Što povezuje pionira hip-hopa, jednog od osnivača Massive Attacka, kultne američke eksperimentalne filmove iz sedamdesetih, splitske klupske flajere i kolumbijskog avangardista koji obećava koncert s konfetima?

Na prvi pogled ne mnogo, ali od 9. do 11. listopada svi će se naći na istom planetu – točnije, u splitskom Domu mladih, gdje se treći put održava Planet Dom, trodnevni festival koji briše granice između koncertne dvorane, kluba, galerije, kina i izvedbenog prostora. Uz Grandmaster Flasha, Daddy G-ja i jedini ovogodišnji europski koncert američkog benda of Montreal, program donosi suvremeni ples, cirkus, eksperimentalni film, izložbe i radionice, a velik dio sadržaja dostupan je besplatno.

Kako se organizira takav kulturni sudar, što on govori o današnjem Splitu i zašto će posljednja riječ pripasti upravo konfetima, za Kulturni roštilj otkriva Andrea Remetin, članica četveročlanog producentskog tima koji, uz Sanju Grbin, Stefanu Došen i Luku Barbića, osmišljava program, producira i organizira festival. Planet Dom organizira Multimedijalni kulturni centar Split u partnerstvu s Koalicijom udruga mladih, pod pokroviteljstvom Grada Splita i uz potporu Ministarstva kulture i medija.

Planet Dom je tek u trećem izdanju, a već dovodi velika međunarodna imena i kultne radove eksperimentalne umjetnosti, uz program koji se proteže od suvremenog plesa i cirkusa do klupske kulture. Što ste u prve dvije godine naučili o tome kakav festival Split zapravo može – i želi – imati?

U prvo izdanje ušli smo malo megalomanski. Valjda je to tako s prvim djetetom, želiš mu odmah sve omogućiti. Festival je trajao četiri dana i tada zapravo nismo bili potpuno svjesni koliki smo zalogaj uzeli. Tek nakon festivala postalo nam je jasno koliko je takav format produkcijski zahtjevan pa smo drugo i treće izdanje koncentrirali na tri dana. U prve dvije godine naučili smo da Split ima publiku koja je puno otvorenija i znatiželjnija nego što se ponekad pretpostavlja.

Već smo u prvoj godini postavili osnovni koncept festivala koji se zadržao, glazba je njegova najjača i najvidljivija linija, ali oko nje gradimo širi program koji uključuje klupsku kulturu, suvremeni ples i cirkus, film, expanded cinema, izložbe i radionice za djecu i mlade. Od početka nam je bilo važno dovoditi regionalna i međunarodna imena koja se u Splitu nemaju često priliku vidjeti.

Jednako nam je bilo važno kroz festival dati dodatnu vidljivost splitskoj nezavisnoj sceni, kolektivima i pojedinačnim izvođačima i staviti ih u isti programski okvir. Samo da nabrojim neke od njih, a to su Cirkus kolektiv, KLFM- radio u zajednici, Udruga Aktivist, Koalicija udruga mladih, Peta dijagnoza te ostali lokalni izvođači i DJ-evi. Dom mladih nije samo mjesto održavanja, već i prirodno središte cijele priče.

Prve dvije godine pokazale su nam i da publika dobro prihvaća takav multidisciplinarni format. Naravno da veliki dio ljudi dolazi prvenstveno zbog koncerata i glazbenih imena, ali kroz festival često ostanu i na nekom drugom programu koji možda inače ne bi ciljano odabrali. To nam je bila važna potvrda da širina programa ne razvodnjava festival iako smo se toga pribojavali, nego mu daje dodatnu vrijednost. Zato smo već u drugom izdanju mogli otići korak dalje, posebno u međunarodnom koncertnom programu, primjerice nastupom Dry Cleaninga.

Ove godine postalo nam je jasno da možemo biti ambiciozniji, ali bez potrebe da festival raste samo brojčano; važnije nam je da nastavi biti prepoznatljiv i da publika zna da na Planet Domu može očekivati kvalitetan program suvremene kulture. Od početka smo željeli da Split dobije festival koji će se dugoročno graditi i s vremenom imati svoje mjesto na kulturnoj karti grada.

Naravno treba vremena da se izgradi povjerenje publike, ali već sada smo zadovoljni interesom i razinom prepoznatljivosti koju je Planet Dom stekao. Već prošle godine imali smo publiku koja je zbog festivala dolazila i iz Zagreba, što nam je bio dobar znak da program počinje prelaziti lokalne okvire.

Važan dio festivala je i suvremeni ples, koji ovdje nije izdvojen u zaseban program, nego se isprepleće s koncertima, filmom, cirkusom i vizualnom umjetnošću. Što takav festivalski kontekst donosi samom plesu i kako na njega reagira splitska publika?

Važno nam je suvremeni ples približiti i publici koja ga inače nužno ne prati. Imamo predstave na sceni, ali ih kombiniramo i s izvedbama u neuobičajenim prostorima Doma mladih. Primjer je hodnik koji inače uglavnom služi za prolaz, a dijelom i za izložbene programe, i u kojem su se prilagodbe plesnih izvedbi pokazale vrlo uspješnima i privukle stotine posjetitelja. Kroz dosadašnja izdanja imali smo splitske, hrvatske i međunarodne izvođačice, mlađe autore uz iskusnije, različite pristupe i poetike suvremenog plesa.

Ove godine imamo tri dosta različita autorska glasa. Grkinja Vasiliki Papapostolou, odnosno Tarantism, dolazi s nagrađivanim radom koji se bavi kontrolom, nadzorom i načinom na koji se oni upisuju u tijelo. Dora Šesto pripada mlađoj generaciji hrvatskih plesnih autorica, a kroz improvizaciju istražuje odnos tijela i prostora. Španjolac Alejandro Moya, koji je član renomirane belgijske kompanije Peeping Tom, u svojoj izvedbi polazi od fizičkog rada, rituala i ideje da se kroz pokret mijenja i prostor i sam izvođač.

Nisu to tri rada koja smo pokušali povezati jednom temom, ali među njima postoji određena nit – tijelo je u sva tri rada u odnosu s nečim izvan sebe, bilo da je to prostor, kontrola ili proces unutarnje promjene. To nam je ove godine posebno zanimljivo upravo zato što se Dom mladih nalazi pred rekonstrukcijom. Riječ je o zgradi koja je započeta još sedamdesetih, nikada zapravo nije dovršena, a desetljećima su je umjetnici, udruge i nezavisna scena postupno osvajali, prilagođavali i pretvarali u snažan i prepoznatljiv prostor kulture.

Programi se vremenski nadovezuju i publika se tijekom večeri seli iz jednog prostora u drugi. Nakon plesne izvedbe možete otići pogledati film, zatim expanded cinema, pa kasnije koncert ili DJ program. Na taj se način publike različitih sadržaja prirodno preklapaju i ljudi često pogledaju nešto što možda nisu unaprijed planirali. Tome pomaže i činjenica da su plesni, cirkuski, filmski i izložbeni programi besplatni, pa im publika može pristupiti neopterećeno. Čini mi se da ljudi prilično dobro reagiraju upravo kad ples susretnu kao dio cijelog festivalskog programa, bez osjećaja da moraju unaprijed biti njegova publika ili nešto posebno znati o suvremenom plesu.

Dovođenje američkog benda of Montreal na njihov jedini europski koncert ove godine, uz imena poput Grandmaster Flasha i Daddy G-ja, ozbiljan je i skup produkcijski poduhvat. Kako je Splitu pošlo za rukom osigurati te ekskluzive i kako ste uopće gradili ovogodišnji line-up?

Ove godine u Hrvatskoj je bilo stvarno puno zanimljivih koncerata i jakih imena, od Pule i Zagreba do Šibenika, pa nije bilo jednostavno pronaći izvođače koji se uklapaju u programski smjer festivala. Tražili smo imena koja su trenutačno autorski i izvođački relevantna, koja publika ovdje gotovo nije imala priliku vidjeti i koja su, naravno, dostupna baš u terminu festivala.

Line-up smo gradili tako da izvođači imaju jasan razlog zašto su dio Planet Doma, primjerice da dolaze s novim radom, da u Split donose nešto što ovdje rijetko imamo priliku vidjeti ili da su važni za razvoj neke od scena koje su oblikovale suvremenu kulturu kakvu danas poznajemo. of Montreal smo baš željeli zbog novog albuma aethermead.

Riječ je o jednom od dugovječnijih i prepoznatljivijih imena američke indie scene, bendu koji je kroz gotovo trideset godina stalno mijenjao vlastiti zvuk. Upravo odrađuju američku turneju, europsku ove godine nisu planirali, a mi smo se uspjeli ubaciti s jednim datumom i na kraju ispali njihov jedini europski koncert. To što će svoj novi, dvadeseti studijski album ove godine u Europi uživo predstaviti upravo u Splitu za nas je stvarno velika stvar.

Grandmaster Flash jedna je od ključnih figura u povijesti hip-hopa i DJ kulture, dok je Daddy G član i suosnivač Massive Attacka i jedno od najvažnijih imena bristolskog zvuka. Bitno nam je da mlađa publika ima priliku uživo vidjeti ljude koji su oblikovali scene iz kojih je kasnije nastalo puno toga što danas slušamo. Važan dio line-upa čine i mlađa hrvatska i regionalna imena, poput IDEM-a i KOIKOI-ja, koji su posljednjih godina izgradili snažnu publiku i postali vrlo prepoznatljivi na domaćoj i regionalnoj sceni, pa i međunarodnoj, i koji nastupaju dan ranije.

Taj generacijski raspon željeli smo zadržati, od mlađih bendova koji danas grade svoju publiku do izvođača s dugim karijerama koji su i dalje autorski aktivni i relevantni, ali da iza svakog izbora postoji jasan razlog zašto je baš taj izvođač dio programa.

Svake godine nastojimo imati i nekoga tko dolazi iz onog uzbudljivijeg, rubnijeg dijela suvremene glazbe. Ove godine to je aya, jedno od trenutno najjačih imena suvremene elektroničke glazbe i vrlo snažna live izvođačica. Nakon albuma hexed! dobila je veliku međunarodnu pažnju, a njezini nastupi uživo su skroz nepredvidivi. Upravo takve autore želimo provlačiti kroz Planet Dom, bilo da govorimo o glazbi, filmu, plesu ili vizualnoj umjetnosti.

Nedjeljni program gotovo u jednom potezu prelazi pola stoljeća klupske i hip-hop kulture – od njezinih pionira, preko splitske scene devedesetih do klinaca koji danas tek uče repati. Koliko je kultura koja je nastajala na marginama u međuvremenu promijenila svoj karakter i svoje mjesto u društvu?

Puno se toga promijenilo. Hip-hop i klupska kultura nekad su se uglavnom razvijali kroz klubove, kvartove i male scene, dok su danas dio puno šireg kulturnog prostora. Promijenio se i način na koji mladi do te kulture dolaze danas, gotovo odmah preko interneta, uz lak pristup glazbi i cijeloj povijesti žanra.

Grandmaster Flash dolazi iz vremena samih početaka hip-hopa, splitska scena devedesetih razvijala se u sasvim drukčijim uvjetima, a djeca i mlađe generacije koje danas počinju repati odrastaju u potpuno drugom svijetu. Uz njega smo zato uključili i izložbu Flyers and Stories – Split i okolica 1995.–2005., iza koje stoji Adriatic Social Club i koja kroz flyere, klubove, izvođače i vizualni jezik tog vremena pokazuje kako je splitska klupska scena izgledala i kako se gradila prije društvenih mreža i digitalne promocije.

U istom programu su i današnje mlađe generacije, među ostalim kroz repanje s Kandžijom. Posebno nas veseli što će na izvedbu Grandmaster Flasha doći i roditelji sa svojom djecom, jer se taj generacijski spoj događa prirodno. Nije nam cilj napraviti lekciju iz povijesti, nego pokazati kako se ta kultura mijenjala, kako joj djeca i mladi danas pristupaju i što se iz jednog vremena ipak prenosi u drugo.

Sve završava besplatnim "koncertom s konfetima" kolumbijskog avangardista Juliána Mayorge, koji dolazi iz sredine s vrlo snažnom glazbenom tradicijom, s kojom radi na izrazito suvremen način. Što vam je u njegovu pristupu posebno zanimljivo iz perspektive splitske glazbene scene?

Mi smo Juliána gledali uživo na MENT-u u Ljubljani i oduševio nas je. Već nakon tog nastupa bilo nam je jasno da ga želimo dovesti u Split. Kod njega nije atraktivno samo to što polazi iz kolumbijske glazbene tradicije, nego što je potpuno rastavi i sastavi na svoj način. U istom komadu možeš čuti cumbiju, elektroniku, vrlo grubu gitaru, udaraljke napravljene od svakodnevnih predmeta, a preko svega ide taj njegov humor i apsurd.

Događa se jako puno, ali ničega nema previše, ni tradicije, ni eksperimenta i zato uživo publika odmah reagira. I sam naziv "koncert s konfetima" (osim što stvarno baca konfete!!!) dosta dobro opisuje taj njegov pristup, ima u tome nešto zaigrano i pomalo pomaknuto, a opet nije šala radi šale.

Iz perspektive splitske glazbene scene zanimljiv je upravo taj odnos prema mjestu iz kojeg dolazi. Mayorga ostaje jako vezan uz svoj jezik, lokalne utjecaje i senzibilitet, a pritom od toga ne radi ni folklor ni nešto zatvoreno samo za ljude koji to već poznaju. Glazba mu je suvremena i komunikativna i ne traži ni od publike posebno predznanje da bi koncert funkcionirao. Uz sve to, njegov nastup ima posebnu energiju i pozitivu. Nakon cijelog festivalskog vikenda činilo nam se da nam upravo takav kraj treba.