KOMENTAR MARINKA ČULIĆA

Kako nas brukaju žmuklerski odvjetnici i mediji

  • Autor: Marinko Čulić
  • Zadnja izmjena 25.07.2012 13:23
  • Objavljeno 25.07.2012 u 13:23
Ante Gotovina Mladen Markač

Ante Gotovina Mladen Markač

Izvor: Pixsell / Autor: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Je li to nama naša domovinska borba dala?! Da imamo Antu Gotovinu kao sezonskog, ferijalnog generala, kojim će se premostiti ljutu ljetnu informativnu sušu, kada druge vijesti cure na kapaljku ili ih uopće nema? To čovjeku padne na pamet kada čuje buku koju su digli hrvatski mediji i odvjetnici novčanicima povezani s Haagom nakon što je odande stigla znate već koja vijest. Žalbeno vijeće traži od tužilaštva alternativnu optužbu protiv Gotovine i Markača (zapovjedna odgovornost) ako se ne dokažu one sada aktualne (udruženi zločinački pothvat, nezakonito granatiranje)

Stav žalbenog vijeća krajnje je čudan, da baš ne kažem čudački, jer tko je vidio da se nakon što je suđenje već završeno, još više, donesena je i presuda, preispituje optužnica ili čak ruje po njoj. Jezikom sportskih novinara, to bi bilo isto kao da se nakon završenog nogometnog prvenstva netko sjeti donijeti nova pravila po kojima će se igrati utakmice koje su odavno završile. I, dobro, već smo navikli da u Tribunalu ima brljanja najrazličitije vrste. Od toga da su im optuženici umirali ili se vješali u ćelijama, do toga da su se dizale optužnice protiv vlastitih bivših djelatnika, ili toga da su neki dokazi tužilaštva opasno vrijeđali zdravi razum (navodno prekomjerno granatiranje Knina, pogotovo u svjetlu činjenice da optužnica za granatiranje Vukovara nikada nije podignuta).

Ali, nije ništa bolje, prije gore, ni sa spomenutim medijima i posebno advokatima. Oni su se odmah dali u velevažne procjene da vjerojatno slijedi povlačenje dijela optužnice kojim se Gotovinu i Markača tereti za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu. To, naravno, nije isključeno, ali nije ni sigurno, jer samo žalbeno vijeće, koliko god ga bog petljavim dao, oprezno se ogradilo da svojim najnovijim postupkom ne prejudicira ishod žalbenog postupka. Još važnije rezerve proizlaze iz činjenice da su spomenuti odvjetnici toliko površni i nekompetentni da ne znaju odgovoriti čak ni na tako jednostavno novinarsko pitanje da li je ovakav postupak presedan u haškoj praksi, ili je i prije bilo sličnih intervencija žalbenog vijeća.

Ali su zato stručno i emocionalno toliko neuravnoteženi da često izgledaju kao horda navijačkih drukera, koji bi htjeli da se Sud u Haagu povinuje njihovim vrućim željama, i honorarima koji idu uz to, a ne juridičkim činjenicama. Zato su nakon podnošenja Gotovinine i Markačeve žalbe radosno pljesnuli rukama jer je sudac navodno odredio da će konačna presuda biti izrečena 'uskoro', a to je, kao, dobar znak, ali se pokazalo da su njegove riječi zapravo krivo preveli s engleskog. Što je najvažnije, branili su hrvatske optuženike u Haagu mahom tako da se vidjelo kako drže da je domoljubna dužnost njihovih klijenata da svu krivicu bespogovorno preuzmu na sebe, kako bi bogomdana hrvatska država izašla iz toga čista i neokaljana

Kod većine haških optuženika to im je, žalibože, i prošlo, ali kao za vraga ne i kod najvažnijeg, Gotovine, koji se otrgnuo zavjetu lažnog rodoljublja tako što je pred Tribunalom manje-više otvoreno rekao da preuzima odgovornost jedino za ono što je sam učinio. Ne i za ono što su činili drugi iz državnog i vojnog aparata. Ako, dakle, žalbeno vijeće zbilja ukloni inkriminaciju udruženog zločinačkog pothvata, ili iz nje isključi Gotovinu, to će najviše biti njegova zasluga, a advokati će svoje vruće želje moći objesiti mačku o rep, ili gdje im se već svidi. To će se dogoditi ne zahvaljujući njima, nego unatoč njima. Jer, oni su toliko neprofesionalna i žmuklerska čeljad da sada kada je javnost medijski pripremljena za veliki slavljenički obrat u Haagu ne žele upozoriti kako u brisanju inkriminacije udruženog zločina ipak postoji jedna važna, kapitalna prepreka.


Nije, naime, točno da se kvalifikacija zločinačkog pothvata primjenjuje samo na hrvatske optuženike, kako se godinama trubilo u još neprofesionalnijim i žmuklerskijim hrvatskim medijima. To je, naravno, bilo u funkciji toga da se pokaže da je hrvatska država ostvarena uz tolike brojne i opake neprijatelje, ovdje i u svijetu, da nijednom Hrvatu i Hrvatici nije pametno posumnjati u njenu svetost. Jedini problem je što to jako, ono, baš jako daleko od istine.

Kvalifikacija zločinačkog pothvata korištena je u neusporedivo najvećem broju protiv optuženih Srba, a nje nisu pošteđeni čak ni Bošnjaci, dakle najveće žrtve ratova devedesetih, ni kosovski Albanci
. Kako onda pobogu može biti da će se jedino u hrvatskom slučaju preći spužvom preko nje?!

To će se upitati svatko koga nije napustila zadnja trunka zdravog razuma, i s krajnjim oprezom čekat će kako će sve to na kraju završiti. E, naši odvjetnici nisu svojta takvima. Oni kalkulantski šute o ovome, ili, što je ne znam da li bolja ili gora varijanta, čak nemaju pojma o tome, tako da samo dio pravnika, ali izvan ovoga kruga, upozorava da je prerano za 'euforiju'. I to je, međutim, profesionalno i ljudski jadan stav, jer o kakvoj vražjoj euforiji ovdje uopće može biti riječ?! Pa ne sudjeluju Gotovina i Markač u natjecanju za, ne znam, najbolju pjesmu, najbolje uzoranu livadu, najbolje uređeno dvorište... i što već u Europi. Nego u priči u kojoj su letjele glave, i to često, valjda se nije već zaboravilo, samo zato što su neki bili 'krive' nacije i vjere.

To znači da kako god završila ova žalbena zavrzlama u Haagu, zločina s hrvatske strane jeste bilo, pa ako Gotovina i Markač nisu toliko krivi koliko stoji u sadašnjoj optužnici, netko drugi jeste. Ali, to od naših vrlih advocatusa nećeš čuti, ili ćeš čuti samo iznimno (Anto Nobilo), oni procjenjuju da na hrvatskom tržištu, gdje više ne možeš prodati ni poštenu kuću za više od 50-60 tisuća eura, lažno domoljublje još drži solidnu cijenu. I nisu, na žalost, u krivu. U situaciji kada druge državne službenike kleveće tko se sjeti za nerad i gotovanstvo, njih, koji su praktički u službi iste te države, još nitko ne spominje, kamoli dira. I zato oni mogu mirno nastaviti uzimati svoja masna advokatska beriva, jer tko će to, baš sam znatiželjan, dovesti u pitanje.

HRT, vodeći tiskani mediji...? Pa oni i jesu ovu priču spustili do blatnog dna i pretvorili je u čisti moralnu bijedu. Opširno su, neki i da ne može opširnije, izvijestili o navodnom žalbenom preokretu u Haagu, ali nisu izvijestili ni slovom, ili, hajde, ako mi je nešto primaklo, baš tako slovom, o iznimno važnoj odluci Vrhovnog suda Hrvatske. On je ovih dana presudio da je ubojstvo devetoro civila u jesen 1995. u Varivodama bilo teroristički čin, s ciljem zastrašivanja i nasilnog preseljenja srpskog življa. Što je najvažnije, za to smatra odgovornom hrvatsku državu, što je važna karika koja je dosad nedostajala, jer će ta država, načelno gledano, sada morati obeštetiti obitelji svih žrtava, a ne ih, kao dosad, bezdušno derati na ime sudskih troškova.

To je bilo pravo pravno divljaštvo, koje je neke od tih obitelji stajalo blizu sto tisuća kuna (SiščankaVjera Solar), i ono bi sada napokon moralo prestati. Jednako važna karika ugrađuje se i u sudovanje u Haagu. Ako je hrvatska država kriva za likvidaciju devetoro staraca i starica u Varivodama, ona ne može biti nevina ni u zločinima za koje se terete Gotovina i Markač. To je velika satisfakcija posebno Gotovini koji je prilično izravno i sam tako govorio na Sudu, a velika pljuska hrvatskim haškim odvjetnicima koji su svoje klijente smatrali korisnim budalama, čija je domoljubna dužnost da iskrvare na grudobranu Države.

Tako su ispali beskrupulozni muljatori i mlatipare, koje bi sada, da je pravde, trebalo natjerati da za kaznu besplatno brane sve nesretnike kojima je rat odnio nekoga u bliskom rodu ili im nanio bilo kakvu materijalnu štetu.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi