KOMENTAR DARKA POLŠEKA

Socijalna osjetljivost ptice Dodo

  • Autor: Darko Polšek
  • Zadnja izmjena 12.07.2013 09:23
  • Objavljeno 12.07.2013 u 09:23
trgovački sud presuda bankama

trgovački sud presuda bankama

Izvor: Pixsell / Autor: Pixsell

Većini ‘socijalno osjetljivih’ stanovnika Hrvatske, čini se da prvostupanjska presuda u slučaju Franak predstavlja jedan dobar znak, znak da u sukobu s globaliziranim gigantima – bankama koje posluju po neprozirnim pravilima igre, u Hrvatskoj postoje ‘barem neke institucije koje brinu za malog čovjeka’. Je li to baš tako? I ako jest, jesmo li ‘malog čovjeka’ na pravi način zaštitili od budućih sličnih nevolja?

Sukob Davida i Golijata

Opća navala na bankarske kredite tijekom posljednjih petnaestak godina u uvjetima sigurnosti radnih mjesta pravdala se razmjerno prihvatljivim kamatama i prirodnoj težnji za poboljšanjem životnog standarda. Zar nisu i brojni drugi narodi učinili posve istu stvar? No otkako su se pojavili znakovi krize, i otkako radna mjesta više nisu ni približno sigurna kao što su bila, racionalnost kreditnih zaduženja u očima promatrača odjednom se pretvorila u lakomislenost, neumjerenost i gotovo balkansku (ili barem ‘južno-europsku’) nesposobnost da se misli na budućnost.

Ali premda tu priču već pjevaju svi vrapci na grani, zaduženja u francima, opet u očima javnosti, činila su se iznimnim i mnogo problematičnijim slučajevima, jer su dužnici potpisivali ugovore s varijabilnim kamatnim stopama (+tečajnim razlikama), pa se pokazalo da ta kamatna varijabilnost dugoročno može postati opasna po zdravlje. U očima malih dužnika i šire javnosti bio je to dovoljno jasan znak da se veliki igrači ponašaju proizvoljno, a to znači – nedemokratski, izrabljivački, hegemonistički i imperijalno.

Linić o presudi


Bio je to pravi sukob Davida i Golijata, u kojem se činilo da su Davidu oduzeta sva oružja kojima bi parirao nadmoćnome Golijatu. Kolektivna parnica i prvostupanjska presuda u slučaju Franak, pokazala je da ta slika nije točna: prvo po tome što su se ljudi uspjeli udružiti i zajedno učiniti nešto što svaki David samostalno ne bi mogao – tj. sastaviti kolektivnu parnicu; i drugo, po presudi u korist spomenutog (ili spomenutih) Davida. Pokazalo se da David, ili Davidi, imaju podršku barem jedne državne vlasti (i izvršna vlast prije fiksiranja tečaja franka razmišljala je o pomoći ugroženome Davidu), tako da se snaga Davida i Golijata sada značajno obrnula.


FX – ubojstvo trikom?

Neki je dan presudu suca Radovana Dobronića u slučaju Franak postala predmet ozbiljnijeg stranog tiska. U svojem članku za Financial Times, investicijski bankar i poznavatelj balkanskih prilika Michael Glazer, napisao je vrlo odmjeren članak pod naslovom Hrvatski FX kreditni mamurluk. Glazerov FX dakako označava ‘Forex’ tj. ‘Foreign Exchange’: ali za potrebe ovoga članka dovoljno je reći kako je ta komplicirana ekonomska kratica (o kojoj očito ovisi zdravlje dužnika) po svojim posljedicama identična sižeu i kraju sjajnog filma ‘FX - Ubojstvo trikom’. Glazer u svojem tekstu navodi desetak ‘fascinantnih’, upitnih i hrabrih obilježja, i posljedica spomenute presude, posebno na neke hrvatske (tj. strane) banke: ‘Prema medijskim izvješćima ukupan trošak presude iznosi oko dvije milijarde eura… To je mnogo više od dvostrukog iznosa profita cijelog hrvatskog bankarskog sektora u prošloj godini. Uz jake zahtjeve za realističnim rezervama koje od komercijalnih banaka traži HNB… to bi moglo pokrenuti bolno razdoblje za banke i njihove strane majke u Italiji, Austriji, Mađarskoj i Rusiji.’ Premda autor ne misli da bi posljedice presude mogle dovesti do najgoreg ekonomskog scenarija, ‘presuda ima dalekosežne pravne, političke i socijalne posljedice koje će bitno utjecati na poslovanje u budućnosti.’ U prvome redu, to je upitnost daljnjeg kreditiranja u valutama koje nisu euro i kuna. Ona također predstavlja presedan u pravosuđu, jer utvrđuje mogućnost kolektivne parnice, što do sada nije bio slučaj. Presuda je i značajna pobjeda potrošača nad privrednim subjektima, pogotovo zato što se sudac oslanjao na međunarodno pravosuđe.


Nova era u hrvatskome pravosuđu?

Ali, pita se autor: ‘Označava li ta presuda početak nove ere u pravnoj zaštiti obespravljenih pred moćnima? Ne vjerujem. Hrvatsko pravosuđe nije poznato po svojim kreativnim, inovativnim i agresivnim obranama običnog čovjeka, posebno ne u parnicama protiv države.’ A loše strane, i neočekivane posljedice su još brojnije. Na koji način modificirati postojeće ugovore? Što je s dužnicima koji su već izgubili svoje vlasništvo? Kako pravno utvrditi pojedine okolnosti u kojima su ugovorne strane sklopile ugovor? I možda najbitnije: ‘Što je s posljedicama na hrvatske građane koji nisu uzeli kredite u švicarskim francima? Novac za odštetu dugoročno će doći od hrvatskih štediša i dužnika u eurima, a ne od vlasnika banaka… To sigurno neće biti novac bankovnih menadžera i regulatora koji bi ih trebali nadzirati. Treba li onda nagađati otkud će doći taj novac? Ili još gore: ako banka propadne zbog gubitaka, novac će vraćati svi hrvatski porezni obveznici. Taj scenarij nije nezamisliv.’ Ali neovisno o tome scenariju, stvari će se kretati u još jednom gorem smjeru, kaže Glazer. ‘Poreznici će također morati plaćati više iznose kredita hrvatske vlade… do kojih će doći zbog potrebe banaka da nadoknade gubitke od švicarskih kredita.’

A što je sa sociološkim i psihološkim učincima? Glazer zaključuje: ‘Hrvati već sada imaju nesretnu tendenciju da od vlade traže rješenja umjesto da se sami usredotoče na rješavanje vlastitih problema… Ono što se možda čini korakom naprijed u jednome smislu, nadajmo se da neće postati korak unatrag: naime da u Hrvatskoj još više ljudi odustane od pojma individualne odgovornosti – ključnog elementa svake uspješne ekonomije.’


I na kraju – evo ptice Dodo!

Poznati biolog Richard Dawkins, negdje je napisao kako je jedan od razloga izumiranja dobroćudne ptice dodo s Mauriciusa bilo njihovo čudno, neprirodno altruističko tj. ‘socijalno osjetljivo’ ponašanje. Dodo se nije bojao ljudi. A mornari koji su hvatali tu slavnu pticu iz obitelji golubova primijetili su kako se cijelo jato može jednostavno hvatati rukama. Evo kako ponašanje te danas izumrle slavne ptice opisuje Volkert Evertsz, nizozemski mornar godine 1662.: ‘Kada smo stigli, te su životinje tiho i nepokretno buljile u nas… Mogli smo ih hvatati rukama, evo ovako: uhvatili bismo jednu za nogu, a kada bi druge čule njezino kreštanje, sve bi ostale ptice odjednom, što su brže mogle, pritrčale uhvaćenoj u pomoć. Tako smo i sve ostale mogli lako uloviti.’

Je li izumiranje ptice dodo bila posljedica ovakvo jednostavnog ulova? Možda nije: ali ova vrsta njezinog ponašanja zasigurno nije pridonijela njezinu opstanku. Britanci stoga imaju mnoge priče i pjesmice o toj slavnoj ptici. I poslovice, poput: ‘Krenuti putem doda’, ili ‘Biti mrtav poput doda’.

A što se ostalih pouka tiče? Razmislite i sami. Ali siguran sam da nas, koji smo još uvijek tu, ne bi utješilo znanje da će neki pisac u budućnosti umjesto Hazarskog rečnika o izumrlom kavkaskom narodu, jednoga dana napisati analogno slavnu knjigu pod naslovom Hrvatski rječnik

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!