Draga Rujana,

Tvoj email je kao i od mog muža. Neki dan sam ga valjda upisala 10 puta u facebook pokušavajući otkriti njegovu lozinku. Nisam je otkrila i bolje – valjda ću se uspjeti smiriti.

Priča počine ovako: Upoznali smo se, oženili i dobili dvoje djece. Sve ok. I onda malo po malo nezadovoljstvo. Prije smo izlazili van, bavili smo se sportom. Kada sam ostala trudna prestala sam trenirati i teško mi je to palo jer mi je to bio ispušni ventil. On je isto prestao, ali njemu sport ne fali. Dojila sam djecu i kada dojiš ne možeš ići tulumariti. On je pronašao društvo na poslu. Nije to baš često, ali i dva puta godišnje se ide na vikende. Posao mu je takav da ide u noćne, kada bi se vratio iz vana spavao bi mamuran cijeli dan. Uglavnom sa moje strane je nezadovoljstvo raslo. Nije se baš trudio po kući, moje je nezadovoljstvo još više raslo.

Ja sam se durila i nisam govorila, kao on treba mene shvatiti, kao kako može ležati i spavati dok ja radim po kući itd. I na kraju svega toga on bi se trebao potruditi oko mene. Uglavnom, mi smo se jako udaljili – nismo spavali skupa 2,5 godine, a i razgovori su bili uglavnom oko djece. Samo da napomenem da ja od proljeća do jeseni radim na otvorenom i dosta sam umorna i pokušavam održavati kuću i nezadovoljna sam što ne uspijevam da to sve bude super, ali tu je dvoje male djece i teško je nakon takvog veselog uragana održavati urednost.

Svakodnevica nas je samljela.

Ja se nisam trudila i nisam ga saslušala kada mu je bilo teško na poslu (ali bilo je i meni teško pa mi nije pomogao).

U periodu kada nismo imali odnose ni ja ni on nismo razgovarali o tome.

Mene je bilo strah pričati o tome jer nisam znala što će ispasti.

Muže je potražio pažnju drugdje. Našla sam mu na mobitelu hrpu poruka. Tada smo prvi put razgovarali. Izjavio je da mu je trebao netko da ga sasluša jer mu je bila loša situacija na poslu i da tu nema ništa i da mene voli i da mu fali sve što i meni fali. Ja nisam htjela ništa ispitivati o njoj jer se nisam htjela trovati i potrudili smo se i bilo je bolje. Inače, dobar je otac i voli djecu.

I onda je kod mene počela ljubomora. Nisam ga time opterećivala, samo prođe mala misao: tko je ona? Onda: zašto si nisam zabilježila broj mobitela?

Kako izgleda? itd. I tako ja nakon nekoliko mjeseci pogledam facebook i eto nje. Ona i moj muž si lajkaju sve i svašta. Kod mene pad sistema – optužujem ga i on mi opet govori da me voli itd. I opet mi je bolje, bolje smo i nas dvoje. Nakon nekoliko dana odem na komp i nađem njenu poruku njemu i raspadnem se. On je već umoran.

Ona mu je prijateljica sa posla sa kojom se nekoliko mjeseci dopisivao (ne zna koliko), ja to nisam primjetila, o poslu on kaže i to je sve. Na vikende i tulume je išla i ona. Mislim da su se dopisivali po noći kada bih ja zaspala.

Bojim se zaspati. Bojim se ako opet nešto krene po zlu da će naći pažnju negdje drugdje.

Nas dvoje smo sada bolje, puno više razgovaramo i zajedno smo i spavamo zajedno i seks nam je sada puno bolji nego prije i on je bolje volje, ali kada treba ići spavati je se jednostavno izgubim. Imam fizičke ispade, tresem se, boli me srce. To mu ne želim pokazati, želim da to prođe.

Meni je problem što je on na poslu u kontaktu s njom i voli se dopisivati s njom, valjda si pašu i misli da nije napravio ništa loše.

Ponekad mu kradem mobitel kada on zaspi - onda se osjećam jako loše.

Željela bih to sve zaboraviti, nisam sigurna osoba i ovo je jako poljuljalo moje samopouzdanje. Možda ne bih tako reagirala da tih poruka njie bilo tako mnogo i da oni nisu i dalje u kontaktu. Iskreno, je bih se tako u tajnosti dopisivala sa nekim tko mi se sviđa.

Puno pozdrava,

Ljubomorna

Draga Ljubomorna,

Uvjeravam te da nemam ništa s tvojim mužem i da nema razloga da moj e-mail dovodiš u vezu s njegovim! A što se tiče Facebooka, i ja nekoliko puta tjedno ukucavam razne lozinke – u svoj vlastiti! Naime, iz nekog razloga me komp povremeno izlogira, a pošto sam već pomalo zaboravna – moram nekoliko puta ukucavati moguće lozinke dok ne uspijem….

No prijeđimo na stvar;

Ako sam dobro shvatila, tvoj je muž išao dva puta godišnje na vikende (tokom 2,5 godine, govorimo o 5 vikenda?) i ponekad (koliko često je ponekad?) na tulume zbog kojih si mu očito zavidjela jer nisi mogla ići s njim. Moje znanje o dojenju je doduše teoretsko, ali imala sam prijateljice koje su izlazile i u toj fazi, samo nisu ostajale satima na tulumima niti su pile i pušile – tako da se sve može ako se ljudi organiziraju.

Međutim, za organizaciju je potrebna kooperacija, a čini mi se da je vaša zapela vrlo rano. Naime, durenje nije baš najbolja metoda komunikacije jer objekt durenja nikada ne može biti siguran na što se čin durenja odnosi, a ako je i on sklon istom obrascu ponašanja, onda je katastrofa zagarantirana. U svjetlu te činjenice mi postaje jasno da kompliment mog dragog koji glasi: “Super mi je što s tobom uvijek znam na čemu sam!” zapravo puno kompleksniji i iskreniji neko neki drugi koji možda bolje zvuče – naime, ja mu odmah kažem kada nešto (ne)želim – pa samim time, ne ostaje mjesta nesuglasicama.

Drugim riječima da mi smeta što mi je dragi do kasna ostao vani, ne bih mu u 8 ujutro krenula usisavati oko glave da se vidi kakva sam mučenica koja dirinči dok on hrče, već bih pričekala da se čovjek naspava (kako ne bi bio nadrndan) i uz kavu mu saopćila da tako ne može ukoliko ne obavi svoj dio posla – dapače, odmah bi mu dodijelila zadatke koje mora obaviti.

Ljudi nemaju uvid u tuđe glave – ono što tebi izgleda neuredno ili prljavo, nekom drugom djeluje baš ugodno i domaćinski – znam da nije zgodno kada ljudi žive zajedno a da nemaju iste kriterije niti isti odnos prema kućanskim poslovima, ali u nekim je slučajevima bolje reći: 'Prije nego odeš van, molim te operi suđe/usisaj/pometi/skuhaj/pomozi…' – normalan muškarac možda neće biti oduševljen i pretvoriti se u Mister Propera u tren oka, ali će vjerojatno uspješno obaviti zadatak. Pogotovo ako za to bude nagrađen izlaskom ili pak nečim što će ga možda navesti da ostane kući…

Nisam Žuži Jelinek, pa ne savjetujem seks kao lijek za sve, ali smiješak i razgovor (pa makar se odvijao kroz dopisivanje) – očigledno su dovoljni da čovjeka privuku. I drugoj ženi, ali kao što si sama (na sreću) uvidjela – i vlastitoj!

Sada, kada ste konačno počeli koliko-toliko normalno živjeti, komunicirati i seksati se bilo bi stvarno glupo da sve zaribaš špijunirajući ga. Iako se on s tom ženom očito skompao i ona je možda polagala neke nade u to da će ga smotati, ali ako to nije uspjela do sada – neće ako mu ti za to ne pružiš razlog.

Stvar je u biti vrlo jednostavna: na primjer, ako imaš psa kojeg rijetko puštaš s uzice, može se dogoditi da se - jednom kada ga pustiš – ne vrati odmah kada ga pozoveš. To ne znači da se neće nikada vratiti niti da će otići jesti govna u grmlju – to samo znači da mu moraš dati neki razlog da se vrati. Ako počneš urlati i trčati za njim, pobjeći će još i dalje. Ako ga uhvatiš i istučeš, možda se sljedeći put nikada neće vratiti. Dapače, gledati će kako da ti pobjegne s uzice. No ako strpljivo pričekaš da se vrati i nagradiš ga nečim finim, povezati će tvoj poziv s nagradicom i uskoro će trčati prema tebi oblizujući se čim izgovoriš njegovo ime.

Ljudi nisu ništa drugačiji. Nitko nikoga ne voli bezuvjetno. Svatko tko tvrdi suprotno – laže.

Što se tvoje ljubmore tiče, suspregni se ako ikako možeš. On ne može samo tako prekinuti kontakt s kolegicom s kojom radi, ali može ga vremenom pustiti da ode u fade-out, a na tebi je da to poželi učiniti. Ništa neće 'poći po zlu' samo od sebe. Drugim riječima, ako ti je stalo do tog čovjeka ne duri se i razgovaraj s njim, daj mu da se izjada kada mu je to potrebno i saslušaj ga – i on će zauzvrat saslušati tebe. Pomozi mu i on će pomoći tebi. Pomazi ga i on će pomaziti tebe. Puno je važnije da razgovarate nego da vam kuća izgleda 'kao iz žurnala'.

Uostalom, sada valjda više ne dojiš – krenite ponovno skupa na sport! Znaš kako se ljudi na sportu skompaju kada se skupa oznoje. Pa otuširaju….

A ako se dovoljno potrudiš, možda te pozove i na tulum J!

P.S.

Naravno, ispada kako ja tebi popujem da bi trebala ovo i ono i da si za sve kriva – nisi, on je isto kriv što mu je bilo jednostavnije povlačiti se iz tvoga u tuđe društvo nego se suočiti s problemom nekomunikacije, ali činjenica je da si ti postavila pitanje, a ne on.

P.P.S.

Ostavi se špijuniranja, Mata Hari nije baš najbolje završila!