ŠTO ČITAM

Dino Pešut otkrio nam je koju knjigu uvijek drži pored kreveta, a na koju se rasplakao nakon što je pročitao samo četiri stranice

  • Autor: Tina Barbarić
  • Zadnja izmjena 29.01.2020 08:07
  • Objavljeno 28.01.2020 u 09:00
Dino Pešut

Dino Pešut

Izvor: Pixsell / Autor: Borna Filic/PIXSELL

Nagrađivani mladi dramatičar Dino Pešut ima novu dramu 'H.E.J.T.E.R.I', koja je nedavno imala premijeru u Zagrebačkom kazalištu mladih, a koja, kako kaže dramaturginja i pjesnikinja Mila Pavićević, govori o autorovoj 'generaciji mladih kulturnih radnika koji stalno nekamo žure, plešu, partijaju, drogiraju se, plaču, vole, odlaze, vraćaju se, katkad se i ubiju'. Sljedeća izvedba je 30. siječnja, a tim povodom Pešuta smo ispitali o knjigama koje su na njega (dosad, nije mu ni 30) utjecale

Sam Dino Pešut opisuje 'H.E.J.T.E.R.E', prije svega, kao dramu o prijateljstvu, ali i 'o povratcima i odlascima, o osmišljavanju života i straha od njih, gej zarukama, fašistima, smjeni generacija, o hipsterskom Božiću, ljubavi i urbanim obiteljima'. Praizvedbu je predstava imala 18. siječnja u Zagrebačkom kazalištu mladih, u režiji Judite Gamulin i s glumcima Hrvojkom Begović, Dadom Ćosićem, Ugom Koranijem, Katarinom Bistrović Darvaš i Lukom Bulovićem.

Knjiga koju trenutno čitam

Naravno da se tu događa neka paralelka. Čitam 'Idiota' Dostojevskog jer sam ga dvaput gledao u kazalištu, ali nikada nisam pročitao i dajem si vremena. Teško mi je ne zamisliti Ninu Violić i Jadranku Đokić kao Nastasje Filipovne pa mi se obje pojavljuju dok čitam, obično prije spavanja. Čitam poeziju Czeslawa Milosza, obično ujutro. A aforizme Karla Krausa zadnjih dana nosio sam na putovanja i dok sam čekao psihoterapiju.

Knjiga koja mi je promijenila život

Agatha Christie 'Bija Baja Buf'. To je bila prva knjiga koju sam posudio u knjižnici za odrasle. Nakon što sam iščitao cijelu Agathu Christie polako sam, preko mamine prijateljice Renate, dobio pristup u književnost koja će me oblikovati.

Knjiga za koju bih volio da sam je napisao

Uvijek ona koja mi je u glavi. Čini mi se da ne mogu ni napisati ono što imam u glavi, a kamoli nečiju tuđu knjigu.

Ipak, volio bih napisati nešto što nalikuje na neposrednost Joan Didion i s oštrim humorom Dubravke Ugrešić.

Knjiga koja je najviše utjecala na mene

'Gospođa Dalloway' Virginije Woolf. Tada sam prvi put uvidio kako nisam sam u neprekidnoj struji misli. A i barem si jednom tjedno odem kupiti cvijeće pa, dok se vraćam kući, razmišljam o tome što je smisao mog života, ljubavi, sretnih i nesretnih, oblaku i pokojoj nepotrebnoj smrti. Dakako, sve je to već malo lakše s buketom cvijeća u rukama.

Knjiga za koju mislim da je podcijenjena

Ako prođemo opuse autorica koje navodim u ovoj pitalici, počevši od 'Valova' Virginije Woolf nadalje, bit ćemo na dobrom tragu da odgovorimo na ovo pitanje.

Knjiga zbog koje sam promijenio mišljenje o nečemu

Zbirke poezija Kate Tempest, Andrewa McMillana i Oceana Vuonga. Ovo troje mladih pjesnika dalo mi je do znanja da se poezijom ima itekako što reći u 21. stoljeću. I ne čudi me to što poezija ima veliki povratak. U Velikoj Britaniji bilježi se nevjerojatna prodaja suvremene poezije.

Isto tako, otvorili su mi kanal da iz sebe ispustim nešto poezije.

Zadnja knjiga koja me rasplakala

Prošlo sam ljeto sam, ne znam iz kojeg razloga, išao napokon iščitati Svetlanu Aleksijevič. Pročitao sam 'Černobilsku molitvu' i 'Rabljeno doba' i u slučaju obje knjige počeo sam plakati nakon četvrte stranice. Ni sam ne znam što sam zapravo uspio pročitati od svih tih suza. Radi se o izuzetno preciznom dramaturškom tretmanu ljudskih istina. Ako nekome posudim knjigu, reći ću da je vlažna od mog suterenskog stana.

Zadnja knjiga koja me nasmijala

Sabrana djela Lydije Davis. Slučajno sam nabasao na tu knjigu dok sam živio u Berlinu. I često joj se vratim. Njene minijature su savršene, neurotične, malena remek-djela. Dok ju čitam, imam osjećaj kao da mnoge stvari vidim prvi put. I tako je duhovita.

Meni je uz krevet, kao Biblija, uvijek knjiga 'The Fran Lebowitz Reader', a koja objedinjuje 'Social Studies' i 'Metropolitan Life' autorice Fran Lebowitz. U slučaju veoma teškog dana, jutra, bilo koji njen tekst može se nasmijati.

A ako se mogu smijati, mogu i preživjeti dan, neostvarenu ljubav ili strašno nelagodan mail koji čeka biti poslan.

Knjiga za koju me sram priznati da je nisam pročitao

'Idiota' Dostojevskog.

Knjiga koju sam poklonio

Sa svojom prijateljicom Mirnom zaključio sam kako je najljepši poklon knjiga od kuće. Zadnje što sam poklonio nevelika je knjižica Johna Bergera 'Ways of Seeing'. Ona je nastala prema istoimenoj BBC-jevoj seriji iz 1972. John Berger daje zanimljiv uvid u teoriju likovne umjetnosti i u načine gledanja. Mislim da je ta serija dobra baza za navigiranje kroz današnji svijet slike.

Tko se preko dana previše igra gđe Dalloway, navečer poklanja knjige od kuće.

(Bok Davide, nadam se da si ju barem otvorio!)

Knjiga po kojoj bih volio da me pamte

S obzirom na to da još uvijek nemam ni 30 godina, a imam samo jednu objavljenu knjigu, ovo pitanje mi stvara blagu nelagodu. Stoga sam smislio nekoliko odgovora:

a) Budućoj.

b) O tome neka se brinu studenti komparativne književnosti nakon što umrem, poludim ili se bogato oženim.

c) Sabranim prepiskama mojih Whatsapp grupa (nakon što prestanu biti utužive).

Dino Pešut rođen je 1990. u Sisku. Završio je dramaturgiju, dramsko i filmsko pismo na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radi kao dramaturg u različitim kazalištima u Hrvatskoj i inozemstvu. Debitirao je 'Pritiscima moje generacije', u režiji Same M. Streleca praizvedenima u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu 2013. 'Natatorijum' (s Markom Milosavljevićem) u režiji Selme Spahić postavljen mu je u Narodnom pozorištu Subotica 2014., '(Pret)posljednja panda ili statika', u režiji Saše Božića, u ZKM-u 2015., 'Stela, poplava', ponovno u režiji Selme Spahić, u Gavelli 2019., 'Djeca recesije', u režiji Ivana Plazibata, u splitskom kazalištu Playdrama 2019. i 'H.E.J.T.E.R.I' ove godine u ZKM-u, u koprodukciji s nezavisnom skupinom Ruper i u režiji Judite Gamulin. 

'H.E.J.T.E.R.I.' su nastavak 'L.U.Z.E.R.A', za koje je Pešut 2012. dobio Marina Držića (treća nagrada), a prevedeni su na engleski i izvedeni u Velikoj Britaniji. Nagrađen je i za 'Stelu, poplavu' 2016. (druga nagrada) te za 'Olimpia stadion (trilogija)' 2017. (treća nagrada), a za '(Pret)posljednju pandu ili statiku 2013. i 'Veliki hotel Bezdan' 2015. dobio je prve nagrade Marina Držića.

Dobitnik je i ugledne regionalne nagrade Hartefakt fonda za dramu 'Posljednji afterparty', kojom je nagrađen krajem prošle godine, a 2018. u izdanju Frakture objavio je i svoj prvi roman 'Poderana koljena'.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!