kao već afirmirana producentica i kazališna redateljica.

Prvu knjigu objavila je 1999., Geschichte vom alten Kind, roman o starom djetetu. Naklada Ljevak ove godine objavila je dvije njezine knjige, 'Večer svih dana' iz 2012. i 'Nepravilne glagole' iz 2015. 'Večer svih dana' prati pet mogućih životnih puteva i pet smrti jedne žene čiji se životni vijek proteže - ili se ne uspijeva protegnuti - tijekom dvadesetog stoljeća. Neobično putovanje počinje u galicijskom gradiću negdje 1900. godine, nastavlja se u Beču prije i za vrijeme Prvog svjetskog rata, pa u Staljinovoj Moskvi, da bi okončalo u suvremenom Berlinu.

'Nepravilni glagoli', koji su 2018. uvršteni u širi izbor za prestižnu nagradu Booker International, a 2016. dobili nagradu engleskog PEN-a., govore o nedavno umirovljenom sveučilišnom profesoru klasičnih jezika iz Berlina, koji se upoznaje s izbjeglicama iz Afrike koji su u Njemačku stigli nakon pada libijskog predsjednika i traže azil.

'Prikazala sam susret Europljanina s afričkim izbjeglicama jer sam htjela pisati o stvarima koje su im zajedničke, a takvih ima puno više nego bi se reklo na prvi pogled. Njihovi svjetovi zapravo su neraskidivi jer mi smo dali doprinos situaciji izbjeglica koji sada ginu na Sredozemlju. Postavlja se pitanje možemo li mi, koji smo u boljoj i sretnijoj situaciji, mirno spavati znajući koliko tih ljudi mjesečno stradava. Moramo shvatiti da smo odgovorni za njihovu sudbinu, da se naša sreća temelji na nečemu što su oni platili. To će nam se vratiti', rekla je Erpenbeck u Puli.

Njena baka, Hedda Zinner, bila je čuvena komičarka, glumica, spisateljica i ljevičarka. Što bi ona danas mislila o pseudoljevici i hipsterskom Berlinu, pitao je voditelj 'Doručka s autorom', Aljoša Pužar.

'Moja baka imala je težak život koji je često bio ugrožen. Bila je komunistica i antifašistica koja je živjela u bivšem SSSR-u u vrijeme Staljina. Moj otac je tamo rođen. Cijeli se život borila protiv fašista, a pod stare dane u Njemačkoj je doživjela njihov povratak. Bilo joj je jako teško suočiti se s time. Danas je Berlin obilježen zabavom i užicima i u tom je smislu utonuo u zaborav, ali on je i grad gdje se desnica ponovno vraća i jača. Sada kad smo opet suočeni s povratkom fašizma, čini mi se da ništa nismo naučili iz prošlosti, da smo potisnuli naša sjećanja', upozorila je autorica koja je rođena 1967. u Istočnom Berlinu

'Kao dijete verala sam se po ruševinama i živjela u slijepoj ulici koja je vodila do zida pa su me roditelji puštali da se neometano igram na njoj. I nakon pada zida bilo je tragova tog drugog vremena, ali onda su se sve te prazne površine počele cementirati i pomalo je nestajao stari Berlin. Na tim mjestima sada se grade kuće za imućne i nemamo više toliko slobodnog prostora u gradu, kako ahitektonski, urbanistički, tako i u političkom smislu', komentirala je Erpenbeck.

Nakon pada zida, dodala je, među ljidima je kratko vladala euforija zbog ujedinjenja, a nakon toga sustigla ih je svakodnevica.

'Mnoga su poduzeća zatvorena i mnoga su radna mjesta izgubljena. Mladi su odrastali s roditeljima koji su se odjednom osjećali suvišnima. Bilo je brojnih šokova u toj fazi promjena i neke stvari koje smo očekivali nisu se ispunile. Neke smo stvari trebali i očuvati, a nismo. Ljudi su se općenito s premalo respekta odnosili prema stvarima koje su u Istočnoj Njemačkoj bile pozitivne. Pa i prema nama, Istočnim Nijemcima, imali su premalo respekta', rekla je.

U pisanju joj je, objasnila je, zanimljiva spona između politike, velike povijesti i individualnih sudbina.

'Zanimaju me situacije kad se globalna povijest odražava na pojedinačnu sudbinu, npr. zakoni se na prvi pogled čine samo kao slova na papiru, a opet, nekoliko redaka iz njih mogu promijeniti tijek mnogih ljudskih života. Književnost bi trebala opisivati takve konkretne situacije koje se mogu dogoditi i čitatelja pokušati potaknuti da shvati kako politička zbivanja mogu utjecati na njegov život', rekla je Erpenbeck dodajući da je slava uopće ne zanima.

'Počnem pisati kad me tema ili pitanje zainteresiraju, kad mi se nametnu i polazim od toga da ako je meni nešto tako jako zanimljivo da mu se posvetim, onda sigurno ima i drugih koje će tema zanimati', pojasnila je.

'Na mojim promocijama romana 'Nepravilni glagoli' nikad nije bilo neonacista, što mi je žao jer bih voljela i s njima porazgovarati o toj problematici. Mislim da su ključni razgovori s onima koji misle drugačije od vas, da je potrebno graditi taj dijalog jer će u protivnom konflikt neizbježno dovesti do nasilja', rekla je autorica upozoravajući da se među ljudima sve više povećava jaz.

'Sve je veći jaz između siromašnih i bogatih, između ljevice i desnice. Ima ona lijepa rečenica da gdje je veća opasnost veće je i ono što je spasonosno. A tužna su vremena kad nam treba spas', zaključila je.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!