Predstava 'Acid/Kiselina' donosi priču koja razotkriva mehanizme moći i cijenu umjetničke izvrsnosti, otvarajući jedno od najosjetljivijih pitanja suvremenog kazališta – što se događa iza kulisa velikih uspjeha. Režiju potpisuje litavski redatelj Antanas Obcarskas, premijera je 12. prosinca
Zagrebačko kazalište mladih (ZKM) kao svoju sljedeću premijeru najavljuje, u petak 12. prosinca, praizvedbu drame ACID/Kiselina Tene Štivičić u režiji litavskog redatelja Antanasa Obcarskasa i dramaturgiji Karle Leko. Riječ je o projektu koji donosi važnu međunarodnu suradnju: predstava nastaje u koprodukciji sa Litvanskim nacionalnim dramskim kazalištem (LNDT), jednom od najprogresivnijih europskih scena, gdje Obcarskas djeluje i kao umjetnički ravnatelj. Zagrebačkoj publici ovo će biti prilika da prvi put susretne kazališni rukopis ovog redatelja.
vezane vijesti
Za Tenu Štivičić, jednu od najistaknutijih i najnagrađivanijih suvremenih hrvatskih dramatičarki čije su drame obilježile protekla dva desetljeća europskog teatra i donijele joj međunarodne nagrade i prepoznatljivost, ACID/Kiselina predstavlja otvaranje tema koje ispituju mehanizme moći, strukturu autoriteta, etičke prijepore kreativnog procesa i unutarnje mehanizme kolektiva. Smještena iza kulisa svjetski uspješne plesne kompanije, drama prati proslavljenog koreografa Gabrijela u trenutku kada priprema predstavu povodom trideset godina karijere.
Obljetnicu prati snimanje dokumentarnog filma, zamišljenog kao hommage njegovu radu, no kamera koja ga prati počinje raslojavati priču o tome kako je ta karijera nastajala, rastvarajući istovremeno i uzbudljiv i duboko uznemirujući pogled u svijet u kojem se stari principi dolaska do umjetničkih rezultata najviše kvalitete odjednom prokazuju duboko problematičnima, gotovo traumatskima.
Svaki kreativni proces nužno otvara pitanja (samo)discipline i propitivanja vlastitih sposobnosti i unutarnje vrijednosti, a koji u trenutku u kojem je kompromitiran za sve aktere ove drame počinje stvarati polja duboke sumnje u vlastitu autorsku, moralnu ali i generalno ljudsku poziciju. Dramaturginja Karla Leko dodatno naglašava kako drama prikazuje prostor rada unutar kazališne dvorane kao simptom šire kulture u kojoj se prešućuju načini na koje se dolazi do vrhunskih postignuća.
Suptilnim i duboko promišljenim dramskim rukopisom Tena Štivičić namjerno ostavlja širok prostor interpretacije istine unutar svoje drame, koja će u režiji vodećeg litvanskog redatelja mlađe generacije Antanasa Obcarskasa sasvim sigurno pozvati na promišljanje o tankoj granici između unutarnjeg osjećaja za etičnost i javne percepcije onoga što se podrazumijeva kao moralna istina.
U predstavi glume Frano Mašković kao koreograf Gabrijel, Nataša Dangubić, Ema Bates, Filip Nola, Adrian Pezdirc, Nikolina Prkačin, Mateo Videk, Luna Lilek, Dorotea Domović i Gabrijela Kambić Kovačić. Autorski tim čine koreograf Miloš Isailović, video umjetnica Judita Gamulin, scenografkinja Barbora Šulniūtė, kostimografkinja Marta Žegura, skladatelj Damir Šimunović i oblikovatelj rasvjete Aleksandar Čavlek.
