Četvrti festival Miroslav Krleža otvoren je u četvrtak navečer u predivnom ambijentu parka na Krležinom Gvozdu hrvatskom praizvedbom 'Legende', prvog Krležinog teksta, koji govori o posljednjim danima života Isusa Krista, a koncipiran je kao razgovor između Isusa i njegove Sjene.

Otvaranje je kasnilo punih 35 minuta jer se čekao zagrebački gradonačelnik sa svitom. Kad se konačno pojavio i započeo govor, dogodio se performans prije predstave: dio publike burno je izrazio negodovanje poručujući mu: 'Sramota!', 'Kašnjenje je odraz nepoštovanja publike' i 'Dosta, sjedni i šuti!' Nakon kratkog trenutka zbunjenosti, Bandić se lijepo ispričao i zaključio da je to – demokracija.

Glumac, performer i organizator kulturnih priredaba Goran Matović priređuje Festival Miroslav Krleža već četvrtu godinu zaredom u suradnji s Muzejom grada Zagreba s idejom da dostojno i u skladu s duhom vremena obilježi ne samo 122. godišnjicu Krležina rođenja - 7. srpnja nego i da promiče njegovu ostavštinu te postavi i neko novo pitanje.

No Matović nije samo začetnik originalne ideje o Festivalu kao mjestu oživljavanja Krležinih tekstova, čije kazališne izvedbe zadnjih godina, ponajviše u režiji Ivice Buljana u Moskvi, Vilniusu i Abidjanu u Obali Bjelokosti, pridonose upoznavanju Europe i svijeta s našim nesuđenim nobelovcem. Matović ima ambiciozan plan, usprkos kroničnom manjku novca, da se Hrvatska preko jedinstvenog prostora na Krležinu Gvozdu, odnosno Centra Miroslav Krleža, otvori prema Europi i svijetu te da se tako Zagreb pozicionira kao važna i prepoznatljiva kulturna točka Europe. Po njegovu mišljenju Krležin Gvozd mogao bi postati turistička atrakcija i odredište kulturnog hodočašća.

Ovogodišnji festival posvećen je Prvom svjetskom ratu i Krležinom ranom teatru tako da će se, osim 'Legende', izvesti i tekstovi 'Adam i Eva' i 'Saloma'. U tom nizu prva je na rasporedu bila 'Legenda', koju je Krleža napisao u jesen 1913., a tiskana je godinu dana kasnije u Marjanovićevim Književnim novostima To je bila prva legenda iz njegove zamišljene simboličke pentalogije koja je trebala objediniti Krista, Michelangela Buonarrotija, Columba, Kanta i Goyu, a praizvedena je tek 1978. u zeničkom kazalištu u režiji Slobodana Unkovskog sa Zdenkom Jelčićem u ulozi Isusa i Žarkom Mijatovićem u roli Isusve Sjene. U toj drami Krleža je tematizirao, kako je govorio, 'Krista gdje razgovora sa svojom vlastitom Sjenom o problemima Crkve kao da je čitao Kranjčevića'.

Tekst je doživio nekoliko Krležinih prerada, zavisno od vremena i izdavačkog konteksta u kojem je bio tiskan, tako da ga je sam autor, između ostaloga, skratio za jedan čin, a odnos prema Crkvi prilično zaoštriji.

Poslijeratni kritičari smatrali su da je Krleža poticaje za pisanje 'Legende' našao u doživljaju crkvenog obreda na Veliki petak kao 'velike drame' o čemu je pisao u 'Djetinjstvu u Agramu', zatim u njegovoj gimnazijskoj lektiri gdje se ističu Kranjčević, Strindberg i Wilde te u prvim kazališnim iskustvima gdje je u HNK-u početkom prošlog stoljeća mogao vidjeti jednu od posljednjih izvedbi 'Samaritanke' Edmonda Rostanda s Andrijom Fijanom kao Isusom i Sofijom Borštnik u ulozi Fotine.

Zagrebačku 'Legendu' režirao je veteran Georgij Paro, Gavellin učenik i Krležin sugovornik, te veliki poznavatelj Krležinih tekstova, čije se veličanstvene 'Zastave', postavljene s Ljubom Tadićem u ZKM-u uoči rata, i danas spominju kao prvoklasna predstava. Likove Isusa, Sjene i Marije dočarali su Andrej Dojkić, Matko Knešaurek i Nancy Abdel Sakhi, glumica afričkih korijena, koja je odrasla u Hrvatskoj no godinama živi u Sarajevu. U dosadašnjoj glumačkoj karijeri igrala je i u predstavama bosanskohercegovačkog redatelja Harija Paševića 'Romeo i Julija' i 'Pobuna u Narodnom pozorištu' te u filmu Jasmina Durakovića 'Nafaka'. Zagrebačka publika imala ju je priliku vidjeti u 'Sumnji' u produkciji Planet arta.

Predstavaje u svakom slučaju uspješno dočarala atmosferu i značaj Krležinog prvogkomada, usprkos preglasnim i sasvim neprimjerenim zvukovima iz Ljetnog kina štosu dopirali sve do pozornice u parku, narušavajući izvedbu i u nekim dijelovimačak onemogućujući razumijevanje teksta. 

Najuspješniji je bio Knešaurek, glumac poznat iz TV novela,koji u ulozi Isusove Sjene pokušava vrlo sugestivno nagovoriti Isusa daizbjegne mučeničku smrt za 'nedostojno stado među koje su se umiješali vukovi'i 'vrati se životu i Mariji'. Isus mu na to rezignirano odgovara: 'To je bilalaž moga života, što sam uopće govorio dušama ribara! Dušama, koje će načinitimreže iz ljubavi moje, i cirkus!' Uklčujući: 'Previsoko sam se popeo da bih semogao vratiti preživljavanju', što kao svojevrsna poruka ostaje lebdjeti umraku parka na Gvozdu i nakon završetka predstave.

Popratni program obuhvaća izložbu KRLEŽINA OSTAVŠTINA iz fundusa Nacionalne i sveučilišne knjižnice, hepening PISMO IZ KOPRIVNICE kao putujuće izvedbeno događanje vlakom do Koprivnice, te već tradicionalne programe – RAZGOVORI U KRLEŽINOM VRTU i DORUČAK KOD KRLEŽE.