Vrijeme je za rekapitulaciju učinjenog u protekloj godini. Zato je naša komentatorica sumirala svoj učinak u ovoj godini, što njezina tvrtka još mora napraviti i kako zapravo izgleda ta permanentna borba za poduzetničkoj bojišnici, ali i zašto je teško suočiti se s onima koji zauzimaju stav da su 'nepogrešivi' te kako to izgleda kada se upoznaje sposobne ljude u sustavu, ljude 'koji kuže', ali ih steže loš zakonodavni okvir
Do kraja godine smjeramo spakirati najmanje još nekoliko velikih projekata malih i srednjih poduzeća kroz tri različita javna poziva za korištenje bespovratnih sredstava EU-a. Tri natječaja i tri različita skupa dokumentacije, uglavnom prilično komplicirane i zahtjevne za pripremu. Kažem do kraja godine jer je za neke projekte potrebno nabaviti obvezujuće pismo namjere banke, što znači praktički proći kreditni odbor. Imamo i projekte u znanstveno-istraživačkom sektoru. Pokušaj drugi, nakon što je jedan konzorcij prvi puta izvisio zbog administrativne pogreške zbog koje sam intervenirala žalbom pa se utvrdilo da nije bila njegova, nego da je nadležno tijelo nevaljanim proglasilo valjan dokument. 'It's okay', rekli bi neki, 'riješit ćemo i tu situaciju'.
Osim hrpe toga što pripremamo, radimo na mnogo provedbi. Svaki projekt po drugačijoj proceduri iako su pravila igre (čitajte: ugovori i nacionalni dokumenti) identičnoga sadržaja. Obrada izvještaja koju provode nadležna tijela standardno kasni, što znači da će kasniti i novac, odnosno da već kasni. I na to smo navikli.
I tako 365 dana u godini.
Sve to meni uopće ne bi išlo na živce kada me s druge strane ne bi očekivao stav - 'nepogrešivi smo i naše su projektne baze pune pa nam ne treba više projekata'. Kad čujem takve komentare od osoba koje su i osobno zadužene za to da upravljaju sustavom, pitam se ima li života u svemiru da odem tamo na ekstenzivni godišnji odmor.
Nakon više od 10 godina rada na projektima i više od 200 milijuna eura onih koje sam pripremila i provela mislim da znam nešto o fondovima EU-a. Napravili smo portal o fondovima EU-a prije tri i pol godine, otvorili smo učilište, svakodnevno radimo na projektima, organiziramo konferencije, analiziramo dokumentaciju, sudjelujemo u javnim raspravama, ali nikad mi nije palo na pamet reći da sam u tome najbolja, najpametnija ili nepogrešiva.
Učim na dnevnoj bazi. Obožavam tzv. major projekte, čija mi je metodologija pripreme potpuno osvježenje i koju već dulje vrijeme koristim u pripremi nekih drugih velikih i strateških projekata. Učim od svojih starijih i iskusnijih europskih kolegica i kolega. Mislim da je velika privilegija naći nekoga od koga možeš naučiti nešto.
Smatram da svatko griješi. Vjerujem da niti jedna procedura, koliko god pomno osmišljena i koliko god 'osigurača' bilo postavljeno, ne može biti savršena. Smatram da Hrvatska nikada neće imati previše projekata i da bi, kad su se već ljudi mučili da ih pripreme, bio red da ih se ocijeni kako spada te da se zadovolje minimumi procedura koje je neko tijelo samo osmislilo. Mislim da je stav 'mi smo savršeni' potpuno kontraproduktivan.
U suprotnom imamo hrpu pametnjakovića i državu koja već godinama stagnira, da ne kažem propada. Samo zato što su svi toliko pametni da je to nevjerojatno.
Neki dan razgovarala sam s direktorom velike međunarodne kompanije. Tvrtka radi na zgodnom projektiću u kojem svoje vrhunske stručnjake upućuje u pojedine države, koristeći njihovo znanje i ekspertizu za pripremu projekata koji su potrebni zajednici. Besplatno! U Hrvatskoj su uspjeli naći ljude koji su im rekli da su savršeni i da im ne treba ekspertiza 10-ak najvećih svjetskih stručnjaka za određeni sektor. Prvo sam se nasmijala, onda sam se zamislila. Ima li života u svemiru? Beam me up, Scotty.
U ovome sam mandatu naišla na nekoliko visokih državnih dužnosnika i dužnosnica, kao i na 'običnih' ljudi u sustavu s kojima sam vrlo kvalitetno i profesionalno surađivala. Nismo prijatelji, nego smo radili na projektima i unapređenju sustava fondova EU-a u RH. Moram reći da će mi biti jako žao zato što će neki od tih ljudi otići jer im je završio mandat i jer ih vjerojatno izluđuju kolege koji se prave da su toliko pametniji od njih.
Isto tako moram reći da u sustavu fondova EU-a u RH zaista ima sposobnih i pametnih osoba koje bi svakako trebalo zadržati. Bilo mi je drago vidjeti da u sustavu postoje ljudi koji 'kuže' koja je poanta cijele priče i koji rade na tome da sustav bolje funkcionira. Nažalost, zakonodavni okvir je takav da su im ruke poprilično vezane, no oni u okviru svojih mogućnosti rade dobar posao. Neću ih imenovati, ali sigurna sam da će se prepoznati u ovim rečenicama.
Svima ostalima mogu poručiti samo jednu stvar. Izbori su svake četiri godine. (OK, možda malo češće.) Danas jesi, sutra nisi i već tada će netko uzeti gumicu i obrisati sve tragove koje si napravio u sustavu ako pomisli da nisi napravio dobar posao. Ili ako je to još jedan od onih pametnjakovića koji misli da je samo njegovo dobro, a da sve ostalo ne valja. Priznati da nešto nije savršeno ne znači da vi ne valjate, samo znači da imamo prilike napraviti korak naprijed. Ako se zabetonirate u jedan stav i ne otvarate za komunikaciju, ljudi će vas početi izbjegavati.
To je i vaš gubitak, iako ga možda trenutačno niste svjesni.
Napredak može nastati samo ako smo spremni otvoriti oči i naćuliti uši. Dotad će procedure biti otežane, obrada izvještaja će kasniti, korisnici će se žaliti, a novac EU-a stajati na računu dok ne dođe vrijeme da ga vratimo proračunu EU-a. Bitno je to da smo svi jako pametni.
