Godina na isteku po mnogočemu je, kada su fondovi EU u pitanju, bila relevantna za Hrvatsku. Ovo je prvi put da Hrvatska kao punopravna članica EU ulazi u novu financijsku perspektivu u sklopu koje joj se otvaraju, kao što smo već stotine puta spomenuli, značajna sredstva iz fondova EU. Više od 8 milijardi eura već nam je na raspolaganju od 1. siječnja ove godine, no realnost je da od navedene cifre Hrvatska još nije 'povukla' ni prebijenog eurocenta.

Političke prepirke između vladajuće koalicije i oporbe uglavnom se svode na međusobno optuživanje o tome tko je više zakazao i tko je 'kriv' zato što smo dosad loše koristili fondove EU, a ona se, kako to obično biva, prenose i na širu javnost.

Tako me danas jedan vrlo (pre)poznati liječnik pitao je li zaista istina što se priča u medijima, da je Hrvatska u korištenju EU sredstava tako loša, a često mi to isto pitanje postavljaju novinari, suradnici i prijatelji. U nastavku ću pokušati demistificirati cijelu ovu priču koja je, s jedne strane, vrlo kompleksna, a s druge zapravo vrlo jednostavna za razumjeti.

Činjenica je da je Hrvatska dosad u sklopu programa IPA na raspolaganju imala znatno manje iznose od onoga što ima na raspolaganju od ove godine. I to otprilike 12 puta manje iznose, a i s njima smo se jako mučili (vidjet ćete u nastavku koliko smo 'povukli').

Druga činjenica je da nam vladajući prilično vješto maskiraju istinu, prikazujući podatke tako da izgledaju ljepše nego što zaista jesu. Tako će vam svatko iz Vlade reći da je Hrvatska iskoristila oko 70 posto sredstava. Zaboravit će pritom naglasiti da je toliko sredstava ugovoreno, ali da je dosad isplaćeno oko 40 posto. Dakle, do pravih, živih korisnika došlo je 40 posto onoga što je Hrvatskoj namijenjeno u periodu 2007. - 2013.

Kada govorimo o postotku iskorištenosti sredstava, oni koji žele biti zli i neprofesionalni zaboravljaju spomenuti da se sredstva troše prema pravilu N+3, što znači da će novac iz, na primjer, 2013. godine biti moguće potrošiti te godine, ali i sljedeće tri. Dakle, precizne podatke o tome koliko smo novca zaista 'povukli' u perspektivi 2007. – 2013. znat ćemo tijekom 2016. Treba biti pošten i reći da će i stopa isplaćenih sredstava (znači stvarni novac koji dolazi do stvarnih korisnika) ipak biti veći od sadašnjih 40 posto, no neće biti brojka na koju trebamo biti ponosni.

Zapravo, nadajmo se da ćemo biti u stanju izračunati koliko smo stvarno 'povukli' jer iz gore navedenih činjenica proizlazi još jedna, a ta je da se podaci iz programa IPA za potrebe informiranja javnosti uredno prikazuju konsolidirano s alokacijom iz strukturnih fondova za drugu polovicu 2013. godine pa situacija izgleda ponešto boljom nego što realno jest.

U tu alokaciju ušao je i jedan poprilično velik projekt koji je pripreman i za vrijeme HDZ-ove i za vrijeme SDP-ove vlade, a koji je 'pojeo' pola alokacije pa je i to pomoglo da postotak apsorpcije bude veći. Obje vlade godinama su se prepirale oko toga zašto se navedeni projekt toliko dugo priprema, međusobno se optužujući za pogreške i to je otprilike način na koji oni cijelo vrijeme komuniciraju.

Zaključak gornje priče jest da će, ako i dalje budemo gledali podatke u kojima se miješaju kruške i jabuke, teško biti realno procijeniti kako statistike zaista izgledaju.

Problemi u godini za nama

Nakon svega ovoga dolazimo do 2014. godine koja je na izmaku, a kojoj se gotovo nitko od korisnika nije posebno veselio. Mršavi broj natječaja koji su raspisani i to iz alokacije za 2013. godinu, kašnjenje u pripremi strateških dokumenata, problemi u provedbi projekata i odgode natječaja koji su u više navrata najavljivani za zadnji kvartal, obilježile su fondove EU u ovoj godini, ali i razljutile brojne postojeće i potencijalne korisnike.

Ono što valja pozdraviti jesu povećani napori u pripremi infrastrukturnih projekata i, u velikom broju slučajeva, odobravanje financijske pomoći za pripremu dokumentacije. S druge strane, ovo je logičan proces koji je bilo potrebno pokrenuti znatno ranije, možda čak i za vrijeme prijašnje vlade. Da je tomu bilo tako, nitko se ne bi smijao na izjave ministra Grčića da smo u korištenju fondova EU napravili maestralan posao jer bi on i njegova ekipa na već u 2014. imali pripremljenu cijelu silu infrastrukturnih projekata koji bi bili spremni za financiranje. Ovako imamo uglavnom liste projektnih ideja koje je tek potrebno pripremiti i procijeniti njihovu izvodljivost, a paralelno s time voditi rat s birokracijom da se riješe imovinsko-pravna pitanja jer bez toga nema EU novca.

Tijekom ove godine iskristalizirale su se još tri činjenice koje nas posebno brinu. Prvo, natječaji koji su najavljivani za zadnji kvartal ove godine, prebačeni su u sljedeću. Radi se o nemalom broju natječaja relevantnih za industriju, poljoprivredu i ruralni razvoj koje korisnici željno iščekuju i za koje se marljivo pripremaju. Cijeli taj proces otežava im upravo činjenica da će pojedini natječaji kasniti oko šest mjeseci u odnosu na prvotni plan, što vladajućima možda ne izgleda kao problem, ali će u realnosti za neke korisnike značiti istek građevinskih dozvola i slične nepotrebne probleme koji su se mogli izbjeći da se su nadležni držali vlastitih obećanja.

Zabrinjava i činjenica da smo tijekom cijele prošle godine slušali različite najave iz različitih ministarstava, zbrajali dva i dva i pokušavali odgonetnuti što će se zapravo događati. Ako želimo biti potpuno iskreni, osim pomoći za pripremu dokumentacije, natječaja za socijalu i zapošljavanje, u drugim sektorima ništa se značajno nije događalo.

Osim toga, provedba projekata u 2014. godini obilježena je problemima. Svaka institucija tumači provedbena pravila na svoj način, a ta je diskrepancija postala predmetom sprdnje i zafrkancije u korisničkim i konzultantskim krugovima, iako se zapravo radi o ozbiljnom problemu koji se s IPA-e preslikava na strukturne fondove.

Nedavno je skupina organizacija civilnoga društva upravo zbog problema u tumačenju pravila uspjela ishoditi sastanak provedbenih tijela na kojemu su se predstavnici tih tijela uspjeli posvađati oko toga kako ispuniti dnevnik rada (tzv. timesheet). Smiješno, pomislit ćete, ali to bi vas u vašem projektu moglo koštati od nekoliko stotina do nekoliko desetaka tisuća eura. Sad je vjerojatno manje smiješno.

I da ne zaboravim napomenuti da se ništa ozbiljnoga u 2014. i nije moglo događati jer ključni dokumenti za korištenje sredstava u perspektivi 2014. - 2020. nisu bili usvojeni. Uz velik broj negativnih komentara i brojne korekcije koja je zahtijevala EU, naš je Partnerski sporazum konačno usvojen, a potkraj godine sa zvukom sirene i dva operativna programa. Onaj vrlo važan koji se odnosi na poljoprivredu, odnosno ruralni razvoj, čekat ćemo do sredine 2015. godine, ali recimo da su konačno stvorene formalne pretpostavke da u 2015. godini počnemo koristiti novac iz 2014. godini.

Koliko god to neki nazivali maestralnim i koliko god se opravdavali što i dobar dio drugih EU članica nije posao napravio brže i kvalitetnije od nas, ne bi se trebali pretjerano veseliti jer ovo što sam gore nabrojala predstavlja samo vrh ledene sante koja se iz dana u dan sve više topi i čija bi nas poplava u budućnosti mogla stajati više no što mislimo.

Ovo je prava realnost

Činjenica je da smo mogli i trebali brže i bolje u 2014. godini. Činjenica je da nemamo vremena za gubljenje i činjenica je da se ne smijemo zadovoljiti frazama poput 'pa i u drugim državama se u prvim godinama sredstva ne koriste baš dobro, ali na kraju, u perspektivi, sve se poboljša'.

Činjenica je da trebamo korisnicima olakšati put do dobivanja i posebice iskorištavanja ugovorenih sredstava umjesto da svaka institucija tumači pravila na svoj način i time zagorčava život svakome tko se ikad približio fondovima EU.

Država koja ima toliko visoku stopu nezaposlenosti, koju tek čekaju ozbiljne reforme u sklopu procedure prekomjernog deficita, a koje će nas sigurno snaći prije ili kasnije, ne bi si trebala dozvoljavati takav luksuz.

Činjenica je da fondovi EU nisu novac koji će Hrvatsku izvući iz krize. Zapamtite i budite sigurni da nisu. Možda će vas u to uvjeravati politika, ali premalo je to novca s kojim se, kao što vidite i sami, mi još uvijek ne snalazimo kako treba da bi naš brod zaplovio u mirnijim vodama.

Međutim, isto tako je činjenica da fondovi EU mogu pomoći da se uloži barem još toliko novca i da se stvore uvjeti za otvaranje novih radnih mjesta, a nama je u ovoj situaciji svako radno mjesto i više nego dragocjeno. I to do razine da na svakome od njih budemo jako, jako zahvalni.

Isto tako, mogu pomoći da se riješe neki komunalni problemi na lokalnoj razini koji se bez ovih financijskih injekcija ne bi mogli riješiti. I na tome bismo trebali biti jako zahvalni.

To su bile činjenice, a što će se događati u 2015. godini, ostaje vidjeti.

Kokice u ruke i sretna nam 2015.!