Opora i naizgled jednostavna drama s tri lika, Karakašev 'Snajper' je, prema riječima dramaturga Gorana Ferčeca, 'dobro skrojeni komad koji se čita kao triler, dok se njegova slojevitost i prava problematika tek polako otkrivaju'. Riječ je o komornoj drami sa samo tri lika, od kojih jedan ima snajper i plan kako ga upotrijebiti, drugi tijekom komada otkriva da ipak nije baš potpuno razočaran i pasivan, a povezuje ih trudna djevojka s odgovornošću koja nadilazi njihove. 'Bavio sam se ludim klincima koji nemaju više nikakve ideale. Oni su potpuno izgubljeni. I zato su opasni. Koliko su oni spremni preuzeti balast ili se, s druge strane, njega osloboditi. Čak i kad traže revoluciju, znamo li mi zaista što je danas revolucija, pogotovo njihova?' opisuje autor nastanak i probleme teksta na kojem je radio nešto više od tri godine.

Jednostavnim rječnikom i zgusnutom radnjom, 'Snajper' možda i nije drama koja će se svima svidjeti, ali to Damira Karakaša ne zabrinjava: 'Draži mi je komad koji je hrabar, pa makar bio i promašaj, nego nešto polovično. Osim toga, vjerujem i redateljici i cijeloj ekipi projekta, pa i samom tekstu. Već tri godine me muči taj tekst, pa sam ga morao napisati. Možda više nikad neću ništa napisati za kazalište, ali mislim da kazalište treba proizvoditi umjetnost svojega vremena, a ovo zaista jest komad o ovom vremenu.'

Kad je autor ravnateljici ZKM-a Dubravki Vrgoč ponudio tekst, počela je potraga za redateljskim senzibilitetom koji bi ga mogao 'iznijeti'. Kormilo predstave preuzela je Franka Perković, redateljica suptilnog i zainteresiranog izraza koja maksimalno cijeni predložak, što je za praizvedbu kakav je ova, izuzetno važno. O 'Snajperu' i njegovim slojevima Franka Perković kaže: 'Likovi su djeca branitelja, koja sa sobom nose neke terete i frustracije. Uvijek smo se bavili PTSP-om kao izravnom posljedicom rata, ali on je zarazan i prenosiv, i ne završava na samo onoj generaciji koja je izravno sudjelovala u ratu. O tome govori ova predstava.' Redateljica pritom povlači paralelu s jednom svojom ranijom režijom, također komada domaćeg autora sa sličnom tematikom: 'Svojedobno sam postavila 'Žabu' Dubravka Mihanovića u Teatru &TD, koja je izravno govorila o tome kako ratna trauma ostaje u miru. Likovi u 'Snajperu' su na neki način sinovi onih iz te predstave i tog teksta.'

I podjela 'Snajpera' je generacijska: pored Frana Maškovića i Vedrana Živolića, koji su već odigrali i glavne role na pozornici ZKM-a, u jedinoj, ali važnoj ženskoj ulozi pridružila im se i Hrvojka Begović. Mladoj glumici koja je uskakala umjesto kolegica ovo je prva prava uloga u kazalištu na koje se već naviknula. Ipak, to ne znači da joj je rad na predstavi bio lakši jer, kako tvrdi, 'svi znamo da stvari oko nas nisu blistave'. 'U predstavi igram trudnu ženu i najviše me zanimalo što se događa s djecom koja se rađaju u okolnostima koje su daleko od mira i perspektive. Pokušavam ipak u tome pronaći i nešto dobro, iako je rad bio opasno kopanje ne samo po tekstu nego i po nama samima.'

Pored samog komada i ansambla ove predstave, njezini su aduti i ostatak autorskog tima: scenograf Siniša Ilić i skladatelji Alen i Nenad Sinkauz. Predstava koja publiku drži na nišanu cijelih sat i pol intenzivne igre bez distance, na rasporedu je ZKM-a već 12. i 13. te ponovno 19. i 20. listopada.