Jesensko izdanje JazzHR-a donosi, od 22. do 24. rujna, tri dana vrhunskog jazza u zagrebačkoj Tvornici kulture, a ovogodišnje, jubilarno 35. izdanje prvi put nosi potpis novog umjetničkog ravnatelja Borne Šercara. Svestrani glazbenik, skladatelj, slikar i pjesnik, poznat po projektima koji spajaju hrvatsku glazbenu baštinu sa suvremenim jazz izrazom, preuzeo je ulogu programskog selektora s jasnom namjerom da festivalu udahne novi identitet, ali i da zadrži njegovu temeljnu misiju – podršku domaćim autorima i skladateljima.

Osim bogatog koncertnog programa u kojemu se susreću različite generacije glazbenika, ovogodišnji JazzHR donosi i novost: vinyl sessione koji publiku zadržavaju u jazz atmosferi i nakon nastupa. O svježim idejama, viziji festivala i najavama koje tek dolaze razgovarali smo s Bornom Šercarom za rubriku Kulturni roštilj.

Ovo je vaše prvo festivalsko izdanje u ulozi umjetničkog ravnatelja. Kako ste pristupili osmišljavanju programa – od odabira izvođača do koncepcije cijelog festivala – i koja je bila vaša glavna ideja vodilja?

Smatram iznimno važnim očuvati tradiciju festivala kao mjesta koje podupire hrvatske glazbenike, skladatelje i projekte. Želja nam je da festival bude platforma na kojoj će se predstavljati novi albumi, ali i prostor za razvoj svježih, koncepcijskih ideja koje mogu tek kasnije prerasti u albume, nakon što su se u raznim varijacijama odsvirale i predstavile publici. Na ovom, jesenskom izdanju festivala, prvom na kojem djelujem kao programski izbornik, donosimo i nekoliko novosti – festival je dobio novi vizualni identitet, koji ćemo nastaviti razvijati.

Posebno me raduju DJ vinyl sessioni raznih glazbenika, ljubitelja jazza, ali i srodnih žanrova koji će se odvijati prije koncerata, u pauzama i nakon nastupa, unoseći dodatni šušur i pravu klupsku atmosferu u kojoj će se publika osjećati još opuštenije i povezanije s glazbom.

Vinyl sessioni novost su ovog izdanja. Kako ste došli na ideju da festival proširite i tim segmentom? Doživljavate li ih više kao produžetak koncertnog iskustva i priliku da se publika zadrži u jazz atmosferi, ili kao svojevrsni hommage vinilu i jazz kulturi kolekcionarstva? I mislite li da će oni privući i novu, možda mlađu publiku koja jazz doživljava i kroz DJ kulturu?

Točno, doživljavam ih kao produžetak samog koncertnog iskustva – priliku da se publika druži, razmijeni dojmove i nastavi uživati u glazbi. To je ujedno i prostor gdje i glazbenici i publika mogu međusobno komunicirati u opuštenoj, klupskoj atmosferi. Iako je Tvornica odličan koncertni prostor, sigurno jedan od najboljih u Zagrebu, ona ipak ne funkcionira kao klub.

Tu ponajviše mislim na Mali pogon Tvornice, gdje se na tjednoj bazi redovito održavaju sessioni, no taj je klupski flow ipak malo teže umjetno stvoriti. Zato ćemo na ovom izdanju pokušati atmosferu malo razdrmati i utopliti vinyl sessionima kao pilot projektom.

Program kombinira afirmirana imena poput Ante Jeličića i Branimira Gazdika s mlađom generacijom poput Borne Pehara. Koliko vam je važno uspostaviti ravnotežu između iskustva i novih autorskih glasova, i što mislite da takav susret generacija donosi publici, a što samim glazbenicima? Vidite li JazzHR upravo kao prostor gdje se ta razmjena može dogoditi na najvidljiviji način?

Apsolutno! Svaki festival za mene je koncentrirano slavlje jedne vrste glazbe – i upravo tako bi trebalo biti kada govorimo o nečemu što nosi naziv 'festival'. Osim samih koncerata, jednako su važne i te "popratne manifestacije": razmjena emocija, glazbe, iskustava, priča i dogodovština među glazbenicima svih generacija.

Tu su i spontani ili dogovoreni sessioni, radionice... Upravo taj dodatni sadržaj daje festivalu posebnu vrijednost i atmosferu, a publika zbog toga i dolazi – jer želi doživjeti nešto više od samog koncerta.

JazzHR oduvijek je isticao domaće skladatelje i autorske projekte. Kako gledate na današnju hrvatsku jazz scenu – gdje prepoznajete njezine najveće snage i specifičnosti, a gdje još neiskorišteni potencijal? Smatrate li da domaća scena ima dovoljno prostora za autorske projekte i eksperiment, ili je i dalje teško probiti se s vlastitim glazbenim rukopisom izvan uobičajenih krugova?

Hrvatska jazz scena već je dugi niz godina vrlo snažna, a posljednjih godina posebno dolazi do izražaja jer imamo puno odličnih projekata s jasnim konceptom i autorskim potpisom. Mnogi naši muzičari završili su jazz akademije – od Graza pa sve do Amerike – tako da što se virtuoznosti tiče uopće ne zaostajemo za svjetskom scenom. Ideja i eksperimenata nam također ne nedostaje, dapače.

Ono što Hrvatskoj ipak fali su klubovi s redovitim živim svirkama, gdje bi naši glazbenici mogli stjecati još veće iskustvo. To je, primjerice, Amerikancima prirodno dostupno – i tu leži glavna razlika. Inače, nikad nisam razumio zašto se toliko idolizira isključivo američke jazz glazbenike...

Jazz je globalni jezik, ali vi ste poznati po spajanju hrvatske glazbene baštine i jazza. Hoće li se taj pristup odraziti i na vašu koncepciju festivala u budućnosti? Možete li zamisliti da JazzHR postane platforma na kojoj će se i druge tradicijske ili "lokalne" glazbene prakse reinterpretirati kroz jazz idiom, i na taj način stvarati originalan identitet domaće scene u međunarodnom kontekstu?

Svakako ću podržavati i poticati takve projekte i ideje, ali ne mislim da moji osobni afiniteti ili glazbeni ukus trebaju biti ključni za koncept festivala. Svirat će svi koji imaju dobar projekt, koji se trude, napreduju, istražuju, donose nove ideje ili njeguju tradiciju… a prije svega oni koji imaju strast prema glazbi. I za kraj – jedna bombastična najava!

Iako ću i dalje davati snažnu podršku hrvatskim projektima, to neće umanjiti naš trud da dovedemo i svjetski priznate glazbenike koji nas na svoj genijalan način inspiriraju. Tako nam 24. studenog u ZKM dolazi jedan od najmuzikalnijih basista današnjice – Richard Bona! A uz taj koncert pripremamo i jedan poseban event… no o tome zasad neću otkrivati više – zato pratite JazzHR!