Nedavno je objavljena informacija da u Hrvatskoj postoji oko 7.000 poduzetnika koji nisu podnijeli GFI (godišnje financijsko izvješće) tijekom tri godine. Početna kalkulacija govori da je država izgubila 700 milijuna kuna na kaznama koje je trebala izreći takvim 'poduzetnicima', a o tome kolika je realna šteta zbog neplaćanja poreza i drugih davanja, možemo samo špekulirati. Koliko god nam to zvučalo kao čista znanstvena fantastika jer ne znam što bi meni porezna napravila da ne predam godišnju poreznu prijavu, ponovno se potvrdila ona teza da su neki poduzetnici jednakiji od drugih i da je porezni tretman nekih osoba u Hrvatskoj u najmanju ruku upitan.

Ako imalo pratite medije, vidjet ćete da je Hrvatska puna poduzetnika. Svatko se ovdje bavi biznisom. Bivši sportaši ulažu u nekretnine, građevinari u vile i dvorce, poduzetnici koji se bave tko zna čime ulažu u tko zna što. Jednom dijelu takvih poduzetnika zajedničko je nekoliko stvari – voze skupe automobile, ljetuju na jahtama, mediji ih dižu u nebesa i imaju velike porezne dugove.

Zašto? Zato što im je država to omogućila, djelomično i kroz nekvalitetan rad porezne uprave. Ne možete mi reći da netko može voziti jurilicu od 100.000 eura (koju je vjerojatno kupio izvlačenjem novca iz tvrtke), a istovremeno duguje milijune kuna PDV-a. To je netko jednostavno morao vidjeti, no ili nije htio, što je kazneno djelo, ili zaista nije vidio, što u pitanje dovodi funkcioniranje našeg poreznog aparata.

I nemojte misliti da ovime gazim naše poduzetnike. Naprotiv, izuzetno poštujem i cijenim sve one koji rade, trude se i pošteno guraju iz mjeseca u mjesec. Među njima ima onih kojima ide jako dobro, a ima i onih koji su u problemima, ali im se ne može dogoditi da voze 'skupa kola', a istovremeno imaju neplaćene obveze prema zaposlenicima i državi. Takvim poduzetnicima stvarno treba dići spomenik.

Što se tiče ovih drugih, valja dobro pogledati što se događa u poreznoj jer je neshvatljivo da pojedine tvrtke mogu dogurati do sto milijuna kuna poreznoga duga, a da to ama baš nitko ne vidi.

Što bi se moglo napraviti? Na primjer, u IT sustav na kojem radi porezna ugraditi opciju da se pali crveni alarm ako netko nije platio porez. Ili da se računalo referenta koji radi na predmetu resetira svakih sat vremena ako ima dužnike koje 'nije vidio'. Ili, na primjer, da mu se pojavljuje kosturska glava čim mu netko kasni, a usput svira zvuk za opću opasnost. A sad vizualizirajte jedan radni dan u poreznoj po ovakvom modelu. Zvoni, je l' da?

Posljednja opcija je da zaposlimo profesionalne češljače poreznih evidencija kojima će jedini zadatak biti da vide tko je predao kakvu prijavu, je li je predao na vrijeme i je li platio porez. Vjerujem da bismo, od tolikog broja zaposlenih u javnoj upravi, mogli naći određeni broj osoba koje su dovoljno sposobne da obavljaju taj zahtjevan posao. Onda bi oni vidjeli što se događa, sankcionirali one koji zaista varaju državu, ali i pomogli onima koji su u problemima da otplate svoje dugove i, što je najvažnije, nastave poslovati.

Ako se i uz takve mjere predostrožnosti dogodi da netko duguje 100 milijuna kuna, a da to nitko nije vidio, onda se možemo kolektivno upucati jer smo stvarno ili bezobrazno korumpirani ili jednostavno nesposobni.

I unaprijed molim ministra Lalovca da ovaj problem ne rješava standardnom metodom po kojoj će poduzetnicima uvesti još nekoliko evidencija i birokratskih procedura jer problem nije u samo nama, nego i u onima koji bi trebali provoditi zakone, a to ne čine.