Već nekoliko dana svjedočimo ozbiljnoj izbjegličkoj krizi koja je preplavila dio EU-a i regije. Tisuće i tisuće ljudi - mali, veliki, mladi, stari, žene, djeca i muškarci (s mobitelima i bez njih) pokušavaju se domoći primarno Njemačke, a onda i nekih drugih država EU-a u nadi da će tako osigurati miran i dostojanstven život za sebe i svoje bližnje.

O situaciji u Siriji i na Bliskom istoku uopće ne treba govoriti jer svaka iole informirana osoba zna da ta mjesta nisu sigurna za život. Na tome možemo zahvaliti prvenstveno našim dragim prijateljima iz SAD-a koji već neko vrijeme mudro šute i puštaju da EU rješava probleme koje su uzrokovali oni u velikom dijelu. Na to smo već navikli, ali odurno je gledati kako je jedan SAD odredio nižu kvotu za prihvat izbjeglica od broja koji se trenutačno nalazi u Hrvatskoj. To je prvi problem.

Onda je Njemačka rekla da će ih primiti oko 800.000 do milijun. I što se dogodilo? Ljudi su, kao što bi većina nas da smo u toj situaciji, krenuli prema Njemačkoj koja ih prima, ali se sada sjetila da bi joj navala od milijun ljudi u tako kratkom vremenu ipak bila previše pa je zamolila da se svi malo strpe.

E, tu se pokazalo pravo europsko zajedništvo. Mađarska je, što već zna svaka šuša, prvo izgradila zid prema Srbiji, a onda i žicu na dijelu granice s Hrvatskom. (op.a. To me podsjeti na vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je getoizacija bila uobičajena pojava, pa zašto se tako ne bismo ponašali i sada?)

Krasne, druželjubive europske članice, one koje obožavaju europsko zajedništvo, grade zidove i zatvaraju granice. Neka se Hrvatska time bakće. Lijepo je rekla austrijska ministrica unutarnjih poslova da joj je nevjerojatno to da u Hrvatskoj gotovo nitko nije tražio azil kad je to država u kojoj cvjeta cvijeće.

I još ćemo na sve to reći da je Hrvatska nefer, nekorektna i bahata država koja ne postupa prema odredbama europskog prava jer šalje izbjeglice prema njihovom stvarnom odredištu, umjesto da ih popisuje, getoizira i zadržava ih protiv njihove volje, dok se uvažena gospoda iz Austrije, Mađarske i Slovenije ne odluče da svojim valjda prljavim nogama mogu malo zagaditi njihov teritorij i proći do Njemačke.

Da si razjasnimo, dragi građani i građanke, izgraditi zid i granice prema principu 'muko moja, prijeđi na drugoga' je, prema nekima, u skladu s europskim regulama. Davati ljudima hranu, vodu, odjeću, pružati im liječničku pomoć i slati ih prema željenoj destinaciji je grijeh, bezobrazluk i sramota. Dabogda nas europska batina opalila po stražnjici jer smo zli i grozni. Dabogda uvijek bili tako grozni i zli jer je i to bolje od licemjerja koje pokazuju naši zapadni i sjeverni susjedi.

Da nije odurno, bilo bi nadrealno.

Grčka, btw, prva koja bi trebala provoditi Unijina pravila što se odnose na zaštitu granica, previše je zauzeta izborima i dobivanjem europske pomoći da bi se iole potrudila da obavlja one zadaće koje je preuzela pristupajući Schengenu, ali njoj nitko od naših uvaženih susjeda ne prigovara.

I onda se na sve to nađu pojedinci u Hrvatskoj koji glume izmišljene povjerenike i pametnjakoviće te zagovaraju izvlačenje vojske na granice samo zato da bi dobili koji politički poen i nastavili grijati stolicu koju im plaća netko drugi, a ne oni sami. Bilo bi stvarno pravo osvježenje kada bi nas poštedjeli svojih nepotrebnih i neprimjerenih izjava jer nam se to zaista ne da slušati.

Parafrazirat ću riječi koje je vojni analitičar Igor Tabak rekao u jednoj informativnoj emisiji pa ću reći da se Hrvatska mogla bolje pripremiti, ali da se prilično dobro nosi s time što se događa te da nema potrebe za vojskom. Vjernici bi rekli: Amen!

Hrvatska radi ono što može. Hrvatska su njeni građani koji izlaze na teren, pomažu, donose ono što mogu, prisjećajući se teških trenutaka koje su proživljavali prije 20-ak godina. To je europski duh i to je europska ideja. Prvi puta nakon svih ovih godina pristupanja i nakon samog čina pristupanja hrvatski građani pokazuju da su centar Europske unije. Ne sabirni centar, ne nekakva ograđena, getoizirana država puna predrasuda, nego država puna ljudi.

I sve dok takvih ljudi bude u Sloveniji, Mađarskoj, Njemačkoj i drugim državama članicama EU-a, Orban i ekipa mogu govoriti što god hoće jer EU živi, a živi i Unijina ideja.

Ono čemu svjedočimo jest nesređena i preplašena Europska unija koja ne zna kako riješiti problem pa se sada svatko brine o sebi, a ne i o drugome, što je politički potpuno promašeno ponašanje koje je protivno svemu onome što piše u europskome pravu i što čini europski duh.

Zato će sastanak na vrhu EU-a, koji se očekuje sredinom tjedna, biti izuzetno bitan da se neke članice, a to ne bi trebala biti Hrvatska, dobro prodrma i da im se objasni da članstvo u EU ne znači samo da možeš dobivati pomoć iz fondova i drugih izvora, nego da postoje i brojne obveze. Ako Njemačka, koja će u urazumljivanju zasigurno igrati najvažniju ulogu, uspije primiriti poludjele Orbana, Cerara i ekipu, novopostavljena pravila igre i packe mogli bi članicama ponovno rastumačiti što to podrazumijeva članstvo, a istovremeno stvoriti mehanizme za slične krize koje bi mogle pogoditi EU.

Ako u tome ne uspije, neka im suspendira sredstva iz fondova EU-a, što Mađarskoj ne bi bilo strano, pa ćete vidjeti kako će urazumljivanje biti brzo.

Do trenutka kada ovaj problem bude riješen apeliram na sve građane i građanke da se prisjete teških trenutaka koje smo i sami prošli u 90-ima te da ulože razumnu količinu energije i resursa u to da našim gostima i budućim europskim sugrađanima oni i Hrvatska ostanu u dobrom sjećanju kao jedna od prijateljski nastrojenih država na njihovom putu u bolje sutra.