Draga Rujana,

ne znam ni kako da počnem s pismom a da sve potanko objasnim kako bi shvatila moj problem. Želim samo znati koja mi je dijagnoza jer apsolutno ništa u životu ne želim mijenjati, samo me nekada strah same sebe.

Udana sam već 7 godina, dvoje krasne male djece, 32 godine. Oboje zaposleni i nema financijskih poteškoća. Muž mi je malo zaj…. ali znam izaći na kraj s njim. Volimo se i brak nam je sasvim u redu. Jedino što iskače je seks, ali u pozitivnom smislu, jer što dalje to je bolje! Ne znam je li to čudno, ali tako nam je i hvala Bogu na tome.

Pitaš se što me muči?

Problem su moja maštanja o bivšem dečku, konkretno jednom koji je odavno otišao iz mog života. Bio je strahovito pametan (što moj muž također jest), ali jaaako duhovit (što moj muž nikako nije), ali s prilično poremećenim pogledima na život i nismo bili ni toliko dugo zajedno (neka tri mjeseca). Nisam ga vidjela već godinama.

U mom životu je on značio nekakvu adolescentsku potvrdu da sam ‘’dobra’’ jer je bio stvarno ‘’wow’’, a i potvrdu da sam dobra i u ‘’onim stvarima’’ (nije sad bitno i predugo je da objašnjavam kako sam to saznala/shvatila i sl.). Ja sam sada u godinama kada sam svjesna kako izgledam, nemam komplekse i svjesna sam da bi lako mogla zavrtiti glavom nekom muškarcu ako mi tako dođe (ne svakom naravno, nisam nerealna). Ali te potrebe nemam i sretna sam, svoj život ne bi mjenjala ni za čiji!

Zašto ga onda sanjam i maštam o njemu, o tome što bi radili zajedno, kako bi nam bilo – i to baš onda kada mi je najljepše u braku?! Nakon urnebesnog seksa s mužem, ja drugi dan maštam o ovom liku!

Bilo je nešto zagonetno u njemu i osjećala sam se prilično posebno jer je takav kakav jest, odabrao baš mene. U ta tri mjeseca svaki dan smo se viđali i skroz seksali, ali smo i gomilu vremena provodili u smijehu, naslonjeni na šanku uz pivo i cigare razglabajući o smislu života i drugim glupostima o kojima razglabaš kad imaš 19 godina. A sada imam posao, muža i zahtjevnu djecu.

Molim te Rujana, odgovori mi – što je sa mnom i imam li se razloga brinuti da ovo moje maštanje ne pređe u nešto drugo (pod pravim okolnostima - s njim ili nekim drugim - nema veze jer prilika čini lopova). Da li ja nešto dokazujem seksom, imam li još uvijek komplekse kojih nisam svjesna, jel mi dosadno što nemam nikakvih ozbiljnih životnih problema, patim li za bezbrižnom mladosti ili imam potrebu da netko pati za mnom pa se vraćam na njega (dugo me nije prežalio od prekida, to znam)?

A možda sam “drolja u duši”, iako to nikako nisam u praksi. Mužu sam vjerna do bola, a svi muškarci s kojima sam spavala mogu nabrojati na prste jedne ruke. Zašto se stalno u mislima vraćam na njega i kako da to prekinem? Molim te pomozi.

Nefertiti

Draga Nefertiti

Mislim da si sama sebi odgovorila kada si napisala “…a sada imam posao, muža i zahtjevnu djecu. Mislim da je tvoj problem djelomično sličan prethodnom blogu “Walking dead”, odnosno – mogao bi se s vremenom pretvoriti u to što je opisala L.

Ne znam koliko ona ima godina, ali rekla bih da si ti vjerojatno mlađa, možda i energičnija osoba u boljim životnim okolnostima, ali uspoređivanje je obično osuđeno na propast. Obzirom da ti imaš – kako sama kažeš – iznimno dobar seksualni život (da ti odmah kažem da je normalno da je s godinama seks sve bolji jer se ljudi bolje poznaju i razumiju), možda je on također djelomično i uzrok tvom izvrsnom samopouzdanju!

E sad – što tebe zapravo muči? Ako je riječ samo o maštanju, ne vidim zašto bi se pitala čini li prilika lopova….ali ako se pitaš da li prilika čini lopova, onda si malo odmakla u tom maštanju i sklonija si realizaciji nego što si to u stanju sama sebi (pa i meni) priznati.

Teško je reći da li ti nešto dokazuješ seksom, imaš li komplekse kojih nisi svjesna, je li ti dosadno što nemaš nikakvih ozbiljnih životnih problema, patiš li za bezbrižnom mladosti ili imaš potrebu da netko pati za toom pa se vraćaš na njega – možda nije ništa od toga, a možda je i sve pomalo. Uostalom, sve to su tvoje riječi, a ne moje.

Ono što mene u cijeloj toj priči najviše zanima je – što zapravo stoji iza rečenice: »Muž mi je malo zaj…. ali znam izaći na kraj s njim.»

Osobno ne bih voljela živjeti s nekim koga bih morala opisati ovim riječima – čini mi se zamorno morati «znati izaći na kraj s nekim». Čini mi se da bih nakon određenog broja godina željela da ta osoba bude sve manje zaj.... i da sve manje moram izlaziti na kraj s njom – drugim riječima, voljela bih da onaj tko sa mnom živi bude netko tko mi je podrška i prijatelj, a ne samo muž i ljubavnik, ma kako ludo dobar. U tom smislu bi mi bilo razumljivo da počnem maštati o nekome tko ima puno smisla za humor jer je uz smisao za humor život puno lakši, bar meni. K tome, mislim da nema čovjeka ili žene koji se povremeno ne zapita kako li je neka njegova/njezina stara ljubav i što bi bilo da je bilo.... a kada još mislimo da netko još uvijek potajice pati za nama, nema veće hrane za (nezreli, ali čiji je uistinu zreo?) ego.

Naravno, većina onoga što ti se činilo uzbudljivo i «WOW» s 19, danas možda uopće ne doživljavaš – naime, s 19 je čitav život uzbudljiv i wow, a s 32 već počinješ imati ciljeve, prioritete, predrasude, očekivanja i sve ostale utege koji tvoje leptiriće ne puštaju da više sumanuto lete kao nekad. Isto tako, ti si ispunila društvena očekivanja kao žena, supruga i majka, ali pitanje je da li su te uloge ispunile tvoja očekivanja.

Inače, a propos tvog nicka - Nefertiti je danas poznata gotovo isključivo po svojoj jedinstvenoj ljepoti. Međutim, meni je puno zanimljivije što je ravnopravno vladala uz svog muža faraona Akhenatena (ili kako se kod nas učilo) Eknatona , ranije poznatoga kao Amenhotep IV – dapače, još ne samo što ga je podržala, neki povjesničari kažu da ga je i nagovorila na najveću religijsku revoluciju toga vremena. Naime, do tada su Egiptom uvelike vladali svećenici tadašnjeg glavnog boga Amona-Ra i cijelog niza drugih čovjeko- i životinjolikih bogova. Amenhotep IV je proglasio novu religiju u kojoj je glavno božanstvo bio bog sunca Aton u čiju je čast promijenio ime i usput sebe proglasio oličenjem boga na zemlji. Naravno, prijelaz s politeističke religije na monoteističku nije mogao proći baš glatko, pa su Eknaton i Nefertiti napustili dotadašnju prijestolnicu Tebu i osnovali novi grad, Amarnu

Nagađa se da je Nefertiti ostala na vlasti čak i nakon Eknatonove smrti pod imenom Neferneferuaten ili pod lažnim muškim identitetom kao faraon Smenkhare...

Što zapravo želim reći? Mislim da trenutno nemaš nikakav cilj u životu do li muške potvrde koja će ti pokazati koliko vrijediš. Što znači da u biti nisi zadovoljila sebe, potvrdila se sama sebi, pa zato u mašti lutaš po tuđim krevetima. Ne kažem da sada trebaš natjerati svoga muža da se proglasi bogom Sunca, niti zavladati nekom državom, ali mislim da trebaš naći neki posao (zanimaciju, aktivnost) koji će te ispuniti kao osobu i dati ti samopouzdanje koje nije limitirano (samo) na tvoj izgled ili uspjeh u krevetu – bilo svom ili tuđem.