S vremena na vrijeme, pojavi se mjuzikl koji pomiče granice žanra, preispisuje pravila, proširuje vokabular scenske umjetnosti i mijenja način na koji publika doživljava priču, glazbu i pokret. Kosa je bila glas bunta šezdesetih, Jadnici su povijesnu dramu pretvorili u epski spektakl, Evita je od argentinske političke ikone napravila broadwaysku divu, a Hamilton ispričao američku revoluciju u ritmu hip-hopa.

Posljednje desetljeće u svijetu je definitivno obilježio Six, djelo britanskog autorskog dvojca Tobyja Marlowa i Lucy Moss koje priču o šest tragičnih žena engleskog kralja Henrika VIII. tretira kao kostimiranu pop reviju, gdje se krvava politička borba i dvorske intrige pretvaraju u plesne hitove za publiku koja je odrasla na TikToku.

Svjetski megahit koji povijesne tragedije pretvara u pop himne

Od prve izvedbe na Edinburgh Fringe Festivalu 2017. kao studentski projekt, Six je doživio meteorski uspon do West Enda i Broadwaya i, uz dosad osvojen čitav niz nagrada diljem svijeta (uključujući nagradu Tony za najbolju originalnu glazbu i nagradu Outer Critics Circle za najbolji mjuzikl), prošle godine dosegao impresivnu prekretnicu s više od milijardu streamova svojih dvaju glavnih albuma: britanskog studijskog izdanja iz 2018. i live Broadway snimke Six: Live on Opening Night.

Generacija koja ne zna što je CD a za walkman nikad nije čula obožava njegovu eksplozivnu mješavinu popa, R&B-a, hip-hopa i power ballada, inspiriranu ikonama poput Beyoncé, Rihanne, Ariane Grande i Adele, s tekstovima koji povijesne tragedije pretvaraju u zarazne, modernizirane pop himne.

Možda zato što su i sami u vrijeme kad su ga pisali bili tek studenti, Marlow i Moss majstorski su pogodili senzibilitet svoga vremena i mjuzikl koji kombinira energiju i emociju postao je kulturni fenomen njihove generacije. Sada, u režiji i koreografiji Igora Barberića, hrvatska verzija Sixa stigla je i na scenu zagrebačkog kazališta Komedije kao pop koncert koji će, sudeći po oduševljenju publike na premijeri u četvrtak, sasvim sigurno ponoviti u Zagrebu svoj međunarodni uspjeh i, uz domaći ansambl, odličan prijevod Dražena Bratulića i fantastične vokalne izvedbe Franke Batelić, Tare Thaller, Vande Winter, Nike Ivančić, Dore Masle i Sare Vojičić, privući novu generaciju ljubitelja mjuzikla, onu koja od kazališta očekuje više ritma, više šljokica i energične refrene koji publiku dižu na noge.

Natjecanje 'kraljica patnje'

Premisa je jednostavna: supruge Henrika VIII. suvremene su scenske kraljice koje se u popularnom formatu glazbenog natjecanja nadmeću za glasove publike, koja treba odlučiti koja je od njih najviše propatila kao supruga notornog Tudora. Predstava je koncipirana kao zajednički nastup u kojemu svaka od šest kraljica dobiva svoj trenutak pod reflektorima i svaka ima svoju "queenspiration" – pop ikonu čiji stil i glazbeni izraz posuđuje kako bi ispričala vlastitu priču.

Bez filtera muške perspektive, one preuzimaju kontrolu nad vlastitim narativom i, žene koje je povijest prije 500 godina svodila na fusnote (iako u konkretnom slučaju zbog svojih zlosretnih sudbina prilično intrigantne fusnote), danas ustaju kao samosvjesne i snažne, aktivne protagonistkinje vlastitih priča, sposobne ispisati svoje nasljeđe.

Od Spajsica do Taylor Swift

Katarina Aragonska, prva žena, razvedena nakon što je Henrik odlučio da mu više nije politički korisna. Anne Boleyn, obezglavljena zbog navodnog preljuba, iako je zapravo platila cijenu za Henrikovu političku ambiciju i očajničku želju za muškim nasljednikom. Jane Seymour, umrla nedugo nakon što je Henriku rodila toliko željenog sina, Edvarda VI., što joj je osiguralo status 'omiljene' među suprugama. Ana Klevska, razvedena nakon što je Henrik, nezadovoljan njezinim izgledom, sklopio povoljan politički sporazum i ostavio je s relativno udobnim mirazom.

Katherine Howard, obezglavljena jer je, poput svoje rođakinje Anne Boleyn, izazvala Henrikov bijes i ljubomoru. I naposljetku, Catherine Parr, preživjela, kao posljednja Henrikova supruga, koja je uspjela nadživjeti kralja i postati jedna od prvih objavljenih autorica u engleskoj povijesti. S druge strane, šest savršeno uštimanih glasova, ušminkanih poput pop-ikona, spremnih da izađu na pozornicu i daju sve od sebe u showu koji zvuči kao miks Spice Girlsa i Taylor Swift.

Povijest kao konfeti-kanon

Ako je mjuzikl od samih svojih početaka bio forma koja slavi pretjeranost, ekstazu i grandioznost, onda je Six možda njegovo krajnje logično, postmoderno izdanje, komad koji povijest pretvara u konfeti-kanon, a tragične sudbine u šarene, blještave hitove. Formula je nevjerojatno uspješna: kombinacija catchy refrena i priče o ženskom osnaživanju uobličena u precizno režirani glazbeno-kostimski performans koji koristi prepoznatljive glazbene kodove, sa šest fantastičnih vokala, svjesno je dizajniran da se svidi što širem krugu.

Franka Batelić kao Katarina Aragonska kanalizira moćnu, seksepilnu, zlatom ukrašenu Beyoncé. Tara Thaller kao Anne Boleyn, s pomalo ironičnim osmijehom, u pjesmi Daj glavu ne gubi ( Don't Lose Ur Head) evocira provokativnost Lily Allen i Avril Lavigne. Vanda Winter je Jane Seymour, Henrikova omiljena, koja je prigrlila emotivnost i melankoliju Adele, Sia i Céline Dion, (publika je posebno euforično reagirala na njenu izvedbu, nagradivši je ekstatičnim ovacijama), dok Ana Klevska, poznata po tome što je zapravo dobro prošla u ovoj krvavoj priči i zamišljena pomalo komično, nosi utjecaje Rihanne i, u svojoj zaraznoj rap pjesmi Daj sve (Get Down), utjelovljuje bogatstvo i bezobrazluk Nicki Minaj. A Nika Ivančić sjajno je utjelovljuje.

Dora Masle je Katherine Howard, reputacije narušene dvorskim spletkama, koja svoju pop princezu nalazi u kombinaciji Ariane Grande i Britney Spears, čije pjesma Znam što želiš ti (All You Wanna Do) dobiva mračnu dimenziju kad shvatimo koliko je ustvari bila mlada. I naposljetku, izvrsna Sara Vojičić kao Catherine Parr, preživjela kraljica, kanalizira snagu Alicije Keys u pjesmi Ne trebam te ja (I Don't Need Your Love), s porukom o otpornosti i ponovnom pronalasku vlastitog glasa.

Kao da ste upali u TikTok algoritam

U osnovi, Six funkcionira kao vješto upakirana lekcija iz povijesti za generaciju koja povijest konzumira u 15-sekundnim klipovima, savršeno oblikovan proizvod popularne kulture stvoren za što brže konzumiranje, podizanje ruku u zrak i selfije s prijateljima u pauzi između dva broja: na kraju je publika i pozvana da izvadi mobitele i snima. Ako, međutim, ne pripadate generaciji push notifikacija i niste spremni na pop revoluciju uz ritam bubnjeva i sintesajzera, svi su izgledi da ćete se osjećati kao da ste upali u TikTok algoritam, pomalo kao nepozvan gost na tulumu srednjoškolaca, a u takvim okolnostima teško je izbjeći osjećaj da si zapravo upao u epizodu Gleeja koja je malo previše ozbiljno shvatila nastavu povijesti.

Dojam narušavaju i kratki dijalozi između brojeva osmišljeni da dodatno povežu publiku s likovima, slatkastih, zvonko prenaglašenih tonova nalik prepirkama tinejdžerica. No, ta namjerna teatralnost u međusobnom nadigravanju u utrci za naklonost gledatelja sasvim sigurno neće smetati generaciji odrasloj na američkim sitcomim serijama. Ritam predstave drži bend, smješten na samoj pozornici, poput kraljevske pratnje na nekom dvoru iz filmova Tima Burtona. Ana Dadić na klavijaturama, Matea Perković Ciban na gitari, Jelena Galić na bas gitari i Bruna Matić na bubnjevima sjajno su se uklopile u estetiku predstave.

Nešto manje od 80 minuta ove inventivne kombinacije povijesti i vrhunskog pop koncerta u Komediji je pronašlo svoju idealnu publiku, onu koja iskreno uživa u vatrometu svjetlosnih efekata (scenograf i oblikovatelj svjetla je Sven Kučinić), svjetlucavih kostima (kostimografkinja je Emina Kušan) i bombastičnih refrena, koja svaki song nagrađuje oduševljenim aplauzom i ovacijama i veselo se meškolji u taktu zarazne energije glazbe i plesa. Ako je Henrik imao samo krunu, Six definitivno dokazuje da su njegove žene, unatoč svemu, imale glas.