Rujana,

molim pomoć.

Ne znam otkud bih počela. Već pet godina sam u "sretnoj" vezi. Evo stavljam navodnike jer - sumnjam.

Prije dvije godine je počelo s...nje.

Uf,...ovako - ja sam radila, on radio, sve je išlo više-manje ok ali mi se volimo i problemi se rješavaju kako dođu, uglavnom našla krpa zakrpu i mi smo sretni.

E onda je on počeo kakti nešto tražiti... neko duhovno ispunjenje. Dobro. Ok. To je lijepo na kraju krajeva. I počeo ići na neke skupove za koje ja baš nisam bila zainteresirana, ali dok je njemu dobro - i meni je. I tako je to išlo, i počelo uzimati sve više mjesta u njegovom životu i počeo mi je pričati o tome, što mi je bilo ok. Pa mi je postalo zanimljivo i otišla sam na jedan od tih skupova - meditacija. Sve to iz ljubavi prema mom dragom. I onda je krenulo... Sad se osjećam k'o da mi je netko ne oprao, nego izribao i izglancao mozak i više nemam kriterije...

Od meditacije do meditacije i tak ode on u Indiju i vrati se skroz čudan i počne biti još čudniji. I nakon šest mjeseci počne pričati kako će napustiti glupi posao i posvetiti se duhovnom razvoju. Na što sam ja uspaničila (sad mislim - sreća da nismo pravili djecu) i zamolila ga da odvoji u glavi egzistencijalni posao od hobija i sve je bilo ok par mjeseci i onda je opet htio u Indiju i pitao me da li hoću s njim jer bi on htio da ja sretnem tog "guru" tipa. Na što sam pristala. I bogme sam se namučila. Indija je stvarno teška, prljava i komplicirana zemlja. I nije mi se svido taj "guru" mislila sam samo o sirotom narodu i o tome kako da se što prije vratim doma.

No on je sve više brijao o toj sekti - ni ne znam da li je to sekta ili što je već ta grupa ljudi... I to se naravno počelo odražavati na naš seksualni život - odjednom sam ja bila neko božanstvo i počeo je paliti mirisne štapiće i izvoditi čudne pokrete. U početku mi je bilo zabavno i senzualno no zakratko. Počela sam se pitati kud taj čovjek ide zapravo??? Jedno je erotska igra a drugo kad netko totalno otkači. U svakom slučaju, on je napustio posao i počeo "izučavati" i postao šlampav i neuredan i samo misli o tom svom duhovnom tečaju... Prije par tjedana se dogodio razlog zbog kojeg ti pišem i ne znam što da radim... Dočekala sam ga nakon tog "tečaja" i on se nešto grlio s jednom mladom curom na što sam ja instinktivno pobjesnila no pristojno sam se ponašala i čekala dok dođemo kući da mi objasni... I on je objasnio da ja sad tu nemam što njega ispitivati, da je on na duhovnom putu i da je ljubav univerzalna i da su ljubomorni ispadi poput moga samo znak ega i duhovne retardiranosti. Nisam mogla vjerovati! Sad više ne znam da li sam ja duhovno retardirana ili je moj dečko prolupao i vrijeme je da odem???

Lakshmi

Draga Lakshmi,

ne mislim da si ti duhovno retardirana, pa čak niti da je tvoj dečko prolupao - mislim da ste otišli u različitim smjerovima. Sigurna sam da ima žena kojima bi njegov smjer bio i više nego zanimljiv i prihvatljiv, kao što je ta njegova kolegica s grupe - no također sam uvjerena da ima gomila muškaraca koji razmišljaju kao ti; fleksibilni su oko toga što ono drugo veseli, ali ako ode predaleko - nije to više za njih.

Osobno bih rado otputovala u Indiju, ali ne u potragu za takvim oblikom duhovnosti - možda više kao reality check da se podsjetim da mi svi danas i ovdje živimo bolje nego što su nekada živjeli kraljevi, iako nas liberalni kapitalizam uvjerava da nismo sretni koliko bismo mogli biti kada bismo samo kupili/posjedovali/stekli ovo ili ono. Koliko je jak taj pritisak zapravo i pokazuje činjenica da ljudi pate od burnout sindroma (čini mi se kao da je to ono što se dogodilo tvom dečku na osnovu par poznanika koji su slično reagirali i pošli tim putem - neki bespovratno, drugi privremeno) i da počinju tražiti sebe kroz takav neki oblik duhovnosti. Netko otkači na neku službenu religiju, drugi na kakvu grupu za samopomoć, treći na meditaciju, četvrti na skidanje kletvi, reprogramiranje karme ili numerologiju....ne trpam ja sad to sve nužno u isti koš, samo pokušavam ilustrirati koliko su ljudi danas frustrirani, nesretni i u potrazi za nekim "višim" smislom...

Zato je vjerojatno ok da niste pravili djecu, ali s druge strane - možda bi netko mogao pomisliti da ne bi on otkačio da je imao neku tako veliku obavezu jer si to ne bi mogao dopustiti. Naravno, možda bi puknuo, poludio, pobjegao od kuće ili počeo lokati i kockati ili maltretirati klince. Želim samo reći da je to špekulacija - ali indikativno je da si to spomenula. Ako razmišljaš o djeci, onda je vrijeme da ga definitivno ostaviš jer mi se čini da sa tako udaljenom osobom (u smislu gubljenja bliskosti) možda ne bi bilo pametno zasnivati obitelj. Naravno, možeš mu ispričati svoje viđenje stvari ili pričekati da vidiš hoće li "doći k sebi" - ali ako mene pitaš, ono njegovo Ja u koje si se zaljubila sada je nepovratno promijenjeno i trebaš se zapitati možeš li ga voljeti takvog kakav jest upravo sada. "Univerzalnom ljubavlju bez ega" - što bi u biti bilo divno kada u ovom slučaju ne bi impliciralo da ćeš ga možda tu i tamo morati dijeliti s ovom ili onom ozarenom sljedbenicom nekog gurua.

Namaste.

P.S.
Obzirom da se rubrika zove Sexomat, šteta da nisi malo opisala te "smiješne pokrete" koje je izvodio :)